Tag: zdravko čolić

11.01.2019 17:38    Regionalne zvijezde   Danas je jedan od najvećih, a nekada je živio u neimaštini: 'Preživljavali smo' Zdravko Čolić danas je jedan od najvećih izvođača na našim prostorima, no njegov put do slave i uspjeha nije bio posut ružama. Miljenik žena djetinjstvo je proveo u neimaštini, a sada je o tome i otvoreno progovorio. Govoreći o blagdanima u vlastitoj obitelji, Čolić je otkrio da su on i njegova obitelj živjeli skromno, a cijela obitelj preživljavala je samo od jedne plaće. Njegova majka Stana bila je domaćica, a otac Vlado policijski oficir. Unatoč skromnom načinu života, veselja u obitelji Čolić nije nedostajalo. Nije obilježavao Božić "Bili smo jako sretna obitelj iako smo živjeli od jedne plaće, tatine. On je radio u državnoj službi pa nismo mogli obilježavati Božić u to vrijeme onako kako se to danas radi, ali zato smo uvijek s radošću čekali mljekara iz sela kod kojeg se blagdan obilježavao sa svim običajima i koji nam je uz mlijeko donosio i božićne poklone", rekao je Čolić za Blic. Uspjeh mu je, slažu se astrolozi, predodređen već od najranijih dana, no on unatoč svemu i dalje živi mirnim obiteljskim životom. Na prvom mjestu su mu supruga Aleksandra, s kojom je u braku od 2001. godine, te kćeri, 17-godišnja Una i 12-godišnja Lara. Zanimljivo je i to da je Čolić svoju životnu partnericu upoznao davnih dana, i to upravo u Hrvatskoj tijekom ljetovanja u Makarskoj. Aleksandra se rijetko pojavljuje u medijima pa je javnost nema priliku često vidjeti, ali zato Zdravko ne štedi komplimente na račun svoje bolje polovice. "Osvojila me jednostavnošću i privrženošću. Posvetila mi se, misli o meni, brine se, sekira… Čovjek nekako prepozna tu osobu koju bi opet rado vidio, uhvati neku emociju koja bez riječi govori da joj je stalo do njega. To ne mogu objasniti jer može pred tobom biti najljepša i najpametnija žena a da jedva čekaš da odeš od nje. Viša sila određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. U našem su se slučaju prepoznale Sandrina i moja aura", otkrio je svojedobno pjevač. Danas puni dvorane gdje god se pojavi, zvjezdani status nije ga nimalo promijenio, a upravo to ističe kao svoju veliku vrlinu. "Brzina života, neke nove obveze i to što sam postao nisu me promijenile u korijenu. Ponosan sam na to što sam uspio sačuvati sebe onakvog kakav sam bio, sa svim vrijednostima koje su mi roditelji usadili. Sve to danas prenosim i na svoje kćeri. Ne tjeram ih, samo ih usmjeravam jer vjera i ljubav čovjekova su dva najveća prijatelja, a bogat je samo onaj koji ih ima za saveznike", ističe Čolić. Supruga mu je sve A njegove su saveznice, osim vjere i ljubavi, i mnogobrojne obožavateljice koje se i dan-danas pokušavaju izboriti za njegovu naklonost, no to im ne polazi za rukom. Čola ističe da je vjeran svojoj supruzi pa razloga za ljubomoru nema. – Stvarno sam čist i dobar. Ljudi misle, ide on svuda uokolo, ali nije. Moja komunikacija sa ženama temelji se na poštovanju. To ne mora značiti da bih bio s nekima od njih. Mogu reći da sam vrlo fin i da moja supruga može biti ponosna na mene – otkrio je Čolić. Iako su mu zvijezde bile naklonjene kada je u pitanju karijera, on o odlasku u inozemstvo nikada nije razmišljao. "To bi značilo bježanje od samog sebe. Napravio bih sve isto kao što sam i napravio. Posao čovjek uvijek može promijeniti, ali ne može promijeniti svoj život, svoje prijatelje, svoje roditelje, a to je nešto što mi je najvažnije", kazao je Čolić nedavno za Večernji list.
21.10.2018 09:21    Regionalne zvijezde   Bandić se zabavljao na Čolićevom koncertu: Publika ga izviždala, pjevač branio Gradonačelnik Milan Bandić odlučio se opustiti uz koncert pjevača zabavne glazbe Zdravka Ćolića. S njim je u društvu bio Ivica Lovrić. Pjevač je s pozornice pozdravio gradonačelnika, nakon čega ga je publika izviždala. ''Nemojte tako... Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mi smo prijatelji'', kazao je Čolić. Milan Bandić ima razloga za slavlje. U petak je presuda na Županijskom sudu išla u njegovu korist. Zagrebačkom gradonačelniku i njegovim suoptuženicima Ivici Lovriću i Zdenki Palac sudilo se u aferi štandovi. Sud je zaključio da je Bandić, prihvaćajući zahtjev za pokroviteljstvom nad inicijativom koja je prikupljala potpise za referendum za izmjene izbornog zakonodavstva, postupio u skladu s ovlastima. Istovremeno zaključak kojim je prihvatio pokroviteljstvo, a koji nije isključivao i financijsku pomoć, unutar gradskih stručnih tijela "proveden je u skladu s internim propisima, javno i transparentno". Uskok je najavio žalbu na oslobađajuću nepravomoćnu presudu.
14.10.2018 18:37    Interview   Zdravko Čolić: Razvijao sam glas pjevajući gangu u rodnoj Hercegovini Te 1951. u obitelji Čolić, domaćice Stane i policijskog narednika Vlade, rodio se dječak kojem su u želji da bude zdrav nadjenuli ime Zdravko, piše Večernji list. U tom trenutku, tvrde astrolozi, planeti su se “urotili” da mu zacrtaju uspješnu karijeru, a uz malo Božje volje, kako to i sam voli dodati, rođena je jedna od najvećih glazbenih zvijezda prostora koji danas popularno zovemo regijom. Karizmatičan, jednostavan, zgodan, pametan i šarmantan, punio je stadione, albume prodavao u stotinama tisuća primjeraka, stvorio hitove koji se zdušno pjevaju i danas. Ekipa Večernjeg lista razgovarala je s legendom ovih dana, gdje je otkrio zanimljive detalje o sebi, o svom hercegovačkom podrijetlu, gangi… Do sada ste opjevali i Natašu i Kristinu i Ivanu… barem desetak žena, ali na ovom albumu nema nijedne pjesme posvećene nekoj ženi. Obožavateljice bi mogle zamjeriti? – A nisam koliko i Arsen Dedić koji je znao reći “sve sam ih opjevao”’! I ne znam hoću li ga ikada skinuti s trona po pjesmama kojima smo opjevali mnoga ženska imena. I da, istina je da na ovom albumu nema ženskih imena, ali obožavateljice to sigurno neće zamjeriti jer ne znači da ih neće biti već na idućem albumu. Iako u tim pjesmama nema osobnih priča, ako je lijepa i tekst sadržajan, ne prezam od tih “ženskih” stvari. Od njih mi je najdraža “Zbogom, Ivana“. Jedna mala pjesma Kornelija Kovača i Gorana Bregovića s albuma “Malo pojačaj radio”. Ima novovalni prizvuk 80-ih i Grace Jones, ima nekog gušta u njenom aranžmanu, ali je više klupska nego koncertna pa je nikada ne izvodim. Respektabilna je brojka 50 koja se odnosi na to prije koliko ste godina održali svoj prvi nastup. Kada biste sada s odmakom rezimirali svojih nekoliko desetljeća karijere, vidite li recept po kojem se postaje i ostaje zvijezda vašeg kalibra? – Prije je to 50 godina od prvog honorara. Dakle, moj pokojni prijatelj Nedim i ja, tada gimnazijalci, uputili smo se prema nekoj vikendici u Boku Kotorsku. Uzeli sendviče i stopom stigli od Sarajeva do Baošića i tamo Nedim spazi na banderi oglas za natjecanje pjevača amatera. To je bila prilika da me nagovori da se tamo pojavim. Uhvatio sam gitaru i otpjevao “Lady Madonnu“ od The Beatlesa. A kako sam u tom mjestu proveo i dva-tri prethodna ljeta, a nalazio se tamo i dom za nezbrinutu djecu, na natjecanju su me prepoznali i ti domci i taj svijet koji je tamo živio i nastalo je takvo navijanje da sam morao pobijediti. Ali pobjeda je značila odlazak u tadašnji Titograd na daljnje natjecanje, a kako sam ja iz Sarajeva, nisam na to imao pravo. Ne znajući što će sa mnom, da skratim priču, jedino rješenje bila je druga nagrada s novčanim iznosom prve. I od tog honorara Nedim i ja vratili smo se do Herceg Novog autobusom pa odande vlakom otišli u Dubrovnik na kolače, pa na kobasice i kiseli kupus i potom vlakom natrag do Sarajeva. Sutradan je ostalo još love za marendu kojom smo počastili školsku raju. Istopila se lova za čas, ali to mi je možda preokrenulo život. Godinu kasnije sam već s Ambasadorima pjevao po lokalnim zabavama po Sarajevu, da bismo se pojavili na Šlageru sezonu s “Plačem za tvojim usnama“ gdje me zapazio Kornelije Kovač i poslije Dade Topića pozvao u Korni grupu. Tu sam ostao kratko te se vratio u Sarajevo gdje je 1972. s pjesmom “Sinoć nisi bila tu“ počela moja festivalska karijera. Drugi je dan i zagrebački Večernjak pisao: Pojavilo se novo ime – Zdravko Čolić. Znači, sve je stvar sudbine i nema pravog recepta za uspjeh? – Ma tko je o tome tada razmišljao. Otišao bih u Dubrovnik, okrenuo šešir na cestu i radio zabavu od svojeg nastupa. Nikad nisam očekivao da ću se profesionalno baviti glazbom. Bio sam odličan đak i odličan student s natprosječnim uspjehom. Bavio sam se sportom uz koji sam volio i glazbu, ali to je bila više neka strast, neki hobi. Kad mi je otac kupio gitaru od daljnjeg rođaka koji ih je izrađivao, k nama je na nagovor mojeg oca tri puta tjedno dolazio čika Ivan Barić, moj profesor nota i gitare, Dalmatinac koji je prvi uočio moju energiju. Bila je to stalna borba između nogometa i sviranja gitare, dok u jednom momentu, kad je bila jedna važna utakmica, ja nisam ostao na tekmi, nego sam došao kući čika Ivanu na poduku. Mislim da je sve to što se dogodilo sudbina. Stvari su se naprosto razvijale slučajno. Poslije prvih nagrada počelo se zarađivati i došli su tiražni albumi i dohodovnost. Ne duhovnost! Šalim se, naravno. Uglavnom, cijelu svoju priču vežem sa sudbinom i nekim Božjim rukama, vjerovali mi u njih ili ne, tako da recepta generalno nema. I danas oni koji pamte Jugoslaviju, kada ih pitate koji su bili njeni najveći brendovi, kažu Tito pa Čolić. Kakav je vaš stav o brendu broj jedan? – Volio sam druga Tita i od toga ne bježim. Pjevao sam mu četiri puta. Sjećam se, bio sam tek mjesec i pol u vojsci kada su me zvali da mu pjevam na dočeku Nove 1979. godine. Bile su sa mnom i Lokice i cijeli konglomerat ljudi iz bivše Juge, od Slovenije do Makedonije. Tu sam mu, između ostalog, prvi put otpjevao i “Druže Tito, mi ti se kunemo“, pjesmu sa zagrebačkog festivala revolucionarne glazbe iz 1977. godine, i jako mu se dopalo. U tom špaliru u kojem smo kasnije stajali da nam svima čestita Novu godinu, poljubio sam ga onako u vojničkoj uniformi, a on mi kaže: “Vojniče, lako je tebi”, u smislu s djevojkama plešeš i pjevaš na Brijunima, a u vojsci si. Možemo danas misliti što želimo, ali tada je Tito bio pojam. Sve je to bilo dio jednog vremena, jedne kulture i jedne države koja više ne postoji. Vrijeme drugačijih pjesama, drugačijeg zajedništva i vrijeme socijalizma koje ostavljamo tamo gdje i pripada. Čolići su iz Hercegovine. Je li bilo među njima pjevača, odakle ste povukli gen za glazbu? – Prvi sam pjevač, iako se u selima u Hercegovini pjevala ganga. Volio sam sijela na kojima su se ljudi skupljali, a ja sam kao mali pokušavao imitirati te hercegovačke gange i uz ujake razvijao glas. Ali muzikalni su bili i mama i tata, a svoje je odigrala i u Sarajevu vrlo dominantna sevdalinka. Slušao sam te lijepe bosanske pjesme decentnih, lijepo umivenih tekstova i kroz njih dobio prve informacije o lijepoj harmoniji. Ima jedna divna priča. Živjeli smo, naime, u Sarajevu u zajedničkom stanu kod obitelji Samardžić, po onom sistemu u bivšoj državi “podijeli da ovi ljudi koji su imali malo više daju onima koji nemaju”. I ta gospođa Samardžić imala je radio, a ja bih joj kucao na vrata i zvao je: “Dopođa, otvori vrata!“, a ona me obožavala, iako moju obitelj, naravno, nije jer smo upali na njihovo jer je država tako odlučila. Bio sam umiljat pa bi me pustila k sebi da slušam radio, a ja bih stavio uho na aparat i uživao misleći da je mali orkestar u toj kutiji. To me sve oblikovalo. Životni plan bio vam je završiti ekonomiju, što ste i ostvarili, i baviti se ozbiljnim poslom, dok je glazba trebala biti hobi. Tamo 80-ih na nekoliko godina doista ste prestali pjevati i postali ste biznismen, točnije mali poduzetnik, a u glazbu vas je vratio Goran Bregović? – Te 1985. četiri sam godine živio u Zagrebu, kasnije i u Splitu, i zbilja nisam pjevao. Naime, tada sam se vratio iz Amerike i jedan moj ortak Boris iz Zagreba predložio mi je biznis sa strojevima koji su proizvodili plastične dijelove i bakelit za PTT program. I jako smo lijepo funkcionirali. Pred sam rat priključili smo se Dalmi iz Splita i preko nekih, pa i političkih krugova, došli do prostora u okolici Solina u kojem smo mogli zaposliti ljude i sve je to bilo dosta napredno za to vrijeme. Ali eto, uslijedio je rat i Bregović me doslovno vratio u glazbu. Uvijek se smijem kako mi je rekao: “Tih malih poduzetnika ima milijun, ali nema milijun pjevača. Ako si rođen kao pjevač, onda pjevaj”. Odigrala je tu ulogu i neka vrsta zasićenosti jer ja ipak subjektivno nisam pripadao tom poslovnom svijetu te sam se vratio lijepim koncertima i onome što zbilja volim. I tako do danas. Jeste li vi i Brega i danas jarani? – Manje se družimo, ali ono što imamo nosimo u sebi i, kad se vidimo, sve je kao nekad. Bilo kad da me zove kao gosta na koncert, napuštam sve svoje obveze i dolazim. Imamo dobru suradnju još iz sarajevskih dana. Bavljenje glazbom je kao trčanje maratona. Oni koji to rade kratko sve zaborave već prekosutra. Dugoprugaši poput nas pamte milijun događaja koji nas vežu i to se ne zaboravlja. Javni posao sam je po sebi težak. Svojim kćerima nikada ne bih poželio da se time bave. Pogotovo kao žene. Ipak, ako netko ima Božji dar za to, mislim da je tada u pitanju sudbina koju treba poštovati i raditi to dok god ima smisla. Tu je hrpa odricanja, ali i fantastičan dar druženja i duhovni pristup ljudima, divna energija koja se prenosi i to vas drži. Kad već spominjemo Bregu, vi ste dvije legende i dva zgodna frajera koja su popularizirala bijelo odijelo. Kojem bolje stoji? – Ja mislim da je tu Brega pobjednik! On je od toga napravio imidž. Ljeti ga i ja ponekad još odjenem, ali po navici biram tamna odijela. U spomenutom periodu u kojem se niste bavili glazbom jedina osoba s kojom ste se družili iz glazbenog svijeta bio je Arsen Dedić. – Ta njegova inteligencija, duhovitost i cinizam bili su sjajni. Gabi, on, tada mali Matija i ja otišli bismo na ručak, posjećivao sam ih i sa svojom tadašnjom djevojkom u njihovoj kući u Šibeniku. Bio je divan umjetnik, vodili smo lijepe razgovore i imali dobar duhovni kontakt. Nije to bilo tendenciozno. Bilo je divno. Bio je velik. Svojevremeno ste snimali za njemačko tržište, postojao je plan za gradnju vaše inozemne karijere, ali niste mogli otići. Biste li se ipak odselili da ste znali da nas čeka rat? – Ne bih. To bi značilo bježanje od samog sebe. Napravio bih sve isto kao što sam i napravio. Posao čovjek uvijek može promijeniti, ali ne može promijeniti svoj život, svoje prijatelje, svoje roditelje, a to je nešto što mi je najvažnije. Koje vas emocije preplavljuju kada danas posjetite rodno Sarajevo i koliko se taj grad razlikuje od Sarajeva vaše mladosti? – Etnički je drugačija situacija. Došla je i nova generacija, ali to se dogodilo i u gradovima koji možda ni nisu imali neke velike katastrofe i razaranja. Ali ostao je taj lijepi duh u gradu. Tamo je moja obitelj i pripadam tom gradu. Ja sam Sarajlija i Bosanac gdje god bio i to će tako biti cijeli život. Potrebno je možda još neko vrijeme da se u njega vrati ta nekad bolja energija u kulturnom i duhovnom smislu. Djelujete mi kao neumoran čovjek. Pridodamo li tome da ste prešli šezdesetu, a izgledate sjajno, moram vas pitati što je vaš eliksir mladosti, u čemu je tajna. – Izgledam dobro kako kad! I nema eliksira. Znam se zapustiti pa kad osjetim da sam loše, počnem trčati i šetati se, boraviti u prirodi. Mislim da je najbolje kad čovjek pozitivno razmišlja jer to se vidi i na van pa sam sebe time stimuliram. I treba voljeti ljude koji vas okružuju. A ima nešto i u hrani. Ne treba jesti tešku hranu i piti puno vode. No nije da nisam hedonist, baš kao što smatram da koja čašica kvalitetnog alkohola nije nikakav problem. Vaša supruga Aleksandra udala se za vas kad ste već bili zvijezda kakva ste danas. Znala je u što se upušta. Kako nemamo priliku pitati nju, pitamo vas – koliko je teško ili lako biti sa Zdravkom Čolićem u braku? – Ni ja ni ona nismo ljudi koji se vole previše eksponirati. Ona se k tome više bavi našom obitelji i kćerima. Razumijemo se i nema tajni. Svi se mi slažemo nakratko, ali kad su ljudi u ozbiljnom braku, moraju imati povjerenje i nepokolebljivost. U svojem stavu ili razmišljanju ne smije se posustati zbog sitnica. Ali teško je sa mnom. Sama je izabrala.
15.01.2018 15:47    Regionalne zvijezde   Čolina pjesma krije mračnu tajnu: Skočila u smrt da se spasi od grupnog silovanja Pjesma Zdravka Čolića "Ona spava" posvećena je Milici Kostić, djevojci koja si je davne 1974. oduzela život skočivši s jedanaestog kata zgrade u srpskom Kuševcu bježeći od petorice nasilnika koji su je htjeli silovati, piše Telegraf. Milici, koja je tad imala 18 godina i pohađala srednju medicinsku školu, na ulici je prišao mladić i zamolio je da mu učini uslugu i nazove njegovu djevojku. Ne sluteći ništa loše, pošla je s njim do stana gdje su je dočekala petorica mladića koji su je tražili da se skine. Prema izjavama svjedoka, Milica je plakala i molila da je puste, a kad je shvatila da će nasilnici bez obzira na to ispuniti svoje namjere, iskoristila je trenutak kad su je ostavili samu u sobi i skočila kroz prozor. Milica je nakon skoka s teškim ozljedama prevezena u bolnicu, a kad su je prije smrti upitali zašto je skočila, rekla je: "Nisam više mogla izdržati... Jedino sam na taj način mogla sačuvati svoju čast." Zdravko Čolić joj je iste godine posvetio pjesmu "Ona spava" kako se njena tragedija nikad ne bi zaboravila. Pjesma mu je osigurala pobjedu na Hit paradi i prodala se u 150 000 primjeraka.
19.12.2017 18:14    Regionalne zvijezde   Na novogodišnji koncert Zdravke Čolića dolaze brojni fanovi iz zemalja okruženja Tim Zdravke Čolića objavio je da je njegov koncert u rodnom Sarajevu ove godine centralna atrakcija velikog novogodišnjeg dočeka u organizaciji Grada Sarajeva, a koji će zapravo trajati puna tri dana. Naime, proslava će započeti u noći 30. prosinca, nastupom mladih virtuoza Muzikarta, uz plesne ritmove, u samom centru grada.
20.06.2015 22:40    Regionalne zvijezde   FOTO: Oko 8000 ljudi na Čolinom koncertu na stadionu Zrinjskog "Prelijepo kao nekad '70-tih", riječi su kojima je Zdravko Čolić pozdravio oko 8000 ljudi na stadionu Zrinjskog pod Bijelim brijegom u Mostaru.
20.06.2015 12:43    Novosti   Marko i Ana su dobitnici ulaznica za koncert Zdravka Čolića Pogled.ba i generalni sponzor koncerta Zdravka Čolića, tvrtka HT Eronet organizirali su nagradnu igru u kojoj smo odlučili podijeliti 2x2 ulaznice za koncert jedne od najvećih glazbenih zvijezda Balkana.
17.06.2015 15:24    Regionalne zvijezde   Još dva dana do koncerta Zdravka Čolića u Mostaru Ostala su još samo dva dana do koncerta Zdravka Čolića 20.6.2015. godine na stadionu Bijeli Brijeg u 20:30, neprijeporno najveće zvijezde u regiji.