I ja i budući suprug smo fakultetski obrazovni. Međutim, moj posao je manje plaćen. Upoznali smo na ljetovanju kada se on vratio iz Kanade. Pet godina smo bili u vezi, uskoro se trebamo vjenčati. Kamen spoticanja je predbračni ugovor koji on i njegova obitelj žele da potpišem. O predbračnom ugovoru nije bilo riječi sve dok njegova mamica nije potaknula tu temu. Brzinom svjetlosti angažirali su odvjetnika koji je sastavio potpuno diskriminirajući ugovor za mene (od toga da se odričem sve njihove imovine, do toga da u slučaju razvoda bez obzira na razlog razvoda djeca idu njemu...). Samom ponudom pokazuje nepovjerenje prema meni, što mi izuzetno smeta. U  ovih pet godina mogao se uvjeriti da nisam sponzoruša? Ne znam kako da se postavim dok vrše pritisak na mene da potpišem.

Renata

Općenito govoreći, pri stupanju u brak od izuzetne je važnosti međusobno dobro poznavanje. Međutim, duljina veze, sama za sebe, u velikom broju slučajeva nije garant tome. Ima uspješnih i dobrih brakova, koji su stvoreni poslije kratkih veza, a ima loših i propalih brakova sklopljenih poslije višegodišnjih veza. Vaših pet godina u vezi trebalo je biti solidnom osnovom za upoznavanje, no iz vaših se riječi daju se iščitati nepoznavanje, strah i nepovjerenje. Povjerenje je temelj svakoj dobroj vezi, a brak bez povjerenja je besmislen i neodrživ. Ukoliko između vas i vašega partnera nema potpunoga povjerenja nikakva materijalna bogatstva njegova ili vaša i nikakav ugovor neće pomoći ostvarenju osnovnoga cilja i smisla braka.

Psiholog: Marko Romić