Što reći? Koju poruku poslati? Kome? Kada, na koji način? Imam li uopće pravo na to?
Vrijeme je za ozbiljnost. Nekoliko puta u godini student bi se trebao pozvati na ozbiljnost. Četiri puta godišnje, tri, dva puta na godinu ako je baš marljiv i uspješan. A to je u vrijeme pred ispite. Sada je vrijeme za ozbiljnost i učenje pred ispite.

Stoga, šaljem poruku. Šaljem poruku svim svojim kolegama koji drže knjigu, a ne čitaju, koji listaju stranice skripti, a ne obraćaju pažnju na iste. Šaljem poruku svim studentima, šaljem poruku onima koji drže olovke, a ne pišu, onima koji uzimaju geometrijski pribor, a ne crtaju, onima koji tipkaju na kalkulator, a ne kalkuliraju, onima koji sjede ispred svojih računara, a ne računaju. Šaljem poruku svim kolegama kojima je preostao još jedan neriješen ispit, a preostalo im je njih čitavih pet-šest, šaljem poruku kolegama poput mene koji su studenti, a nisu. Šaljem poruku svim studentima koji ispit polože, a nisu mu ni nazočili. Može i obrnuto.

Zatim šaljem poruku profesorima i asistentima koji će, nadam se, sniziti kriterije, ali neće. Šaljem poruku uposlenicima na studentskim referadama koji će, nadam se, učiniti sve da umanje gužve prilikom prijava ispita, ali neće. Šaljem poruku kopirnicama koje će, nadam se, prestati naplaćivati i one malene prijavnice, ali neće. Šaljem poruku kantinama koje će, nadam se, u svoju ponudu uvrstiti i pokoju 'ljutu', ali neće.

Nadalje, šaljem poruku vlasnicima mostarskih kafića, barova, pubova i klubova koji predlažu partyje u ovo vrijeme, a koje nimalo nije pogodno za to. Šaljem poruku konobarima koji čuju, a ne haju kada kažem “za mene ništa, hvala“. Šaljem poruku prijateljima koju zovu, a ne zovu kad treba. Šaljem poruku prijateljicama koje hoće, a neće. Ili hoće, ali ne mogu ili imaju sindrom. Šaljem poruku svim prijateljima koji izlaze srijedom, a izlaze i četvrtkom i petkom, kao i onima koji izlaze četvrtkom, a izlaze i srijedom i petkom. A pogotovo jaku poruku šaljem onima koji izlaze petkom, a već su izašli i u srijedu i u četvrtak.

Kako da ne pošaljem poruku svojim roditeljima, svojoj obitelji? Šaljem poruku majci da ću jesti kad se vratim, a nisam. Šaljem poruku ocu da noćas neću dočekati zoru, a jesam. Šaljem poruku sestri za koju rekoh dovršiti dvije stvari, a jednu jesam, drugu nisam. Šaljem poruku svim članovima svoje šire i najšire obitelji, koji to jesu, a isto kao da nisu.

Posljednju, ali ne manje važnu poruku šaljem njima. Njima, kojima ćemo posvetiti veliki dio svoga vremena narednih tjedana. Šaljem poruku knjigama, bilježnicama, rokovnicima, šaljem poruku skriptama, seminarskim radovima, praktičnim zadacima, šaljem poruku internetskim stranicama, šaljem poruku megabajtima i gigabajtima tvrdih diskova. Bilo bi lijepo kad bi bilo moguće savladati sve gradivo iz njih bez učenja, na primjer spavajući pored knjiga, žvačući stranice, spajajući se na kompjutorske kablove, ali nije moguće.

Prvi put ove godine vrijeme je za ozbiljnost. Vrijeme je za učenje pred ispite. Zbog toga šaljem ovu poruku i nadam se da tu poruku svi kojima je poslana u potpunosti razumiju.

Ne razumiju? Onda će ovaj tekst netko tamo morati dovršiti prije nego se objavi.

Piše: Boro Happy Šunjić