Sredinom prošle godine u moru tema neobveznih svakodnevnih razgovora posebno mjesto zauzimala je ona o parkingu u Mostaru. Iz novinskih stupaca saznali smo tada da će sasvim skoro u našem gradu sa radom krenuti JP Mo parking, na reklamnim panoima viđali smo djevojčicu koja puže po nogostupu i poziva na sokić ili pak psića koji je krajičkom oka spazio mačku, a nekako u to vrijeme činilo nam se da će Mostar postati grad za pješaka. Ili smo to negdje pročitali. To “sasvim skoro“, kao i mnogo puta do sada, poprilično se odužilo tako da naš grad još uvijek ne možemo nazivati gradom za pješaka. Ako ništa, onda barem zbog onih majki koje nogostupe sa svojim dječjim kolica prelaze takozvanom cik-cak putanjom oko automobila.

Međutim, na ideju kako povećati broj parkirališnih mjesta u gradu, barem dok čekamo da najavljeni JP Mo Parking krene sa radom, došli su studenti mostarskog Sveučilišta i to, kako to obično i bude, sasvim slučajno. Naime, prije nekoliko dana na našim omiljenim internetskim portalima mnogo pažnje privukla je vijest o automobilu parkiranom u amfiteatru Ekonomskog i Filozofskog fakulteta, koji se tamo našao da bi pomogao bržoj i lakšoj organizaciji promocije studenata Ekonomskog fakulteta. Pronašavši inspiraciju u tom događaju jedna grupa studenata došla je, sagledavši situaciju iz jednog šireg kuta, na ideju da se na području kampusa Sveučilišta nekoliko površina uredi i osposobi kako bi mogli služiti kao parking-mjesta, a da se novac od naplate istih iskoristi za neke studentske akcije, putovanja, zabave ili kao pomoć likvidnijem poslovanju Sveučilišta u cjelini.

- Za početak, možemo koristiti spomenuti amfiteatar -, govori jedan od začetnika ideje i dodaje da se u njemu može parkirati šest do devet automobila, ovisno od marke i tipa vozila. Budući planovi uključivali bi poravnavanje parka u središtu kampusa, popularnog okupljališta mladih, čija bi površina omogućila stvaranje zavidnog broja parking-mjesta.

- Možda je prerano razmišljati o tome, ali zamislite samo koliko bi se automobila moglo parkirati na igralištu – dodaje mladić, misleći pritom na par košarkaških i nogometnih terena na sjevernoj strani kampusa.

Idejnim nacrtom svog projekta, kojeg su duhovito prozvali Sve-Mo Parking, ova grupa studenata vidi ga kao parking otvorenog tipa koji bi, iako bi pretežito služio kao parking za studente, omogućavao i ostalim građanima grada da ga koriste. Budući da profesori i asistenti već imaju svoja mjesta za parkiranje na ulazima i pred stubištima zgrada fakulteta, niti jedno novootvoreno parking-mjesto ne bi bilo unaprijed zauzeto i svako bi se moglo naplaćivat već od samog početka. I upravo u načinu naplaćivanja tvorci ove ideje vide priliku za povećanu dobit. Naime, pored ustaljenog naplaćivanja “po satu“ koliko vaš limeni ljubimac provede na parkingu, uvele bi se i neke akcije i popusti koje bi, iako u početku snižavaju cijenu usluge, dugoročno privukli veći broj zainteresiranih a time i veću dobit.

- U ponudi bi bila, recimo, akcija vickastog imena “Petak, tjedna završetak“ kojom bi se studentima nudio popust na dvodnevno ili trodnevno parkiranje, počevši s petkom, tako da bi njihov automobil bio na sigurnom dok oni provode još jedan nezaboravni vikend kakav nudi noćni život u Mostaru – govori jedan od studenata. Još jedna od posebnih ponuda bila bi i “Platiš jedno i pol, dobiješ dva“ kojoj bi ciljana skupina bila zaljubljeni parovi, zatim “Evo piće za mladiće“ ponuda, koja bi uz parking uključivala i piće dobrodošlice za sve one koji svoj noćni provod vole započeti uz čašicu-dvije naslonjeni na svoj automobil, te mnoge druge ponude.

Međutim, priča ima i drugu stranu. Veliki broj studenata ne gleda blagonaklono na ideju pretvaranja kampusa u parkiralište, pogotovo parka, među mladima poznatog pod imenom Đema, koji osim što je omiljeno okupljalište mjesto je održavanja priredbe Idemo dokraja kojom studenti već tradicionalno svakog ljeta slave kraj još jedne uspješne akademske godine. Također, veliki broj mostarskih rekreativaca i ljubitelja sporta protivi se preoblikovanju tzv. vojničkog igrališta u parkiralište, ističući da je broj dostupnih površina pogodnih za rekreativno bavljenje sportom već smanjen. Iako je idejnim projektom Sve-Mo Parkinga predviđeno da krug oko igrališta kojeg koriste svi kojima je trčanje hobi tu i ostane, rekreativcima to nije dovoljno, čak ni uz činjenicu da bi nekim oblikom regulacije prometa ili svjetlosne signalizacije na ulazu u parking bila isključena svaka mogućnost ugrožavanja sigurnosti trkača-rekreativaca od strane automobila.

Hoće li ova ideja skupine mostarskih studenata naići na plodno tlo i postati realnost ili ne, znat će se uskoro, iako bi s početkom poslovanja JP Mo Parking ona vrlo vjerojatno bila zaboravljena. U oba slučaja, Mostar bi barem malo više bio ono što je “vrištalo“ sa svakog drugog bilborda. Grad za pješaka.

Piše: Boro Happy Šunjić