U braku smo godinu i pol. Sve je bilo dobro, ali otkako se beba rodila moj suprug se totalno promijenio. Sve mu smeta, čim beba zaplače on se dere na mene da je smirim, jer je ne može slušati, a zatim ode u drugu prostoriju. Bojim se da nam nešto ne uradi, kao vojnik dežuram kraj mog anđela zbog njega. Poslije dernjave se ispriča jednom rečenicom, ali odbija razgovarati o tome. Ja nemam gdje, još uvijek studiram i financijski sam ovisna o suprugu.

Melina

Vaš primjer je jedan od mnogih koji pokazuju nespremnost pojedinaca da prihvate odgovornosti koje im donosi život, brak, rođenje djece. Svaka problemska situacija ima svoja rješenja. Činjenica je da se neka rješenja ponekad čine bolnim ili neprihvatljivim, barem u početku. Vi možete birati između toga da i dalje trpite takvo ponašanje muža ili da vaš daljnji ostanak u braku uvjetujete korjenitom promjenom njegovoga odnosa prema bebi i vama, pa i zajedničkim odlaskom u obiteljsko i bračno savjetovalište. Iako se ovo čini nerazumnom i drastičnom mjerom, takav zahtjev ipak stvara uvjete da se nešto promijeni. Vaš muž možda ima bolje materijalne mogućnosti ali nema vaš život, nema vašu slobodu. Ako mu to stavite do znanja vjerojatno će vas više poštovati, a ako i poslije toga ne bude promjene u njegovu ponašanju vi ćete imati dovoljno razloga dobro razmisliti o tome s ima li i dalje smisla živjeti s takvom osobom.

Psiholog: Marko Romić