Tag: veselin

22.02.2017 12:58    Kolumne   ​Piše Veselin Gatalo: Put smilja Priča je stara koliko i Mostar kakvim ga znamo, ako već ne koliko i Hercegovina. Gosti dođu prvi put, s novcem, oduševe se cijenama i nemilice naručuju, časte, troše... Jedu se odresci od tune, lignje, dagnje, dopušteno i zabranjeno za konzumaciju. Skontaju da ih ono što će pojesti dođe višestruko jeftinije nego u Njemačkoj, Francuskoj, u Italiji, Americi, Rusiji...
30.09.2015 13:15    Kolumne   ​Piše Veselin Gatalo: Đavolji humanizam Zašto bi bilo čovječno zadržati ih da dijele s nama zemlju poput ove? Neljudski. Srećom, dovoljno su pametni kroz naše zemlje samo proći.
15.07.2015 13:45    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: EU Informbiro Ako se ne sjećate onih ružnih zgrada zvanih „bombarderi“ nazvanih po svom autoru i projektantu, ako ne živite u jednoj od njih, objasnit ću vam. One ružne zgrade sa zajedničkim balkonom, one u kojima, na putu ka svom stanu, radoznali susjed ima uvid u vaš bračni, seksualni, intimni i svaki drugi vid života, nastale su u Italiji tridesetih godina prošloga stoljeća. „Bombarderi“ nema veze s bombardiranjem.
01.07.2015 14:39    Novosti   Piše Veselin Gatalo: Merkelijada Novi antički grčki ep, koji će se možda pjevati za kojih osamsto godina, mogao bi se zvati Merkelijada. Sve je tu, svi elementi antičke priče. Poslovično lijeni (čitaj ponosni) Grci poslovično su, po starom i drevnom ratničkom običaju (vidi naše 1992. i 1993., 1996., 1997., 1998...), trošili puno a radili malo. Sretan je to bio narod. Kao mi. Doduše, mi smo bili vesela sirotinja, oni veseli vjerovnici. Zajedničko nam je da smo dužni i Bogu i narodu. Trojanski konj od inozemnih banaka i lako dostupnih kredita, davno je ubačen u drevnu Grčku. Grci, dosljedni sebi, uzimali su kao da im je Bog to odredio, kao naši ratni heroji. Šarena pilulica samozavaravanja, dojma vlastite važnosti, bila je umotana u eurocelofan, svjetlucav i šuškav, neodoljiv. Ništa neobično za kolijevku zapadne civilizacije, drevnu Grčku, za slavne Spartance i mudre Atenjane. Četrnaest plaća, par stotina eura na ime pranja ruku nakon posla, sve je bilo dostupno. Mostovi do otoka, ceste, svega je bilo tu. Jer, bilo je novca. Ali, nisu drevni i ponosni, lijeni i razmaženi Grci bili svjesni da je u trojanskom konju inozemnih banaka bila i njihova ekonomska smrt. Doduše, i naša je, ali ne bih o tome. Lakše je o tuđem jadu nego o svome.
24.06.2015 10:04    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Cigani lete u Pariz Nekad osjetim znatan pad proteina u organizmu. Tada svratim u omiljenu ćevabdžinicu. Svaka čast bilju i kovilju, ali proteini iz mesa i jaja imaju puno pristupačnije esencijalne aminokiseline razgranatog lanca. I tako, jednom, pri tom proteinskom padu, uparkiravam ja svoj limeni stroj na parking ispred ćevabdžinice. Jedva nekako, puno je kola tu. Odmah, polutrkom, doleti ratni ostatak, sav pocrnio od dreždanja na suncu. Radi tu čovjek, da izbije koru nasušnu kruha svog svagdašnjeg. Ja prebirem po džepovima da nađem taj za parking potreban sitniš, nalazim ga i dajem u pocrnjelu ruku. Pri tom plavi kombi, relativno nov, odlazi s parkinga. Fino dizajniran, citroenov, lijepo održavano vozilo. Staro najviše pet-šest godina, ne više. Pogled čovjeka s parkinga prati kombi. A ja, osjećam da će čovjek nešto reći o kombiju ili o vozaču. Ja naćulim uši, uključim snimanje u glavi i baš navrijeme začujem komentar.
17.06.2015 14:15    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Strojnica za Borisa Dežulovića Boris Dežulović je dobio otkaz u tiskovini za koju kažu da je čitanija u Sarajevu nego u Zagrebu. Ljevičarsko podilaženje desnici, posebno bošnjačkoj desnoj ljevici, znalo je kulminirati kao u Oslobođenju, titoidnom pamfletu bošnjačke lijeve desnice i bosanske desne ljevice, s podlisnim guzolazom islamu. Bosna je, kako reče Ivan Vukoja onom ćelavom i debelom uredniku na RTRS-u, načinjena od zgrade s bošnjačkom bazom, bosanskom nadgradnjom i građanskom fasadom. Fasadex Bosne je odavno izblijedio, vidi se loša gradnja s jako malo vezivnog materijala; a s popisom stanovništva i očitanjem rezultata multietničkog čišćenja zgrada će nalikovati onom ruglu koje je Bijedićevo čedo uzdiglo nasred grada i koje zovu Staklena banka. Nema stakla na toj banci, istina, ali ni moj drug Crni nema nijednu tamnu dlaku na glavi.
03.06.2015 13:27    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Nespokoji i nesretanja Nekad se ljudi raziđu onako, usput, kao da ustaju dohvatiti nešto. Praznina među dvoje ljudi nastani se usred rečenice, usred pripaljivanja cigarete ili između gutljaja. Naoko ničim izazvana, nepozvana, dođe i ostane. U trenutku kad se tuđina pojavi, prave se njih dvoje da je ne vide. Ne priznaju da je išla za njima već neko vrijeme, pratila ih, gledala kako dišu, zajedno ili sami, kako hodaju, jedu, misle, nevažno jesu li disali i hodali sami ili skupa. Nespokoj i razilaženje pomno slušaju ljude dok govore. Izabiru riječi koje će, i ne znajući, pamtiti. Odaberu riječi od kojih se led hvata na srcu i krajevima usana. Nekada davno rečene, ne upamte ih ljudi odmah, ali one najednom naviru poput nametljivog prosjaka koji kuca na prozor automobila, traže svoje mjesto i zauzmu bolan i oštar oblik, nastane se poput pantljičare u nekada zdravom tkivu ljubavi i naklonosti. Ljudi se, naravno, brane, poput svakog zdravog organizma koji se želi sačuvati od nametnika. I podlegnu, kako to već kod živih organizama biva.
27.05.2015 15:53    Kolumne   Veselin Gatalo: Kad je ministar lud a CNN laže Pari mi da je ministar sigurnosti „maka“, što bi rekli u Dalmaciji. Govori kao luđak, ponaša se kao luđak, izgleda kao luđak.
20.05.2015 10:05    Kolumne   Veselin Gatalo: Nepodnošljiva lakoća ubijanja Smrt je postala igra. Oružje je postalo igračka. Mala spravica, leteće igračke kakvima sam se nedavno divio u robnim kućama, zapravo je iznimno opasno i ubojito oružje. Nema slatko ime poput „letjelica“, „helikopterić“ ili „mušica“ već gadno i rogobatno, „dron“. Svijet je postao opasan koliko se opasnim zamisliti može. Pišem SF već dugo, dobivao sam i književne nagrade za fantastiku, često sam čitao o oružju koje samo leti i sije smrt ispod i oko sebe. Sad više ne moram zamišljati. Ta bezopasna spravica lako može ponijeti kilogram trotila ili litru nitroglicerina, sve garnirano metalnim opiljcima, eksplodirati nekoliko metara iznad nas i napuniti nas, ničim izazvano, metalom i otrovima, poput kakve lebdeće, dotad nevidljive i nečujne sačmarice. Vjerujem da nadahnutom izumitelju nije padalo na pamet u što će se pretvoriti spravica koju je stvorio, ali ni Alfred Nobel nije znao za što će se sve koristiti eksploziv, onda davno kada ga je stvorio.
14.05.2015 11:40    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Strašna strana antiterorizma Kumanovo je osjetilo rat. Spaljene kuće, čahure oko pragova, razrušeni zidovi i krovovi, mrtvi po predsobljima i kupatilima. 50-ak albanskih terorista je upalo u grad i započelo rušilački pir. Ovoga puta bez otvorene potpore NATO-a. Ovoga puta se nije radilo o Srbima, Janjevcima, muslimanima, Romima, radilo se o Makedoncima pravoslavcima i Albancima u čiji su grad upali da rade nered. Na televizijama, čudo neviđeno!. Federalna javila da su došli naoružani ljudi iz susjedne zemlje. Srbije? Crne gore? Grčke? Teško im je bilo kazati da su iz prijateljske Albanije i još prijateljskijeg Kosova. Tv N1, CNN-ovo maleno zalizano televizijsko tele u BiH, reklo je da je došlo pedesetak naoružanih osoba. Valjda su im tako rekli američki šefovi, jer su oni, šefovi, morali pitati svoje šefove smiju li američki proizvod i NATO saveznike nazvati teroristima. Još je indikativnije bilo u vrijeme ankete među stanovništvom. Makedonci su govorili o terorizmu iz Albanije i s Kosova. Albanci Kumanova su govorili kako je za to kriv, nećete vjerovati, predsjednik Makedonije. I još članovi vlade Trajče Trajkovski, Mirče Mirkovski, Rade Radevski, Veselin Veselinovski i ostali Makedonci u vladi i još jedan Albanac koji se slaže s njima. Inzko Valentin, visoki predstavnik u BiH, zaboravio je pomenuti zadnji po redu teroristički napad u BiH. Ali, ništa čudno. Srpska javnost u Srbiji, nekada zblanuta napadom na bolesne satiričare u Francuskoj, na Charlie Hebdo, nije nosila transparente „Ja sam ubijeni policajac“. Nisu ih stranci htjeli platiti za to...
06.05.2015 13:17    Kolumne   Veselin Gatalo: Čuvajte se terorističkog napada U Bosni i Hercegovini će se dogoditi teroristički napad. To je javnosti otkrio Dragan Mektić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine. Da ne bude zabune, napad će se dogoditi na teritoriju Bosne i Hercegovine. Ne na nekom teritoriju izvan Bosne i Hercegovine čiji ministar Mektić nije ministar, nego baš u Bosni i Hercegovini. Da, da, u onoj Bosni i Hercegovini u kojoj se već dogodio napad u Mostaru, Vitezu, Bugojnu, Zvorniku, Sarajevu, u Bosni i Hercegovini u kojoj se dogodio i niz manjih napada koji su maskirani u ekscese pojedinih neodgovornih pojedinaca iz skupine zvane neodgovorni pojedinci. Ne znam iz kojih je sofisticiranih izvora bliskih Bosni i Hercegovini ministar Mektić otkrio da će se u Bosni i Hercegovini dogoditi novi teroristički napad. Nije naveo gdje, kada, kako i koji neodgovorni pojedinac, skpina ili udarna trojka u Bosni i Hercegovini će to izvesti, ali je tako obuhvatio cijelu Bosnu i Hercegovinu i jako dugo razdoblje, što čini možebitnu pogrešku općenito minimalnom, to jest ravnom nuli. Genijalnost ministra Mektića ne poznaje prostorne granice (osim državnih, bosanskih i hercegovačkih), o vremenskima da i ne govorimo. Ali, ljudi trebaju biti spremni na strah.
22.04.2015 14:07    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Plavi valovi grobnica oslobođenih Oslobodili nas diktature mrtvog Tita, puno nakon njegove smrti. Doveli nam i visokog predstavnika, da nam pomogne jer je bilo očito da ne znamo ništa sami osim da se pobijemo, a oni opet bježe. Nije mi jasno zašto taj napredni svijet ikako troši rakete, plaća dronove i uporno pomaže tako nezahvalnim narodima.
15.04.2015 09:41    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Vjerski dužnosnik i demokracija Ne bih da ispadnem blasfemičan i antiprotivan, izvjesni krugovi puni mržnje su uvijek spremni da projiciraju svoju mržnju i netoleranciju prema drugom i drugačijem te na druge i drugačije. Anonimno, najčešće. Ali, moram ispričati vic, i to poprilično vjerski. Vic ima vjeru i naciju, ali ja ću ga malo... univerzalno prepričati. Lumeni jednog naroda, uvrijedljiviji od lumena ostalih naroda, mogli bi me tužiti za širenje vjerske mržnje i netrpeljivosti, što sam već natuknuo i natrusio. Elem, pitali vjernici vjerskog dužnosnika što je to, gdo je to, da prostiš, ta demokracija. Vjerski dužnosnik, po vokaciji pozvan da zna i objasni neznano onima koji ne znaju, mahne rukom gomili da pođe za njim. Ide gomila za njim, on se trlja po bradi i obrazu... Na koncu dođu do vjerskog objekta i do pripadajučeg tornja. Zvonik li je, minaret li je, odaberite sami prema svojoj naciji i vjeri. Ne ono što bi vam najviše smetalo, naravno. Ako ste musliman zamislite da je zvonik, ako ste krščanin zamislite da je minaret, i mirna Bosna. Daklem, što bi rekao jedan gradski zvaničnik iz GU Mostara, naš nam se vjerski dužnostik uspenje na kulu, pripadajući vjerskom objektu. Trebalo mu je za uspon nekoliko minuta, dok se zadihan nije pojavio na vrhu kule. Trajalo je još malo da onako uhranjen povrati dah, dok se nije obratio puku vjerujućem i vjernicima pripadajućim. Povrativši dah, izvadio je aparaturu za mokrenje i, na kolektivno nezadovoljstvo nazočnih, započeo raspršivati urin na okupljene. Ovi su, zgranuti, pitali što mu je, zašto im to radi. Vjerski dužnosnik je rekao: „Pa, jeste li htjeli da vam pokažem što je to demokracija?“. A oni će: „Jesmo, ali nismo tražili da pišaš po nama!“. A vjerski dužnosnik je odgovorio: „E, to vam je demokracija. U demokraciji i vi možete mokriti po meni, jer smo u demokraciji svi jednaki. Hajde ljudi, samo izvolite... Imate pravo da me polijete svojim tjelesnim tekućinama, baš i upravo kao i ja vas.“ Okupljeni vjernici, konačno svijesni što je to demokracija, razišli su se, smrknuti kao i dosta nas, svojim skromnim domovima.
18.03.2015 11:16    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Kod kuće je najbolje Nedavno mi je Dževad objasnio u kom grmu leži zec. Shvatio sam zašto se zastave IS skidaju od urokljivih novinarskih očiju, zašto se „vehabije“ spektakularno zatvaraju i tiho puštaju na slobodu. Ovo drugo je zato što im ne mogu prišiti nikakav zločin. Skleptavaju ih baš zato što ne trebaju skleptati domaće potencijalne
12.03.2015 09:52    Novosti   Piše Veselin Gatalo: Baščaršijska pričest Nedavno bijah u glavnom gradu najljepše, nedjeljive, cjelovite, suverene, multietične, multikulturne, multipraktične Bosne i Hercegovine. Grad kao i svaki drugi, rekao bi onaj koji to voli reći. Grad nimalo kao drugi, rekao bi onaj koji voli tako kazati. Ima tamo jedna česma, s koje, kažu, pije onaj koji će se vratiti u Sarajevo ako pije vodu s nje. Istina je to, ja se stalno vraćam. Bio sam tamo poprilično druge polovine osamdesetih, kad sam bio mlađi i još naivniji. I, eto, stalno se vraćam. Ne zbog česme, voda kao voda, teče i poprska me po pantolama pa izgledam kao upišan. Valjda je to i turistički potez, jerbo onaj koji se tu napije vode mora se negdje skloniti dok mu se nogavice ne osuše, pritom popiti kavu i vrag će ga znati što još, dok voda ne izvjetri s platna. Stalno me ustavlja taj svijet i govori kako im se sviđa moja emisija i predlažu mi goste. Fin je to svijet, jako puno čitaju ljudi, govore mi o mojim knjigama. Lijepo je prošetati među živim ljudima, čisto da čovjek vidi da svijet nije sastavljen isključivo od onih Internet-pljuvača i polupolitičara koji mi odande stalno prijete i govore da sam četnik. A ne znaju da je jedan od mojih predaka, posvadivši se s vojvodom Anđelovićem, ozbiljno razmišljao o odlasku u partizane.
04.03.2015 11:49    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Peking, Mostar, Rim Doživotni gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, valjda poučen svojim brojnim putovanjima, shvatio je da je Mostar daleko od Pekinga. Rim mu je nešto bliže, ali nije da nije daleko. Pošto su i Rim i Peking uspješni gradovi, vjerojatno se i naš gradonačelnik zapitao zašto je Mostar postao kulturno-povijesna kasaba kroz koju turisti prođu kad se nađu u Međugorju. Pitao se, vjerojatno, dok je letio iznad rimskih tornjeva i kineskih pagoda. Ne dugo, mislim, pošto je još prije puno godina shvatio da se to njega ne tiče, da je Mostar daleko od gradova kao što su Rim i Peking. Na mostarskim raskrižjima nema poginulih koliko u Rimu ili u Pekingu, pa nema ni mjesta za brigu. Postojan kao frizura savjetnice Radmile, odlučan u svom ostanku, sjajno i uspješno vegetira u gradu koji ima podijeljene institucije. Pa da. Gradska uprava je jedinstvena institucija, što znači da je Mostar jedinstven grad. To je ključ rješenja problema. U jedinstvenoj gradskoj upravi, i gradonačelnik mora biti jedinstven. Odluke se donose jednoglasno, jednim glasom, odlukom gradonačelnika. One odluke koje baš nije nužno donijeti, one što se odnose na normalan život grada, nije lako donijeti. Nije ih lako donijeti jer se na njima ne može zaraditi iliti „hairovati“ (da se ne ljuti nijedna strana) pa to treba odlučiti Gradsko vijeće. Ups, Gradsko vijeće nije formirano. Iz pojedinih ulica se ne može izići bez rizika po život vozača i pješaka, pa je normalno da se Mostar po broju žrtava približi kakvom kineskom seocetu. Nije lako za početak, ali gradonačelnik Ljubo Bešlić je svjestan da se još dugo, ni po broju žrtava na ulicama, Mostar neće primaknuti Pekingu.
26.02.2015 09:14    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Mostarske sodomije Svakodnevna bosanska mantra o Mostaru, gradu – slučaju, kulminirala je nedavno pričom o nesretnom Anti koji nije išao u Stari grad (prvi krimen) i koji misli da muslimani imaju drukčiju teksturu lica. Malodobni izopćenik je postao mladi Goebbels 21. stoljeća, krunski dokaz zapadnomostarskog fašizma. Otac i sin Markovina su u Anti vidjeli dokaz svog antifašizma i hrvatskog fašizma.
18.02.2015 13:38    Novosti   Piše Veselin Gatalo: Forza Islamia Zaigra mečka pred svačijim vratima. Nije ovo zlurada konstatacija nego stara poslovica primjenjivija nego ikad. Što jedan luđak pokvari, sto pametnih popraviti ne može. Masa ljudi u Kopenhagenu neće vratiti živote koje je vjerski fanatik uzeo. Fanatik i ne traži natrag svoj život, on ga se unaprijed odrekao. Mržnju prema ubijanju, bilo kakvom, osjećam otkad osjećam. Zato s rezervom pristupam svakome za koga mislim da je, možda, ubio, s razlogom ili onako, u uniformi koja oslobađa odgovornosti za ubijanje. Ali, vratimo se na fanatike i ubijanje.
12.02.2015 11:54    Kolumne   Veselin Gatalo: Koliko smo normalni? Smrt bijelih nam pada teže nego smrt crnih i polubijelih. Nijedan od onih koji „vole ljude kao takve“ neće to priznati. Ti, zapravo, ne vole nikoga, iako stalno pričaju o ljubavi. Smrti smeđih Iračana, pogotovo crnih Tutsija i Hutua, ne pogađa nas kao smrt nekolicine karikaturista s poremećenim smislom za stvarnost i voljom da se smiju i sprdaju sa svetinjama. Jedan (ili jedna) napisa u jednom komentaru da se danas
04.02.2015 12:18    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Sportom protiv razuma Rekord na 100 metara mi je 80 metara. Nekad je bilo drukčije. Ali, kada bi mi netko ubrizgao atropin u debelo meso, mogao bih opet istrčati 100 metara za kojih 12 sekundi i nešto. Kako? Lijepo. Spucao bi me adrenalin pa bih trčao kao da me goni puk islamista i Abdul Hasan Beli Zadrt s nožem koji nije na rasklapanje i na sebi još ima krvi japanske... Nakon takve bježanije bih potrošio glikogen iz mišića i ne bi mi ostalo snage ni cigaretu da pripalim. Ali, rekord bi bio zabilježen. Još ako bih imao sponzorirane tenisice, jedne od onih koje prave djeca u Indoneziji, Indiji i ostalim njemačkim i britanskim kolonijama, mislim da bih trčeći pisao i ovu kolumnu. U trku bih potpisao i ugovor o sponzorstvu, da ne trčim 'nako, džaba. Možda bi tenisice u kojim sam glavu sačuvao, kupovala sirotinja po cijelome svijetu, odvajala od usta da djeci kupi obuću koju manje sretna djeca prave za 20 centi na sat krvavog rada. Moja slika bi visjela u tržnim centrima uz objašnjenje kako me ni mojih 110 kila nije spriječilo da pobjegnem Isilu jer sam na papcima imao Nike tenisice i majicu s guščaricom.
28.01.2015 11:15    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Društvo na zalasku Društveni poreci su poznati po tome što imaju kraj. Nekada davni rodovski poredak je bio najbolje što su naši preci imali. Skupine ljudi, poznajući samo teritorij koji su mogli prepješačiti za nekoliko dana, bili su uvjereni da boljeg poretka neće biti. Rodovsko društvo je omogućavalo opstanak skupine, kroz kolektivni rad i lov. Pisaca tada nije bilo, tako da... Doduše bilo je pripovjedača, što mu dođe isto. Premda, mislim da je i taj morao loviti, barem malo. Ili okopavati kakav nasad. Crtači su bili cijenjeni, mislim. Lijepo su se bavili unutarnjom dekoracijom, i sad su spilje pune njihovih konja i bizona. Kod nas su ih istrijebili, ali nisu samo njih pa nećemo o tome.
21.01.2015 13:20    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Fetvica za Borisa Dežulovića Optužio me Boris Dežulović nedavno da sam ga napao. Zapravo Nino i ja. Nismo ga napali kao ljudi nego kao Srbin i Hrvat. Nino me citirao, iz našeg razgovora. Ja rekao: „Ne treba nas Srbe više braniti, ako ikako može“. Nino napisao: „Ne treba nas braniti od Hrvata“.
10.01.2015 18:10    Teme BiH   Piše Veselin Gatalo: 32 pravila bosanskog disidentizma ​Treba biti državotvoran. Ako tko šta kaže protiv države, reći mu da je fašist, desničar, nacionalist (ovisno od konteksta), antidemokrat, sluga stranih sila (od obližnjih - pa preko europskih i američkih), reći mu da je agent KOS-a i slično.
07.01.2015 11:18    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Dvije-tri priče o Dnevnom Kazazu i medijima Enver Kazaz, profesor sigurno i toplo uhljebljen u Sarajevu, osjetio se ugroženim od pjesnika zvanog Elis Bektaš, koji živi u Trebinju, u Republici Srpskoj. Proglasio je profešur Enver Kazaz Elisa Bektaša ratnim zločincem i pozvao na njegov odstrjel. Srbi jesu svakakvi, ali nisu uvijek glupi. Lakše je dokazati da je Enver Kazaz ratni zločinac nego da je Elis bilo kakav zločinac. Kad biste mi rekli da je Elis Bektaš ukrao čokoladu, ne bih vjerovao. Znam čovjeka. A znam i Kazaza. Elis je, za razliku od Envera Kazaza, sposoban za rat, ali ne i za ratni zločin. Kod Envera Kazaza je obratno. Medijski poziv na odstrjel je prošao nezapaženo. Ništa. Nema nikakve reakcije. Elis živi skromno, novca za tužbu nema. Zna to Dnevni Kazaz dok gricka honorare i plaću sveučilišnog profesora, i hrabro istupa iz svog Sarajeva, nemilosrdno se boreći protiv fašizma i ratnih zločinaca. Veliki i hrabri antifašist, zaslužuje opširniju priču, ali nju čuvam za drugi put, kad opet na Elisa stavi metu i pozove na njegov odstrjel.
31.12.2014 09:03    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Strašna Nova godina Avioni su ove stare godine nestajali s lica neba poput zaprašenih muha. Ljudi su nestajali s lica zemlje u desecima, stotinama na dan, avionskom brzinom. Podli bankari su započinjali ratove, sada već ne zbog puno novca. Čini se, iz zabave. Po principu po kome krv rađa krv kao što lešinar rađa lešinara, nastao je i taj IS. Gomila luđaka spremnih ubiti svakoga, uključujući i sebe. Moj prijatelj Hajan kaže da bi to zlo nestalo kad bi iz tog zla nestalo agenata zapadnih tajnih službi.
24.12.2014 11:55    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Djed Bežičnjak Reče jedna poznanica mi u mene, u svezi i glede običaja krilnog sjedenja na koljenima Djeda Mraza, parafrazirat ću: „Majke oko nove godine uče žensku djecu da sjede na krilu starijih muškarca i nakon toga dobiju poklon“. Iskren da budem, nekako smo se i mi, i to svake zime, penjali na krila tih pijandura, da bismo dobili taj poklon načinjen od loše čokolade i tvrdih keksa jestivih tek nakon što bi se umočili u kakav čaj ili u toplo mlijeko. Ja sa sjećam i smrada alkohola te sjedeće gospode u crvenim kaputićima i pantolama. Lažna bijela brada i brkovi čak ni izdaleka nisu izgledali kao pravi. Jedino su im trbusi bili pravi. Ne vjerujem da su Djedovi Mrazovi iz našeg djetinjstva bili kakve stare pedofilčine, ali nešto ne mislim da su bili uzor-građani i stupovi društva. Nekako mi se činilo da im je to bio jedini posao, ne samo sezonski, to da odglume Djedicu Mraza za Novu godinu. Ne za Božić, ne na Svetog Nikolu, nego baš na Novu. Baš kao što nam je život zamijenjen ideologijom iz 19. stoljeća, tako nam je sveti Nidžo zamijenjen pijankastim djedicom u crvenom kaputiću. Da, sjećam se još mirisa memle iz tog kaputića. Mirisalo je i kao ormar. Po naftalinskim kuglicama, malim, bijelim i smrdljivim. Zapravo, to je bio istodobno i miris proljeća i jeseni. Tada bi se mijenjala garderoba. Ljetna bi zamijenila zimsku ili zimska ljetnu. Hm, nije ni tim moljcima bilo lako. Ljeti bi bivali u teškim vunenim džemperima, zimi bi se morali zavući u tanke kupaće kostime...
17.12.2014 11:13    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Priča o odlascima Živjeti u zemlji u kojoj je jedan od najvećih uspjeha napustiti je, nije lako. Nije lako ni otići. Doći za tuđi astal i prihvatiti se posla koji Kinez ili Sjevernokorejac radi puno bolje i za puno manje para, nije lako. Tamo negdje se bolje jede a lošije živi. Ovdje se bolje stanuje a tanje jede.
03.12.2014 13:36    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: EU za Matu Miškovića Radnik Mate Mišković neku večer u Tuzli reče da nije primio 53 plaće. Dakle, četiri godine i još više. Ne bih rekao da laže, izgleda i zvuči pošteno. A ne bi lagao na TV-u, lako je to provjeriti, to za plaće. A radi čovjek, ide na posao. Kaže, daju mu ponekad, kad je dobar mjesec, od 40 do 100 maraka. Nije to zato što je Mate, isto bi bilo da je Jovan ili Muderiz. Tuzla je, barem dolje, u sirotinjskoj bazi, multinacionalan i multivjerski grad. Nije potpuno pročišćen nacionalno, samo ideološki i politički. Ne zanima se Mate toliko hoće li zemlja u EU za 15, 25 ili više godina, valja mu dotada preživjeti za jednu ili dvije marke dnevno. Nekada i dvije marke i 22 feninga, ne bih da griješim. Nekad i s 0 KM. Sluša Mate o govoru mržnje svaki dan, o vjerskoj netrpeljivosti, lošoj vlasti, nesavjesnim političarima neosjetljivim na patnju radnika, o odabiru izbornika bh. reprezentacije... Ne znam ima li išta protiv honorara za izbornika od pola milijuna godišnje, ne znam ni smije li se očitovati o tome. Ne znam navija li za hrvatsku ili bh. reprezentaciju. Ne znam zna li čemerni Mate da je ovo što mu se događa cilj a ne posljedica svega što se oko njega i na globalnom planu događa. Mate je, očito, starosjedilac u Tuzli. Teško da je došao iz Podrinja, Banje Luke ili Sarajeva. Ne znam ni žali li Mate što nije otišao negdje daleko od Tuzle i bh. reprezentacije u loptanju. Mate ne zna da gospodarstva u zemljama poput njegove treba uništiti, učiniti da stanovništvo odumre, da treba zadužiti Matine zemljake do te mjere da moraju prodati stanove pa ih onda iznajmljivati od bogatijih, koji će bolje služiti EU nego nesretni Mate. Mate je, možda, sretan što može kupiti uvozno mlijeko iz EU, jer za 3 marke može kupiti tri litre te bijele tekućine, domaćega može kupiti samo dvije litre. Znaju i Mate i žena da je to mlijeko jeftinije. Ne znaju da je lošije, ali znaju da su tri litre više od dvije. Vidi Mate da gospodarstvo EU uništava i radnike i seljake u BiH, da se u BiH svašta može uvesti a gotovo ništa iz nje izvesti, ali ne može ništa učiniti po tom pitanju.
26.11.2014 11:44    Kolumne   Piše Veselin Gatalo: Ubleha nas vodi Ubleha je, recimo, kad vam kažu da je Barack Obama crnac. Barack Obama je crni Amerikanac, što s crncima nema skoro nikakve veze. Crnpurast jeste, ruku na srce, ali nije američki crnac nego crni Amerikanac. U sintagmi „američki crnac“ nema nijednog velikog slova,
19.11.2014 14:01    Kolumne   Veselin Gatalo: Sve je, znate, u novcu... Zašto je Matt Bissonnette, američki specijalac, čovjek tjelesno i intelektualno superiorniji od većine nas kojima je rekord na 100 metara 80 metara, postao izdajnik i otkrio svijetu dobro čuvane tajne svoje zemlje? Zašto je, potpisavši se kao Mark Owen, objavio tajne o hvatanju i naprasnom ubijanju najvećeg američkog saveznika pa neprijatelja, Osame Bin Ladena? Zato što nije domoljub? Zato što je srebroljubac? Zato što je izdajnik? Pa, otprilike je tako. Tako bi rekli crni muž i žena i bijeli ljudi iz topline Bijele kuće. Matt Bissonnette, čovjek čiji su preci davno iščupani iz korijenja i posađenu na zemlju otetu drugima, čovjek koji pliva, trči, skače, misli brže od većine nas, pravi je primjer izdajnika.