Tag: rukometaš

08.01.2020 20:00    Rukomet   Marino Marić o djetinjstvu u Mostaru: S devet godina sam se upisao u Rukometni klub Zrinjski Kakvo vam je bilo djetinjstvo u Mostaru?
13.12.2019 19:42    Rukomet   Iznenada preminuo jedan od najvećih legendi hrvatskog rukometa Rukomet je ostao bez svoj prvog Kuma Zlatka Lukića Luksa. Zašto Kuma? Zato što je njegova legendarna poštapalica postala svakodnevni rječnik rukometa. Preminuo je u petak točno na svoj 75. rođendan, iznenada, makar je imao borbi sa zdravljem.
22.02.2019 21:00    Rukomet   Mostarac se našalio na račun golmana i prijatelja: ''Nekada bih ga zadavio'' Igor Karačić u zanimljivom intervjuu za web stranicu Vardara, čiji je igrač, dao je zanimljiv odgovor na pitanje tko mu je najveći prijatelj kojeg ima među rukometašima, a kojeg bi gađao loptom u glavu da nije profesionalac. "Ima jedan igrač kojeg nekada zagrlim, a koga bih nekada 'zadavio' s obzirom na to da znam kakav potencijal ima i što bi sve mogao da napravi za klub i svoju obitelj. Taj igrač više nije s nama, a zove se Strahinja Milić. To je najbolji prijatelj kojeg sam upoznao u rukometnom svijetu. Nekada mi dođe da ga udarim loptom u nos jer znam koliko vrijedi i koliko može, a nekako radi protiv sebe", odgovorio je Karačić u šaljivom tonu. Milić je nekadašnji golman Srbije, a nedavno je potjeran iz Vardara zbog viška kilograma i trenutačno je bez kluba.
26.01.2019 15:20    Rukomet   Kakav propust: Ovaj Mostarac umjesto za Hrvatsku igra za Njemačku Iako se Hrvatski rukometaši nisu uspjeli uključiti u borbu za medalje, Hrvatska je jučer u polufinalnim utakmicama imala čak tri predstavnika! Naime, sudački par Milošević – Gubica dijelio je pravdu na utakmici Danska-Francuska, a jedan je, pak, Hrvat bio u sastavu Njemačke protiv Norveške. Riječ je o 22-godišnjem Timu Sutonu, Mostarcu koji je član njemačkog prvoligaša Lemga, a u sastav Njemačke upao je nakon što se njegov kolega Martin Strobel teško ozlijedio u utakmici protiv Njemačke. Kod Hrvata prejaka konkurencija Kao junior, mladi Suton s njemačkom je reprezentacijom prije tri godine uzeo svjetsko zlato te je tada predstavljen kao rukometni “wunderkind”. Neki su čak tvrdili da je on novi Karabatić svjetskog rukometa. Inače, Tim je sin pokojnog Gorana Sutona, također uspješnog rukometaša, ali i trenera koji je iznenada preminuo u studenom 2016. godine. Imao je samo 48 godina u trenutku smrti. Bio je Goran Suton igrač i trener RK Zrinjskog iz Mostara, a trenirao je i mlađe kategorije rukometaša godišta 1988./89. iz kojeg je ponikao i sadašnji hrvatski reprezentativac Igor Karačić. Trenirao je Suton i bundesligaške klubove Düsseldorf i Lübbecke. A dok je Suton jučer igrao za Njemačku, neki su se pitali kako to da je takav igrač promaknuo Hrvatskoj? Odgovor je jednostavan – imamo jednako dobrih, odnosno i boljih od njega. Suton ima peh što na njegovoj poziciji srednjeg vanjskog igraju Cindrić, Karačić, Duvnjak, a u redu čekaju Pavlović i Jotić. Stoga, o mladom Sutonu nitko nije ni previše razmišljao, a i on je bio svjestan da će prije dobiti šansu u Njemačkoj nego u Hrvatskoj. Suton je dokaz da Hrvatski Savez mora ozbiljno pratiti i talente hrvatskih korijena po Njemačkoj, Austriji i skandinavskim zemljama. Hercegovački gen Iako, dovoljno je samo da dobro prate Hrvate u Bosni i Hercegovini, što svih ovih godina rade jako dobro. I na ovom SP-u Hercegovci su bili nositelji hrvatske igre. Marin Šego, David Mandić, Željko Musa iza sebe imaju vrhunski turnir, a vrlo dobar bio je i Igor Karačić. Ima očito nešto u tom hercegovačkom genu. A postoji li ikakva šansa da Suton u budućnosti jednom zaigra za Hrvatsku? Postoji, ali realno vrlo mala. Naime, trebao bi prvo pauzirati dvije godine, a tek onda smio bi obući kockasti dres. No, s obzirom na pohvale koje dobiva od Nijemaca, teško da mu je promjena reprezentacije na pameti.
04.11.2018 09:44    Rukomet   Zarađivao sam dvaput više od Beckenbauera i bio prvi sportaš iz Jugoslavije s kućom i autom Zlatko Žagmešter Žaga bio je sedamdesetih godina jedan od najboljih svjetskih rukometaša. Fanatik treninga i rada, bio je poznat po izuzetnoj fizičkoj spremi, visokom i snažnom skok-šutu. Bio je i ostao jedini rukometaš s područja bivše Jugoslavije koji je redovno postizao pogotke s 12 do 14 metara udaljenosti. Do danas je na ovim prostorima ostao jedini rukometaš koji je u devet godina postigao 5000 pogodaka. Igrao je za Dinamo, Prvomajsku, Medveščak, Zagreb, Solingen i Mulhouse. Dvaput je igrao finale Kupa prvaka, oba izgubio, a od velikih natjecanja ima tek broncu sa SP-a 1970. Trebao je imati i zlatnu medalju s Igara u Münchenu 1972. godine, ali tadašnji izbornik Vlado Stenzel ga nije vodio... Zvezda najviše izgubila ratom "Tek sam 40 godina nakon Münchena saznao zašto nisam išao na OI. Sjećam se da mi je na pripremama Stenzel rekao: “Ti si prestar, na tebe ne računam”, a u reprezentaciji pet starijih od mene. Poslije sam čuo kako je pričao da neće na Igrama valjda pisati samo o Žagmešteru, već je želio da se piše o njemu. Prije četiri-pet godina sreli smo se kod Doma sportova. Sjedim vani u kafiću, dolazi Stenzel i pozdravlja me. Pravi se veliki prijatelj i sjeda za stol. I kad se društvo razišlo prizna mi: “Znaš da je moja kći Vanda od svoje 12. godine bila zaljubljena u tebe. Bio sam jako ljubomoran i zato te nisam vodio.” I tako sam ja zbog njegove kćeri ostao bez 40 tisuća kuna godišnje mirovine koju bih danas dobivao da sam osvojio zlato u Münchenu. Kad smo igrali na SP-u u Francuskoj 1970. godine, netko je Stenzelu donio ugledne francuske novine L’Équipe, a tamo veliki naslov – Žagmešter lijep kao bog. Poludio je!" Rukomet je počeo igrati u osnovnoj školi. "Stanovao sam u Šenoinoj 28, a tamo su živjele i Zlata Beba Rebernjak i Vlasta Nikler, u to vrijeme jugoslavenske rukometne reprezentativke. Oduševio sam se tim sportom pa sam si u dvorištu napravio gol. Nabavio sam i male utege, a kako je blizu bio Maksimir, svaki sam dan trčao. Ubrzo sam završio u Dinamu gdje sam igrao s Antom Kostelićem, a Stenzel me doveo u Prvomajsku, današnji Medveščak." S Medveščakom ste igrali finale Kupa prvaka 1965. godine, protiv Dinama iz Bukurešta. "Oni su u to vrijeme imali devet reprezentativaca Rumunjske. Mislio sam da ćemo Milković i ja zabiti toliko puno pogodaka da će biti dovoljno za naslov. Ali Rumunji su znali odakle prijeti opasnost pa su mi razbili nos i usta, pukla mi je arkada. Bio sam krvav kao da sam mesar, a nisam ništa osjećao. Onako sav krvav dobio sam loptu koja mi je iskliznula iz ruku. Odjednom je sudac prekinuo igru i tražio da izađem. Morao sam. Kako sam izašao, tako su moji počeli gubiti. Ušao sam kasnije u igru, ali bilo je prekasno, izgubili smo s dva razlike." Iz Medveščaka ste prešli u Zagreb? "Primijetio sam da sam predugo u jednom klubu i da ne napredujem. Odlučio sam promijeniti sredinu pa sam došao u Zagreb kao najbolji svjetski igrač. No ubrzo sam došao u sukob s trenerom Irisom Dolenecom. Igrali smo tada u Visokom i gubili na poluvremenu, a ja cijelo vrijeme na klupi. U svlačionici je Dolenec napao igrače govoreći kako su promašili puno zicera. U tom sam mu trenutku rekao: “Gospodine, nemojte igrače kriviti, vi ste ih trebali naučiti da zabijaju golove.” Za mene je to bio kraj karijere u Zagrebu. Klupa je bila moja sudbina, a uoči prve utakmice polufinala Kupa prvaka protiv Leipziga, koju smo igrali u Beogradu jer u Zagrebu nije bilo slobodne dvorane, nisam bio ni među dvanaest igrača. I Zagreb je izgubio s tri razlike. Da sam igrao, bilo bi šest-sedam razlike za nas. U uzvratu sam igrao, dao sam 14 pogodaka, ali nismo prošli." Osim rukometa, bio je dobar u još nekoliko sportova. "Zvao me poslije jednog rukometnog treninga Ivan Prebeg, prvi Hrvat profesionalni boksački prvak Europe u poluteškoj kategoriji. Meni je bilo 20-ak godina. I rekao mi: “Vi ste rođeni za boks, ja ću vas financirati. U boksu se zarađuje veća lova.” Rekao sam mu da me dosta tuku u rukometu i ne želim dodatne batine. Dakle, hvala, ne. Jednom me prilikom Josip Palada počeo učiti tenis. Nakon dva sata rekao mi je: “Još nije kasno da odete u tenis, bit ćete svjetski vrh.” Nije me zanimalo." Umalo ste završili u vaterpolu? "Kao klinac stalno sam odlazio na bazen na Šalatu. Tamo su trenirali vaterpolisti, Muškatirović, Ježić i Cipci, u to vrijeme svjetski igrači. Pucali su po dvije-tri minute na vrata i nisu mogli dati gol. U jednom trenutku lopta se odbila prema meni, skočio sam u vodu i otplivao prema vratima, a Zdravko Ježić je vikao: “Mali, pucaj.” Pucao sam i pogodio rašlje. Jednom, pa drugi put. Gledao me Aleksandar Seifert, tadašnji izbornik Jugoslavije i rekao: “Hoćeš igrati vaterpolo? Igraj i bit ćeš svjetski igrač.” A ja si mislim, idem malo trenirati, bar ću se besplatno kupati na bazenu. I tako sam jedno vrijeme trenirao vaterpolo zbog kupanja. Zvali su me i u atletiku, da budem desetobojac i da ću sigurno ići na Igre u Tokio 1964. Bio sam izuzetno brz. Kada smo s rukometnom reprezentacijom imali testove u Košutnjaku, nikad me nitko u šprintu nije pobijedio. Za dva dana došli su čelnici AK Crvene zvezde, rekli mi da sam daleko najbrži sportaš i zvali me u svoj klub. Rekao sam im: “Hvala lijepa, ja volim loptu.”" Rukometnu karijeru završili ste 1975. godine, u 32. godini? Trenirao i Jugoslaviju "Igrao sam te sezone u Francuskoj. Zagreb je nakon jesenskog dijela imao jedan bod. Zvao me Vili Herceg iz uprave i kaže: “Jedino nas ti možeš spasiti, treba nam 18 bodova iz devet utakmica.” I došao sam, osvojili smo 18 bodova, a ja sam zabio 15 po susretu. I na zadnjoj utakmici, protiv Zvezde kada sam išao u polukontru i na 14 metara na šut, dojurio je Lazarević, primio me za ruke, šutnuo sam i zabio. No pao sam na leđa i zaradio četiri frakture kralježaka i iskočila su mi tri diska. To je bio kraj." U jednom trenutku bili ste trener jugoslavenske reprezentacije? "Imao sam neka trenerska iskustva jer sam u Njemačkoj bio igrač i trener, kao i u Francuskoj. Jugoslavija je trebala ići na dva turnira i nisu imali trenera pa su me zvali. Igrali smo na turniru s Nijemcima koje je vodio Stenzel, a ja sam ga silno želio poraziti bez obzira na to što su oni u tom trenutku bili svjetski prvaci, a mi tek osmi. Turnir je bio za tri mjeseca. U ta tri mjeseca sve sam znao o svojim igračima, kamo izlaze, kakve su im navike, koje su im slabosti, koje prednosti. Pobijedili smo Njemačku s osam razlike. Kasnije, na banketu, došao mi je Stenzel u društvu predsjednika njemačkog saveza koji mi je kazao: “Nudimo vam da budete pomoćni trener Stenzelu.” Nisam prihvatio. To je bio početak Stenzelova kraja. Na SP-u u Dortmundu 1982. godine pisao sam za jedne novine. U jednom trenutku, nakon niza loših rezultata Njemačke, napisao sam da je Stenzel gotov, da je svoje dao. Tada je dobio otkaz. To je bila moja osveta za München." Jeste zaradili od rukometa? "Zaradio bih da sam igrao u današnje vrijeme. U ono vrijeme u Jugoslaviji nisi mogao zaraditi ni za stanarsko pravo. Jedino što sam zaradio bilo je u Njemačkoj. Tamo sam mjesečno zarađivao više nego Franz Beckenbauer koji je u Bayernu imao 4500 maraka, a ja sam dobivao između 10 i 12 tisuća maraka. Bio sam prvi jugoslavenski sportaš koji je od igranja kupio auto i kuću. Kupio sam Mini Morris koji je u to vrijeme bio hit, mogao se vidjeti samo na filmu. Kupio sam i kafić Papagaj koji je osamdesetih bio jedan od najpopularnijih u Zagrebu." Kako danas živite? "Ide nekako, žena i ja imamo mirovinu. Znam otići na utakmice, ali bojim se da me netko ne gurne. Naime, dugo sam hodao na štakama jer me udario automobil, i to na zebri. Zadnjih osam godina imao sam 13 operacija. I isplivao sam, ali sam vježbao, nema bez toga ništa. Prije dvije godine imao sam karcinom mandula s metastazama. Nakon operacije prema svim sam pokazateljima zdrav. Brzo mi prođe dan. Imam dva psa, jedan od njih je Brik, šarplaninac, najljepši mladi pas te vrste u Hrvatskoj. Provodim dosta vremena s njim u šetnji. Htio bih se vratiti crtanju. Dobro crtam, Rašica, Murtić, Prica i Kulmer rekli su da moram na Akademiju. Kada sam jednom prilikom slikao na Mljetu, došla su do mene tri gospodina i pitala mogu li vidjeti moje slike. Zanimalo ih je bi li ih mogli otkupiti. Na kraju su se i predstavili: “Mi smo profesori Likovne akademije u Beogradu. Rado bismo organizirali vašu izložbu u Beogradu.” Nisam pristao. Prometna me unazadila, danas jedva pišem, a kamoli da crtam. Volim more, imam barku u Betini." Kako gledate na hrvatski rukomet? "Najbolju momčad imali smo na Igrama u Ateni 2004. godine. Žao mi je da ja nisam imao takve suigrače kao što su Balić, Lacković i Metličić. Sviđa mi se Domagoj Duvnjak. Po talentu je veliki igrač, ali nije fizički spreman. Previše je ozlijeđen. Luka Stepančić trebao je biti prvi igrač svijeta, ali nije pravilno trenirao. Trebao je više individualnih treninga."
13.03.2018 18:21    Rukomet   Mostarac Filip Vistorop na popisu hrvatske juniorske reprezentacije Devetnaestogodišnji Mostarac je ove godine svojim igrama u klubu oduševio rukometnu scenu u regiji te će se naći na okupljanju najboljih hrvatskih juniora koje je na rasporedu u reprezentativnom tjednu od drugog do osmog travnja 2018. godine. Za vrijeme okupljanja, reprezentacija će odigrati tri pripremna susreta i to protiv najbolje slovenske izabrane vrste te protiv hrvatskih prvoligaša Poreča i Zameta. Vistorop je važan član juniorske reprezentacije za koju je do sada upisao petnaest nastupa i postigao 34 pogotka. Koordinator mladih hrvatskih reprezentacija Zdravko Zovko je u prošlogodišnjem intervjuu istaknuo člana HMRK Zrinjski Mostar kao potencijalnog budućeg hrvatskog seniorskog reprezentativca. U dosadašnjem dijelu domaćeg bosanskohercegovačkog prvenstva, Vistorop se nametnuo kao jedan od nositelja igre najbolje generacije u povijesti HMRK Zrinjski koja trenutno zauzima treću poziciju Premijer lige BiH.
26.11.2016 12:04    Rukomet   ​Preminuo Goran Suton, jedan od najistaknutijih rukometaša Mostara Obavještavamo svu mostarsku rukometnu, a i širu javnost da je sinoć u 48. godini preminuo dugogodišnji član i djelatnik HMRK Zrinjski, Goran Suton, jedan od najistaknutijih rukometnih imena grada Mostara.
04.04.2016 22:30    Novosti   Rukometaš osumnjičen da je tijekom noćnog lumpovanja teško ozlijedio curu (18) Policija je za teško ozljeđivanje 18-godišnje Rebecce Tončica, pulske maturantice, inače danske državljanke, u Parku žrtava fašizma u Puli 20. ožujka oko 1.50 sati, neslužbeno saznaje Glas Istre , osumnjičila 32-godišnjeg Velimira Tomaševa iz Pule, Puljanima poznatog igrača i trenera Rukometnog kluba Arena-Jadrograd. Da je on osumnjičen za napad, Glasu Istre je potvrđeno iz izvora bliskih istrazi. Međutim, Velimir Tomašev, kojeg je pulski list kontaktirao, negirao je da je on napadač na djevojku.
05.02.2016 18:03    Novosti   U SKB Mostar uspješno operiran rukometaš Igor Karačić Pregledom u SKB Mostar utvrđeno je da je nužna operacija i zahvat koji su uspješno izveli doktori Davor Tomić i Mario Kordić
23.09.2015 21:44    Rukomet   Ovo je najviši rukometaš na svijetu: Pogledajte diva od 225 cm u akciji (VIDEO) Rukometna reprezentacija Egipta trebala je osvježenje, a čelnici egipatskog rukometa pronašli su ga u bivšem košarkašu.
26.01.2015 09:08    Rukomet   Suci to nisu vidjeli, ali kamere jesu: Evo gdje Igor Vori zavlači ruku brazilskom rukometašu! Hrvatska rukometna reprezentacija pobijedila je Brazil 26:25 i plasirala se u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru, ali nije bilo ni najmanje lako.