Tag: hrvati

26.09.2018 10:00    Politika   Bh. Hrvatima se otima mjesto tajnika i u Ministarstvu civilnih poslova te dodjeljuje Bošnjacima U Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine krajem kolovoza okončan je interni oglas za “popunu” radnog mjesta za tajnika Ministarstva na kojem se do sada nalazio hrvatski dužnosnik, a na to se mjesto sada nastoji postaviti bošnjačkoga predstavnika.
25.09.2018 13:40    Novosti   Predstavljen pilot projekt Registar hrvatskih subjekata izvan Republike Hrvatske U Središnjem državnom uredu za Hrvate izvana Republike Hrvatske dana 25. rujna predstavljen je pilot projekt Registar hrvatskih subjekta izvan Republike Hrvatske. Registar je izvorni projekt Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske kojim se promiče umrežavanje Hrvata diljem svijeta te njihovo povezivanje s domovinom. Registar kao posebna mrežna stranica dizajnirana u obliku digitalne baze podataka otvara mogućnost uspostave gospodarske, znanstvene, kulturne, sportske i svake druge vrste suradnje. Predstavljajući pilot projekt državni tajnik Zvonko Milas naglasio je kako upravo registracijom i izradom zapisa u Registru svi postajemo dijelom globalne Hrvatske te promičemo umrežavanje hrvatskog naroda diljem svijeta. „Želimo prije svega okupiti globalnu hrvatsku obitelj i mislimo da je ovaj projekt usmjeren upravo prema tom cilju, da stoljetno iseljavanje Hrvata koje je nekad predstavljalo slabost pretvorimo u prednost i našu snagu“, istaknuo je državni tajnik Milas i pozvao sve Hrvate da bez obzira gdje živjeli pristupe ovom Registru te da iskoriste sve njegove funkcionalnosti i prednosti. U sklopu predstavljanja Registra hrvatskih subjekata izvan Republike Hrvatske, o mrežnoj stranici, najznačajnijem sadržaju i funkcionalnosti projekta govorio je Dario Magdić, načelnik Sektora za provedbu i nadzor programa i projekta Hrvata izvan Republike Hrvatske. Pilot faza projekta provoditi će se od rujna do prosinca 2018. godine, namijenjena je Hrvatima iz Savezne Republike Njemačke, SAD-a i Argentine, a pristup Registru otvoren je i za sve ostale buduće korisnike, neovisno o državi u kojoj žive. Osim navedenih mogućnosti, radi jednostavnosti korištenja i premošćivanja jezičnih prepreka pripadnika hrvatskog naroda diljem svijeta i njihovih potomaka, sučelje Registra i svi njegovi sastavni dijelovi su višejezični te su, pored hrvatskog, dostupni i na tri svjetska jezika (engleski, njemački i španjolski) na mrežnoj stranici www.registarhrvataizvanhrvatske.hr.
19.09.2018 08:20    Crna kronika   ​10 činjenica o zločinu nad strijeljanim Hrvatima na Bikošima Putem DNK-a analize jučer su na travničkom groblju Prahulje identificirani posmrtni ostatci 18 žrtava strijeljanih na Bikošima. Nakon 25 godina pronađeni su tek dijelovi kostiju Hrvata strijeljanih 8. lipnja 1993. godine. Haaški tribunal oslobodio je generale bošnjačke Armije BiH kaznene odgovornosti za ovaj zločin.
18.09.2018 20:11    Novosti   ​Identificirani posmrtni ostaci 18 od 39 tijela Hrvata koje su pobili mudžahedini Djelomični posmrtni ostaci 18 od 39 Hrvata koje su zarobili, a zatim početkom lipnja 1993. pobili pripadnici postrojbi bošnjačke Armije BiH i islamskih boraca mudžahedina identificirani su u ponedjeljak u Travniku uz pomoć DNK metode, objavio je mostarski portal Dnevnik.
17.09.2018 20:29    Novosti   Hrvati, dobrodošli ste u Irsku, kod nas niste stranci Primijetili smo da proteklih godina mnogo Hrvata dolazi raditi i živjeti u našu zemlju, ali tek ovog ljeta to je postalo itekako očigledno: za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva iz gotovo svakog puba u Dublinu čulo se glasno navijanje za hrvatsku reprezentaciju, vijorile su se hrvatske zastave i dresovi, a Irci su zajedno s Hrvatima slavili hrvatske sportske uspjehe! Sve to je dobar znak da su Hrvati jako dobro prihvaćeni u Dublinu i cijeloj Irskoj, no želim da to bude svima potpuno jasno: Hrvati, dobrodošli ste u Irsku! Tim riječima dočekao nas je Nial Ring, 349. po redu gradonačelnik Dublina. Otvoren i vrlo srdačan, odmah se ispričao jer smo ga u salonu Mansion Housea, službene rezidencije gradonačelnika, morali čekati punih pet minuta. I potom je odmah objasnio zašto se zadržao: na mobitel ga je nazvala jedna građanka i žalila mu se na odvoz smeća u svojoj ulici. To i ne čudi ako znate da je njegov broj mobitela uredno naveden na službenoj stranici grada Dublina, a na naš komentar da je nešto slično nezamislivo u Hrvatskoj, da građani mogu dobiti gradonačelnika na mobitel, Ring spremno odgovara: “Pa ja sam zastupnik građana. Moj je posao slušati građane i učiniti sve što mogu da riješim njihove probleme. A da se slučajno nekome ne javim na poziv, uslijedili bi deseci drugih poziva – njihove obitelji, susjeda i prijatelja. To vam je jedna od specifičnosti Irske: mi smo mala zemlja i imamo osjećaj da svatko svakoga zna, nitko nije nedodirljiv”, objašnjava prvi čovjek Dublina. Po struci bankar, Ring je poslovnu karijeru gradio u Dublinu, ali dobar dio života proveo je u inozemstvu. Rođen je u Ballyboughu, staroj gradskoj četvrti na sjeveru Dublina, koja je stoljećima bila na zlu glasu, o čemu svjedoči i sam naziv četvrti, koji na galskom jeziku znači “siromašan grad”. Premda je prvi put postao gradski vijećnik 2004. godine, široj javnosti postao je poznatiji 2013. godine kad je pokrenuo kontroverznu inicijativu da se njegovoj četvrti promijeni ime jer stari, uvriježeni naziv četvrti više nipošto nije točan, a i pomalo vrijeđa njegove stanovnike. Istovremeno, Ring se prometnuo u glasnog borca protiv kriminala, a zbog svojih čvrstih i jasnih stavova ima popriličan ugled u političkom životu Irske. Zato i ne čudi da je svoj jednogodišnji gradonačelnički mandat, koji je počeo potkraj lipnja ove godine, odlučio obilježiti vrlo konkretnim inicijativama vezanim uz glavni grad Irske. Većina Hrvata koji dođu u Irsku zaustave se u Dublinu. Kako to objašnjavate? Dublin je ekonomski pokretač cijele zemlje i logično je da ljudi koji dolaze prvo pokušavaju započeti svoju novu karijeru upravo ovdje. Sve je dostupno, grad je otvoren prema došljacima i najveća je ponuda poslova i poslovnih prilika. O tome svjedoče i brojke, naš BDP ove je godine oko 120 milijardi eura. Međutim, stalni i sve više rastući broj ljudi pokreće i neke probleme, primjerice cijene stanovanja su jako visoke, općenito nekretnina, čak se događa da je teško naći stambeni prostor za najam. Također, to je velik izazov i za naš zdravstveni sustav, a pogotovo za gradski prijevoz. U Dublinu su sve češće velike prometne gužve i zato je sve veći broj zagovornika izgradnje podzemne željeznice koja bi u prvoj fazi rasteretila centar grada. Svi mi u Dublinu desetljećima maštamo o podzemnoj željeznici, no u posljednje vrijeme to se jako aktualiziralo i zbog Brexita. Zbog Brexita? Kako to mislite? Mi Irci jako smo sretni zbog Brexita, to je velika prilika za Dublin i cijelu Irsku. Kao prvo, Brexit je možda najveća greška Britanaca u cjelokupnoj njihovoj povijesti. Već se sad mogu osjetiti posljedice i šteta koju su sami sebi napravili. S druge strane, Irska od toga ima samo velike koristi. Za početak, samo na simboličkoj razini, to definitivno mijenja položaj Irske na karti Europske unije, jer postavlja Irsku kao jedinu članicu Unije u kojoj se službeno govori engleski jezik. To nekome može zvučati kao ne tako važna stvar, ali vjerujte, u vremenima koja su pred nama Irska će to itekako znati iskoristiti. Već i sama promidžba da smo jedina zemlja eurozone sa službenim engleskim jezikom može biti važna ili odnijeti prevagu u odluci neke globalne kompanije gdje će u Europi osnovati svoju podružnicu. Također, strane kompanije koje su dosad bile u Velikoj Britaniji već razmišljaju o preseljenju u Irsku ili su to već učinile jer im je to zbog jezične usklađenosti najjednostavnije. Brexit je za Irsku golem izazov i šansa, pogotovo kad je riječ o velikim svjetskim financijskim kompanijama koje ozbiljno planiraju napustiti London. To su veliki sustavi sa stotinama i tisućama zaposlenika, tako da smo mi u Dublinu već počeli ozbiljno razmatrati što im možemo ponuditi, od velikih poslovnih prostora do nekretnina za smještaj ogromnog broja zaposlenika, definitivno nam je cilj da takvima budemo prva i potom finalna opcija. Kako Irci doživljavaju Europsku uniju? Kad bi se sutra u Irskoj održao referendum, za EU bi glasovalo više od 80 posto građana. Irci su ponosni što je njihova zemlja članica Unije. Ponekad nismo najsretniji s nekim zakonima i propisima koje Unija nameće zemljama članicama, katkad zbog samog sadržaja, a nekad i zbog uvriježenog zazora od pravila koja dolaze izvana jer je u mnogim glavama ipak još teško potisnuti sjećanja na inferiornost u odnosu na Veliku Britaniju. Irci su tradicionalno ipak buntovnici, poštivanje zakona i propisa nije nam baš snažno utkano u genetski kod. No i to je nešto što se mijenja već desetljećima. Primjerice, u vrijeme moje mladosti, sedamdesetih, bilo je posve normalno da uvečer odete u pub, ispijete deset krigli piva i nakon toga sjednete u automobil i odvezete se kući. Ama baš nitko nije smatrao problematičnim vožnju u pijanom stanju. Danas su, srećom, ipak drugačija vremena. Zašto su Irska i Dublin postali tako popularni za useljenike iz raznih dijelova Europe? Zbog otvorenosti, iskrene dobrodošlice i poslovnih prilika koje im se pružaju. Ako pogledate Dublin kroz povijest, on je uvijek bio lučki grad, a to je dobrim dijelom ostao i danas. Luka Dublin i danas ima ogroman značaj i utjecaj na irsko gospodarstvo iako mnogi toga uopće nisu svjesni. Zato se dublinska luka konstantno širi i povećava svoje kapacitete i poslovne mogućnosti. S druge strane, imamo i važan industrijski dio. IDA (Ireland investment promotion agency) posebno promiče industrijski razvoj i strane investicije. Jedanaest godina bio sam član Upravnog odbora te agencije, budući da sam iz Dublina, ja sam se, naravno, trudio privući što više stranih investicija u naš kraj, ali i drugi su se također grčevito borili i promovirali svoje krajeve. Tako su, primjerice, mnoge važne investicije otišle i u unutrašnjost Irske, u središnji dio države, uzduž cijele obalne linije pa i na sjever. Tako Sligo i Galway imaju vrlo razvijenu industriju medicinskih uređaja, Cork je svojevrsno središte farmaceutskih tvrtki, ali ni Dublin nije izgubio interes stranih investitora. Uostalom, u Dublinu su Google, Facebook, a devet od deset najjačih farmaceutskih kompanija nalaze se u ili oko Dublina. Na kraju krajeva, Irska nije jako velika zemlja, sve je jako blizu i zapravo je svaki dio Irske itekako pogodan za investicije i nove projekte. Dosta toga možemo zahvaliti i ‘Keltskom Tigru’, razdoblju od sredine devedesetih naovamo, kad se irsko gospodarstvo rapidno razvijalo zahvaljujući stranim investicijama. Otada pa do danas vidljivi su golemi pomaci, primjerice danas cijela Irska ima vrlo razvijen i kvalitetan transportni sustav, moderne ceste i autoceste, svega toga nije bilo kad sam ja bio mlađi. Sam Dublin broji oko pola milijuna stanovnika, no sa širom okolicom možemo govoriti o više od milijun i pol stanovnika, a taj broj stalno raste. Dugi niz desetljeća populacijska slika zemlje nije se mnogo mijenjala, ali posljednjih desetljeća jest, i to uvelike. Primjerice, sedamdesetih, kad sam ja odrastao, u južnom dijelu Irske živjelo je oko tri milijuna ljudi, danas ih je ondje već 4,9 milijuna. To je posljedica sve boljih životnih uvjeta, ali i velikog broja imigranata. Nekad je Irska bila poznata po iseljavanju. Kako je došlo do takve potpune promjene, da je mnogima postala zanimljiva za useljavanje? Osnove za to su se počele događati još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon neovisnosti do koje je došlo 1922. godine nastupila je stagnacija, dugo se ništa bitno nije događalo ili mijenjalo. Jedino što je postojalo bila je poljoprivreda, koja je dugo činila čak 50 do 60 posto izvoza. Samo za usporedbu, danas je poljoprivreda u ukupnom izvozu zemlje zastupljena sa samo 11 posto. Pritom moram naglasiti činjenicu koje mnogi nisu svjesni, a to je da Irska nikad nije imala industrijsku revoluciju. To je veliki ekonomski i društveni proces koji su prošle Velika Britanija i većina europskih zemalja, a Irsku je to potpuno mimoišlo. Mi smo oduvijek bili ruralna zemlja, a Britanci se nikad nisu trudili to promijeniti. Jedino su na sjeveru, oko Belfasta, poduprli proizvodnju i obradu lana, ali ostatak zemlje dugo je bio sveden samo na poljoprivredu. Nakon rata za neovisnost i Drugog svjetskog rata i dalje se nije puno toga promijenilo pa je još bilo mnogo iseljavanja. Primjerice, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji živjelo je više od milijun Iraca, rođenih ovdje, ali kojima je bilo bolje otići. To je već postalo toliko masovna pojava da su napokon i irski političari i vlast počeli razmišljati kako to promijeniti, zašto je rođenim Ircima zanimljivije otići na susjedni otok, što im to njihova zemlja ne može ponuditi? Godine 1958. tadašnji irski premijer Sean Lemass zaključio je da je ekonomska situacija u zemlji toliko loša da, ako se bitno ne promijeni, to može urušiti čitavu zemlju i čak dovesti u pitanje neovisnost Irske. Izrađeni su planovi po kojima se vrlo pažljivo provodila promjena od poljoprivredne zemlje u modernu, industrijsku zemlju s najvećim naglaskom na razvoj pružanja usluga. Doslovno je razmišljanje tadašnje irske vlade bilo kako u zemlju dovesti strani kapital i investicije, što sve možemo učiniti da privučemo strane investitore? I, da ne bude zabune, promjene se nisu dogodile preko noći, trebalo je mnogo vremena i truda, rada na zakonima, propisima i posebno poreznoj reformi kako bismo zaista postali privlačni investitorima koji imaju punu slobodu birati i mnogo drugih država na svijetu koje su se trudile da investicije dođu baš k njima. Najveći skok dogodio se tek devedesetih kad su neki globalni financijski igrači prepoznali Irsku kao stabilno, sigurno i povoljno okruženje. Nakon njihova dolaska ni za mnoge druge više nije bilo dileme o dolasku u Irsku. Najviše je na tom planu napravio premijer Charles Haughey krajem osamdesetih, stvorivši jednostavan i povoljan porezni okvir koji je direktno poticao poduzetništvo, zapošljavanje i investicije. I to je bilo dovoljno? Ili postoji još neki ključ uspjeha irskog gospodarstva? Malo ćete se iznenaditi mojim odgovorom, ali ja doista mislim da ključ leži u našoj kreativnosti. Naime, spomenuo sam već da Irska nikad nije imala industrijsku revoluciju, Britanci su nas namjerno držali podalje od industrijskog razvoja i vjerojatno mislili da će nas to unazaditi ili zauvijek držati ovisnima o njima. No zapravo su nam dugoročno napravili veliku uslugu. Vjerujem da industrija zatire kreativnost u ljudi. Ako imate obitelj čiji članovi generacijama rade u tvornicama, kolike su šanse da ih takav rad učini kreativnim? Osam sati na dan ponavljati neke definirane i strogo naučene pokrete i procese, to je smrt za kreativni um. Zamislite samo ljude koji su desetljećima radili u nekoj tvornici ili rudniku u Velikoj Britaniji, a potom Irce koji su bili u doticaju s prirodom, na svježem zraku i s vrlo mnogo vremena za razmišljanje i maštanje... Irci naprosto imaju drugačiji mentalni sklop od Britanaca i mnogih drugih nacija. A kad toj kreativnosti pridodate vrlo dobar obrazovni sustav, dobijete kombinaciju koju su očito prepoznale mnoge svjetske kompanije koje su došle u Irsku i još su uvijek tu. Kad je riječ o obrazovanju, valja podsjetiti da ono nije uvijek bilo dostupno svima kao danas. U tom smislu naša država napravila je ogromnu stvar kad je šezdesetih godina uvela besplatno srednjoškolsko obrazovanje. Moja majka, primjerice, nije imala više od osnovne škole jer njezina obitelj nije imala novca da joj plati srednjoškolsko obrazovanje. Tako je nekad, ali ne baš tako davno, izgledao život u Irskoj. S 13 ili 14 navršenih godina djevojčice i dječaci već su morali naći posao i raditi, a jedina druga opcija bila je – emigrirati. U konačnici, da se puno ne izmotavamo, za ekonomski napredak najzaslužniji je jednostavan, pravedan i povoljan porezni sustav. Budimo do kraja iskreni, kompaniji poput Googlea zapravo je svejedno kako se zove država u kojoj će osnovati svoju podružnicu, nije njih privuklo ni predivno irsko zelenilo ni odlično irsko pivo. Njih zanima jednostavnost poslovanja, niski porezi i uređeni sustavi. A još kad tome pridodate mnoštvo mladih, odlično obrazovanih kadrova – uspjeh je zajamčen. I, dakako, stabilnost i sigurnost na dugoročne staze. Koliko je jednostavno u Irskoj započeti biznis? Kakva je administracija? Osnivanje tvrtke i pokretanje posla vrlo je jednostavno, nema besmislene birokracije. Postoje vrlo jasna pravila i propisi, ali sve je nekako ležerno, definitivno nema stresa. Dosad sam, osim u Irskoj, dosta vremena proveo radeći u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Vjerujte, u Irskoj je sve mnogo ležernije. Trudimo se da što više informacija bude dostupno na internetskim stranicama, da se stvari mogu obavljati online, da ljudi ne moraju trošiti vrijeme i živce hodajući iz jednog ureda u drugi. Sve je brzo i učinkovito, podređeno korisnicima. Primjerice, poreznu prijavu možete obaviti online u samo nekoliko minuta. Budući da sve zvuči tako bajno, je li to stvarno tako? Ima li problema ili nekih teškoća za koje ljudi izvana ne znaju? Irska je mala zemlja, praktički se svi poznajemo. Čak bih rekao da je jedna od irskih mana da naši ljudi koriste veze i poznanstva čak i kad im to uopće nije potrebno. Evo, prije nekoliko dana me nazvao moj rođak čiji susjed je želio žurno izraditi putovnicu jer je već uplatio neko putovanje u inozemstvo. I onda ja nazovem ured za izradu putovnica i tamo mi ljubazno objasne da nema potrebe za mojom intervencijom, da oni imaju mogućnost žurne izrade putovnice i da se dotični susjed samo mora što prije javiti u njihov ured. Ponekad bude i problem što smo svi navikli na tu ležernost, da se preko veze ili poznanstva uvijek sve može riješiti. Pogotovo se to počinje sve više odražavati u posljednje vrijeme jer u zemlji živi sve više ljudi koji su došli iz drugih država, nisu Irci i nemaju tu šašavu irsku naviku ili naprosto ne poznaju baš sve druge građane, ha-ha. Primjerice, prije dva tjedna trebao sam doći na jednu svečanost tu u Dublinu, ali u žurbi mi je u uredu ostao novčanik sa svim dokumentima. Kad sam došao na VIP ulaz za uzvanike, ondje je stajao zaštitar koji očito nije Irac. Zamolio sam ga da me pusti unutra, on me mrko pogleda, zatraži na uvid neki osobni dokument i objasni mi da je taj dio sale rezerviran samo za posebne uzvanike. Tada sam shvatio da kod sebe nemam ni novčanik ni bilo kakav osobni dokument pa sam zavapio: “Ali ja sam gradonačelnik Dublina.” On na to nije uopće reagirao i tako sam stajao na ulazu u zgradu desetak minuta, sve dok onuda nije prošao jedan od organizatora svečanosti i objasnio zaštitaru da me pusti i da sam ja zaista gradonačelnik. A kakvi su Irci? S obzirom na to da sve više Hrvata dolazi ovamo, čini se da im odgovara irski mentalitet... Irci su vrlo susretljivi i veseli ljudi. I to je vjerojatno jedan od razloga što nam dolaze ljudi iz cijelog svijeta jer se, čim dođu, odmah osjete dobrodošlima. Niste još ni izašli iz zračne luke, a vjerojatno ste već naletjeli na Irca koji bi s vama želio veselo čavrljati. Irci obožavaju čavrljati, čak i s potpunim neznancima, a pritom im se nikamo ne žuri. I omiljena tema za razgovor im je vrijeme: ako je sunčano, onda se žale da je vruće. Ako je kišno, onda psuju oblake i pitaju se kad će kiša već jednom prestati. A najbolje je kad padne snijeg – cijela država stane. Svi odmah pobjegnu u pub i uz pivo komentiraju kako ništa u zemlji ne funkcionira kad pada snijeg. Za kraj, kao gradonačelnik Dublina, kakva je vaša vizija grada, što želite postići u svom mandatu? Dublin je postao vrlo kozmopolitski grad. I zaista nam je jako važna integracija svih koji nam dolaze. Želimo da se svatko ovdje osjeća ugodno i dobrodošlo, da nitko nije izoliran ili da se osjeća kao stranac. Osobno mi se ne sviđa pojava koja je česta u velikim svjetskim gradovima, da se ljudi druže samo unutar skupine svojih zemljaka. Razumljivo je da se u stranom svijetu čovjek osjeća sigurnije među svojima, ali želio bih da integracija bude što veća, da se Hrvati u Dublinu ne osjećaju kao stranci, već da se druže i s Ircima i s drugim ljudima, da postane nevažno tko je odakle došao. Što se tiče infrastrukture, već sam naglasio da moramo sagraditi podzemnu željeznicu jer je poboljšanje javnog prijevoza naša konstantna zadaća. Također što više iskoristiti činjenicu da je Dublin grad s najmanje padalina u cijeloj Irskoj pa moramo oformiti što više biciklističkih staza. Ukratko, Dublin je značajna europska metropola i kao takav se stalno mora razvijati i poboljšavati.
10.09.2018 21:05    Novosti   Sto godina zavjetne kapelice! Fra Mile Vlašić: Kapelica je posvećena najljepšoj na svijetu Kod kipića u Poljicima Grabova Draga uz put Gostuša, Gradac, Grabova Draga, Polog, Mostar godine Gospodnje 1918., Luka Ćubela Beg sagradio je zavjetnu kapelicu na čast Blažene Djevice Marije.
10.09.2018 17:37    Nogomet   ​Petorica Hrvata kandidati za idealnu momčad 'FIFA FIFPro World 11' FIFPro i FIFA predstavili su 55 profesionalnih nogometaša koji su dobili najviše glasova svojih kolega u ovogodišnjem izboru za FIFA FIFPro World 11.
10.09.2018 14:16    Politika   ​Bošnjaci biraju: Ili opstanak Bosne i Hercegovine ili Komšić Okrenuo je svoj “mitraljez” prema Mostaru. Cilj mu je, veli, pobjediti Čovića, prekinuti veze Hrvata s Hrvatskom, kako bi “spasio BiH”.
08.09.2018 11:20    Teme BiH   ​Mandić: Grabovica je pravi primjer etničkog čišćenja pod Armijom BiH Zločini Armije BiH nad civilima hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica, dogodio se 8. i 9. rujna 1993. godine u sklopu napadne operacije Armije BiH poznate pod nazivom “Neretva ’93”.
07.09.2018 14:21    Novosti   ​U nedjelju se obilježava 25. godišnjica stradanja Hrvata u Grabovici Polaganjem vijenaca i svetom misom, u nedjelju, 9. rujna, obilježit će se 25. godišnjica stradanja Hrvata u mjestu Grabovica kod Jablanice.
31.08.2018 12:14    Nogomet   U Ligi prvaka 20 hrvatskih igrača i dva trenera, Niko Kovač i Ivan Leko Ove sezone Hrvatska neće imati predstavnika u Ligi prvaka, međutim u elitnom natjecanju ‘Starog kontinenta sudjelovat će čak 20 hrvatskih nogometaša i dva naša trenera. Pritom su desetorica igrača osvojila srebrnu medalju na nedavnom svjetskom prvenstvu u Rusiji. Od reprezentativaca koji su bili u Rusiji, naslov klupskog prvaka Europe lovit će kapetan hrvatske vrste Luka Modrić u dresu Real Madrida, Ivan Rakitić s Barcelonom, Ivan Perišić, Marcelo Brozović i Šime Vrsaljko u Interu, Andrej Kramarić u dresu Hoffenheima, te Dejan Lovren u Liverpoolu. U Ligi prvaka će nastupiti i trojac koji se ovoga ljeta oprostio od dresa ‘vatrenih’ – Mario Mandžukić (Juventus), Danijel Subašić (Monaco) i Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva). Izbornik Zlatko Dalić na ‘oku’ će imati i nove snage Marka Livaju (AEK), Karla Leticu i Mateja Mitrovića (Club Brugge), Marka Roga (Napoli), Nikolu Vlašića (CSKA) i Antu Ćorića (Roma), a tu su i Kristijan Bistrović (CSKA Moskva), Ivan Tomečak (Club Brugge), te Filip Krovinović (Benfica). Boje Atletico Madrida branit će Nikola Kalinić kojeg je Dalić zbog nediscipline potjerao s World Cupa u Rusiji. Ove sezone imat ćemo i dva trenera među elitom. Niko Kovač vodi njemačkog velikana Bayern Munchen, dok Ivan Leko sjedi na klupi belgijskog prvaka Club Bruggea.Ove sezone Hrvatska neće imati predstavnika u Ligi prvaka, međutim u elitnom natjecanju ‘Starog kontinenta sudjelovat će čak 20 hrvatskih nogometaša i dva naša trenera. Pritom su desetorica igrača osvojila srebrnu medalju na nedavnom svjetskom prvenstvu u Rusiji. Od reprezentativaca koji su bili u Rusiji, naslov klupskog prvaka Europe lovit će kapetan hrvatske vrste Luka Modrić u dresu Real Madrida, Ivan Rakitić s Barcelonom, Ivan Perišić, Marcelo Brozović i Šime Vrsaljko u Interu, Andrej Kramarić u dresu Hoffenheima, te Dejan Lovren u Liverpoolu. U Ligi prvaka će nastupiti i trojac koji se ovoga ljeta oprostio od dresa ‘vatrenih’ – Mario Mandžukić (Juventus), Danijel Subašić (Monaco) i Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva). Izbornik Zlatko Dalić na ‘oku’ će imati i nove snage Marka Livaju (AEK), Karla Leticu i Mateja Mitrovića (Club Brugge), Marka Roga (Napoli), Nikolu Vlašića (CSKA) i Antu Ćorića (Roma), a tu su i Kristijan Bistrović (CSKA Moskva), Ivan Tomečak (Club Brugge), te Filip Krovinović (Benfica). Boje Atletico Madrida branit će Nikola Kalinić kojeg je Dalić zbog nediscipline potjerao s World Cupa u Rusiji. Ove sezone imat ćemo i dva trenera među elitom. Niko Kovač vodi njemačkog velikana Bayern Munchen, dok Ivan Leko sjedi na klupi belgijskog prvaka Club Bruggea.
29.08.2018 12:47    Obitelj   ​Hrvati u vrhu po druženju s obitelji Kada su posrijedi parametri kvalitete života, Hrvatska je u europskom vrhu po druženju s obitelji, bavljenju tjelesnom aktivnošću i osjećaju sigurnosti, dok je na začelju po putovanjima, odlascima na kulturna i sportska zbivanja i pohađanju tečajeva povezanih s hobijima.
29.08.2018 08:46    Politika   ​Središnja Bosna slavi: Po 25 baklji za 25 godina Herceg Bosne Općinski odbori Mladeži HDZ BIH u suradnji sa Županijskim odborom te seniorima večeras i sinoć su inicirali akciju paljenja po 25 baklji u devet općina ove Županije. Akciji su se odazvali i građani ali i razne udruge i kolektivi poput braniteljskih udruga.
28.08.2018 13:41    Politika   ​Krešimir Zubak: Bošnjaci i Srbi su bili dogovorili da se Neum i sve južnije priključi Jugoslaviji Krešimir Zubak, nekadašnji hrvatski član Predsjedništva BiH, kasnije aktivni sudionik Alijanse koji je podržao i Platformu, i sve ostale pokušaje dekonstituiranja Hrvata, u razgovoru koji je objavio Globusu otkriva zanimljive detalje bošnjačke politike iz vremena kada su vodili pregovore sa Srbima
28.08.2018 13:30    Nogomet   Ova izjava Nike Kovača oduševit će hrvatske navijače Niko Kovač dobio je još jedno priznanje, na svečanosti u Hamburgu uručena mu je nagrada za trenera sezone u Njemačkoj u izboru SportBilda.
28.08.2018 08:17    Politika   ​Danas je četvrt stoljeća od Herceg Bosne. Što je ostalo? Prije mjesec i pol pokopan je norveški političar i diplomat Thorvald Stoltenberg, koautor mirovnog plana za BiH koji je predviđao ustroj ove zemlje kao saveza triju nacionalnih republika.
21.08.2018 18:02    Novosti   Svečano obilježena obljetnica razmjene hrvatskih logoraša iz Bileće U subotu 18. kolovoza 2018. godine u organizaciji Hrvatske udruge zatočenika 92 Stolac svečano je obilježena 26. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Bileće koji su na isti dan 18.08.1992.godine razmijenjeni iz logora vojske Republike Srpske u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.
21.08.2018 09:46    Gospodarstvo / Svijet   Mladi Hrvati otkrili trik kako još više zaraditi u Njemačkoj, masovno se odlučuju na taj potez Prošle su subote u popodnevnim satima u Maloj vijećnici Grada Đakova održana čak četiri vjenčanja, piše Glas Slavonije.
21.08.2018 08:43    Politika   ​Komšić: Hrvatima u BiH treba oduzeti konstitutivnost ”Probosanske stranke i stranke građanske ljevice moraju konačno definirati za kakvu građansku državu se zalažu. Evidentno je da Bosna i Hercegovina u procesu pridruživanja Europskoj uniji mora odbaciti premašeni koncept konstitutivnosti naroda i snažnije se angažirati na uspostavi građanskog i demokratskog principa jedan čovjek jedan glas”, kazao je danas predsjednik Demokratske fronte Željko Komšić.
18.08.2018 12:45    Novosti   Tajne milijuna: Kako su se obogatili najbogatiji Hrvati Nikad ispričane priče o počecima ljudi koji su danas među najbogatijim Hrvatima: Tedeschi, Kerum, Grgić, Zubak, Filipović, Rajić, Andabak, Jambo, Macola, Mamić, Pipunić Luka Rajić je izrekao svojedobno antologijsku rečenicu nove hrvatske elite: “Ne pitajte me za prvi milijun, sve drugo ću vam reći”. Zadnji milijun Luka Rajić inkasirao je 2007. godine, kad je bivše socijalističko poduzeće Dukat prodao francuskom Lactalisu za 280 milijuna eura. Svi drugi milijuni su sa stajališta javnosti nezanimljivi, dosadni. Krave daju mlijeko, a Luka Rajić je iz tog mlijeka muzao milijune. A tajna onog prvog slična je tajnama svih naših novobogataša. Prema raširenoj priči, koju Rajić nikad nije htio službeno potvrditi, on je navodno bio jedan od ključnih aktera u promjeni jugoslavenskih dinara za devize u Bosni i Hercegovini. Bio je vozač kamiona u Dukatu pa je uz taj posao lagano švercao.Ljubo Ćesić Rojs je na sličnom poslu, vozeći autobus od Hercegovine do Njemačke, stekao solidan imutak već prije rata. Obogatio se rupama u sirevima i rupama u zakonu Metodičan i ozbiljan, zaradio je solidan novac te kupio hladnjaču i nekoliko kamiona. Uvozio je jeftini sir iz Češke pa ga prodavao po višoj cijeni u Jugoslaviji. Sir koji je onda prodavao po 40 kuna navodno se i danas, četvrt stoljeća kasnije, prodaje po istoj cijeni. No Rajiću se prilika života pružila raspadom Jugoslavije, kad je Hrvatska prešla na vlastitu valutu, hrvatski dinar. U Hrvatskoj su ostale tone bezvrijednih jugoslavenskih dinara, za koje su se u Bosni i Hercegovini mogle dobiti njemačke marke, dolari i druge vrijedne valute. Taj je posao rađen uz potporu hrvatskog državnog vrha, ministarstva financija, carine i policije. Rajić je na početku privatizacije kupio 20.000 maraka dionica Dukata. Sav dug za autoprijevozničke usluge pretvarao je u vlasništvo, sve dok 1994. nije postao većinski vlasnik. Moglo bi se reći da je kasnije sve išlo lako, ali to ne bi bilo korektno prema Rajiću.Mnogi su tajkuni, naime, tih godina dobili više poduzeća od Rajića, neki su dobili i vrednije komade portfelja, ali Rajić je bio najsposobniji i najpametniji. Unaprijedio je Dukat. Poslove su mu vodili najbolji menadžeri, razdvajao je pitanje vlasništva od pitanja upravljanja, pa se na kraju povukao iz biznisa kao kunski milijarder. No nikad nije do kraja uvjerio javnost da je Dukat u stvario vodio za druge ljude i da bi mu bilo tko, kao 30-godišnjaku, darovao takvu tvrtku… Kutle je upropastio prave tvornice gotovog novca Drugi su sve što im je darovano upropastili. Famozni Miro Kutle, prvi tajkun države – do rata tek skromni vlasnik kafića Moby Dick u Sloboštini – dobio je, primjerice, 176 tvrtki, čija imena vjerojatno nije uspijevao ni zapamtiti. Neke od njih su bile prave tvornice novca, poput Tiska, pa ipak, Kutle se ni s tim nije snašao. Poduzetnički i menadžerski dar ne dobivaju se ukazom predsjednika republike, on postoji ili ne…Kutle je danas u bijegu od zakona, u Bosni i Hercegovini, kao i Josip Gucić, Janjevac koji je u Tuđmanovo doba bio persona grata na važnim političkim adresama, da bi nakon poslovnog kraha u Hrvatskoj pobjegao u Srbiju. Još je nekoliko ex tajkuna emigriralo iz Hrvatske bježeći pred zakonom, što – s obzirom na poslovičnu nemoć naše tzv. pravne države – jasno pokazuje kakve su svinjarije radili ako su čak i odavde morali pobjeći. Od tih, žalosnih godina hrvatske tranzicije, kad su poduzeća koja su stvarale generacije marljivih ljudi, darovana hohštaplerima s rukom na srcu, do danas – malo je likova ostalo na sceni. Markovićev zakon bio je predobar pa su ga ukinuli Te rane devedesete rodno su mjesto svih naših kasnijih gospodarskih nesreća koje neprekinute traju do dana današnjeg. Prvi zakon o privatizaciji, koji je donio premijer Ante Marković, bio je jedini pametan protržišni akt na ovim prostorima. Markovićev zakon podrazumijevao je davanje dionica poduzeća radnicima. Po tom su zakonu privatizirane Tvornica duhana Rovinj, Zagrebačka banka, Tvornica duhana Zagreb i Novi list. Gotovo svi, čak i obični radnici, koji su dionice tih tvrtki držali dovoljno dugo da im naraste vrijednost, postali su bogati. U Rovinju je danas, zbog Markovićeva zakona, desetke milijunaša – bivših radnika. Ante Vlahović, danas možda najbogatiji Hrvat (ako gledamo gotovinu), tu je, na pošten način, stekao svoj prvi milijun. Kao direktor TDR-a otkupio je dionice, kojima je kasnije vrijednost porasla nekoliko stotina ili tisuća puta. Kad je Novi list prodavan Robertu Ježiću, zaposlenici su dionice prodavali po nekoliko stotina tisuća eura, a neki su za svoj udio dobili i cijeli milijun. No Tuđmanova je ekipa – s Jakšom Barbićem, Matom Babićem i drugim genijima, osmislila novi zakon, prema kojemu su poduzeća išla u ruke “menadžera” koji su ih kupovali bez kune. Markovićev je zakon bio suviše pošten prema radnicima. Ideja je bila da se najvredniji komadi nacionalnog bogatstva daju u pouzdane ruke. To je, u pravilu, značilo – u ruke HDZ-ovaca. Najbolji i najgori primjer takvog predavanja imovine u pouzdane ruke je Agrokor. Ivica Todorić je prvi milijun, izvan svake sumnje, zaradio na cvijeću – kupovao ga je u Makedoniji, prodavao u Hrvatskoj i na tome se obogatio. Njega – za razliku od Luke Rajića – nije bilo pristojno, a ni moguće pitati za druge milijune, stečene nakon prvog – oni su predstavljali problem jer mu je ih je servirala država. Zbog Agrokora je već sredinom 90- ih godina izglasan poseban zakon, “onodobni lex Agrokor”, kojim je Ivici Todoriću omogućen uvoz soje pod uvjetima koje ni jedan drugi sudionik tržišne utakmice nije imao. Jako Andabak ima stotine milijuna gotovine Todorić je za dan ili dva, koliko je zakon važio, uvezao soju kojoj nitko nije mogao konkurirati i tu se akumuliralo solidno bogatstvo. Moguće je da će na pitanja o drugom, trećem, stotom ili tisućitom milijunu Todorić morati položiti račune pravnoj državi, ali sačekajmo, to nije sasvim sigurna stvar. Jako Andabak, suvlasnik Hajduka, u tvrtki Sunce ulaganja upravlja s 6,2 mil. eura, a nadzire 62 mil.eura. Radio je u Končaru i dogurao do mjesta direktora. Kao direktor u poduzeću Volta imao je, službeno, godinama najveću plaću u Jugoslaviji. Kad je propalo poduzeće, počeo se baviti prodajom životnih osiguranja za austrijsku kuću Winner Stedische, u kojoj je zaradio prvi milijun maraka. Nakon toga, 1991., osniva Helios osiguranje s četiri partnera, no oni su ga izgurali iz poduzeća te je on 1995. formirao vlastitu osiguravajuću tvrtku – Sunce osiguranje. Pokrenuo je i lanac poliklinika Sunce. Osnivač je i Sunčanih livada te Sunce hotela. Za 236 milijuna kuna kupio je udjele u hotelima Zlatni rat, Brela i Tučepi.Ljubo Ćesić Rojs nije jedini kondukter i vozač autobusa koji je postao slavan i bogat. Istim se poslom bavio i popularni Željko Orešković Macola, kralj autobusnog ugostiteljstva. Nakon 17 godina bavljenja ugostiteljstvo upustio se i u milijunski posao proizvodnje drvenih kuća. U samo pet dana Macolini radnici sagrade drvenu kuću, no ništa ne bi bilo moguće bez pola milijuna eura vrijednog stroja, robota CNC vrijednog pola milijuna eura. Od početka je u posao uložio osam milijuna eura. Ulaganje je njegov način za borbu protiv krize. Iako je u nekoliko navrata jasno naglasio kako neće biti bogat čovjek dok ne isplati sve kredite, njegova imovina i poslovi sigurno su vredniji od 100 milijuna kuna. Macola kuka da se neće riješiti kredita dok je živ Za Express o prvom milijunu skromno kaže: – Ja sam danas više dužan nego bogat. Nisam baš ‘zaradio’ prvi milijun, ja sam dizao kredite pa tako zaradio taj prvi milijun i počeo širiti poslovanje. Da sam bogat, nisam, jer sam sav u kreditima… Najpametniji hrvatski milijunaš zasigurno je Anđelko Leko, koji je preminuo početkom ljeta. Za vlasnika Sheratona, Westina, HUP-a Zagreb i mnoštva drugih, najprestižnijih ugostiteljsko turističkčih objekata u Hrvatskoj i regiji, većina Hrvata nije nikad čula, i to je krunski dokaz njegove mudrosti. Na spominjanje imena Leko, većina ljudi pita – “Jel to onaj iz Sabora?”. A nije. Onaj iz Sabora je proverbijalni epizodist naspram ovoga. Anđelko Leko počeo je karijeru kao konobar, sredinom prošlog stoljeća, i polako, ali pametno napredovao, sve do direktora OOUR-a. Potom je postao komercijalni direktor. Kraj socijalizma dočekao je kao generalni direktor HUP-a Zagreb. Političari su uvijek rado zalazili u njegove objekte, a nerado izlazili iz njih. Nije radio pogreške i nije se preko noći odricao prijatelja. U hotel Panorama, prije rata, rado su navraćali komunistički funkcioneri, a Leko je s njima bio u odličnim odnosima. Potom je u Panorami jedna frakcija desnice htjela osnovati HDZ (braća Veselica i drugi gubitnici), a Leko ih je primio. Kasnije su počeli navraćati i pobjednici. Hotel je vremenom postao omiljeno svratište HDZ-ovaca, ali su u njega i dalje nastavljali dolaziti komunisti, s kojima je Leko i dalje ugodno divanio – ništa se tu nije promijenilo, osim što je bivši konobar, pa direktor, u međuvremenu postao vlasnik. U Hrvatskoj ne treba izazivati ničiju zavist On je dovoljno pametan da za novine ne govori ni o klimatskim promjenama, a kamoli o prvom milijunu, što dijelom objašnjava njegov uspjeh. Ova sredina, naime, ne prašta isticanje – ako si samozatajan, možeš imati cijeli svijet, samo nemoj natjeravati druge da ti zbog ičega zavide… Jer tad ode glava. Ovdje se, naravno, bez politike ništa ne može. Jozo Kalem,milijunaš, postao je poznat ne zbog svojih milijuna, nego zbog prijatelja Slavka Linića. Prvo bogatstvo zgrnuo je trgujući naftnim derivatima tijekom Domovinskog rata. Kako pričaju njegovi riječki poznanici, Kalem je početkom ‘90-ih s obitelji pobjegao iz rodnog sela u Republici Srpskoj u Rijeku te u partnerstvu s riječkim Autoprometom vrlo brzo ušao u posao s prodajom derivata u Hercegovinu.No poslovne zvjezdane trenutke doživljava 2000., kad na vlast u državi dolazi SDPova koalicija. Slavko Linić postaje ministar financija i šef NO-a Ine. Godine 2008. većinski udjel u Kalemovoj uspješnoj tvrtki, koja danas posjeduje 50 benzinskih postaja, preuzima slovenski Petrol, a Slovenci lani od Kalema kupuju i preostali vlasnički udio. Tomislav Antunović, vlasnik poznatog hotela, upravlja s 21 milijunom eura. On je prvi milijun zaradio na benzinskim crpkama. Jambo je prije rata bio bogat, ali rat je bio prilika Prvu benzinsku postaju u bivšoj Jugoslaviji otvorio je u Brčkom 1987. godine pa je vremenom pažljivo razvijao biznis. Prema njegovim riječima, sva poduzeća u njegovu vlasništvu u više država prave godišnji promet od oko 500 milijuna eura. Glasoviti Stipe Gabrić Jambo uvijek naglašava da je njegovo bogatstvo u nekretninama stečeno u poslu s voćem i povrćem. Biznis je naslijedio od oca. – Moj prvi milijun je stekao ćaća Ivo, a ja sam to samo oplođivao kao i on u poljoprivredi na 20-ak hektara zemlje – rekao je svojedobno Slobodnoj.- Otac je 1971. kupio novi kamion te traktor s prikolicom i priključcima, a kad sam se vratio s fakulteta, čekali su me Golf i nova kuća u kojoj i danas živim. Kako meni, tako i bratu, te smo s unajmljenim kamionom zimi vozili po 200 tona voća i povrća u Bosnu, koja je sve ‘gutala’. Ljeti smo išli na Brač i, dok nije bilo nove ceste, makadamom, radeći od jutra do mraka, a prije rata i osamostaljenja RH imali smo punu veliku kutiju maraka i dolara. Navodno je najveći dio bogatstva stekao povlaštenom trgovinom s HVO-om. Novac je uložio u nekretnine i tvrtke na hrvatskom jugu. Protiv njega su podnesene brojne kaznene prijave, koje gotovo nikad nisu rezultirale sudskim progonom. Jambo je danas vlasnik kuća, stanova, zgrada i poslovnih prostora vrijednih stotinjak milijuna kuna. Poslije je krenuo u politiku, u kojoj je mijenjao političke dresove, ali sve donedavno nije znao za poraze. Tad se preforsirao kupnjom golemog placa u Dubrovniku. I Tito je nehotice stvarao nove bogataše Juroslav Buljubašić povezan je s čak 17 tvrtki. Osnovao je tvrtke koje su se bavile turizmom, brodarstvom, medijima i bankarstvom, a počeo je s tvrtkom SEM. Svoj prvi milijun, tadašnjih njemačkih maraka, zaradio je postavljujući telefonske centrale. On je bio prvi koji je na područje bivše Jugoslavije donio prvi telefaks, a kasnije i satelitsku antenu. – Za moj prvi milijun zaslužan je — drug Tito – rekao je svojedobno Slobodnoj Dalmaciji. – Započeo sam s privatnim biznisom 1982. godine, kad sam osnovao obrt i postao prvi uvoznik telefaksa za područje od Vardara do Triglava. Imao sam obrt za montažu telefonskih centrala, popravak uređaja, a radio sam i inženjering poslove za škverske novogradnje. Bavio sam se i poljoprivredom te cvjećarstvom: uzgajao sam salatu i krizanteme te ih prodavao na Britancu… Temelj poslovnog carstva Žejko Kerum udario je 1989. godine. Nakon vojske i završene srednje građevinske škole bio je godinu dana u Iraku. Crnčio je tamo od jutra do mraka i donio kući 30 tisuća maraka, od kojih je dio potrošio na Golf “jedinicu”, a ostatak na danonoćne provode s društvom. Zatim se otisnuo na more i radio na teretnom brodu te položio ispit za upravljanje velikim brodovoma. Neko vrijeme zarađivao je i prodajom ribe. Svaki petak svježu ribu dopremao je i prodavao po selima splitskog zaleđa, a dobro se zaradilo i na prodaji kičastih portreta uplakanih dječaka i djevojčica s velikim tužnim očima, koje su 80-ih bile hit u dječjim sobama. Teško je razlučiti istinu od bajki o Željku Kerumu A onda je u obiteljskoj kući otvorio prvu vlastitu malu trgovinu. Najprije je sve radio sam, a kad se posao proširio, pozvao je u pomoć sestru. Nevenka se brinula za računovodstvo i financije, a Željko za operativu. Mnogo godina kasnije priznat će da je prvih mjeseci pribjegavao industrijskoj špijunaži. S ceduljicom u džepu u obližnjoj bi trgovini popisivao robu i cijene, a onda u svojem dućanu istoj robi snizio cijenu za neznatni iznos. Neki pak ne vjeruju u ovu priču. Tvrde da je na svoje police stavljao robu iz državnih robnih rezervi i Caritasa. Navodno ga se još 1994. i 1995. sumnjičilo za gospodarski kriminal, pa u dosjeu splitske policije postoji i kaznena prijava zbog zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja isprava, ali Kerum nikad nije procesuiran što znači da protiv njega nije postojao ni valjani dokaz. Tajna uspjeha, prema Kerumovim riječima, bila je u malom triku kojim je pridobio klijentelu. Kruh, mlijeko, brašno, ulje, šećer i voće prodavao je bez lipe zarade – po nabavnim cijenama i kupci su se iz dana u dan množili. Manje je poznato kako je Kerum, u fazi kad je već bio poznati splitski vlasnik trgovina, s jednim dobavljačem igrao karte za palete kave. Bilo je to krajem ‘90-ih, a priča ide otprilike ovako: kartala se briškula, na četiri dobivene, i to u skladištu. Naime, dobavljač je stigao Kerumu s dvije palete kave vrijedne nekoliko desetaka tisuća kuna. Pao je dogovor – ako Kerum pobijedi, plaća samo jednu paletu. Ako izgubi, umjesto dvije palete, koliko je naručio, platit će tri. Kerum je pobijedio. U godinama koje slijede Kerum je polako i sigurno širio svoje poslovno carstvo. Najprije je karike lanca svojih trgovina porazmjestio uz obalu, a prema otocima je planirao voditi posebnu poslovnu politiku. Nakon što je otvorio supermarket na Hvaru i Visu, odlučio je da će cijene svih proizvoda biti iste kao i na kopnu, unatoč većim troškovima transporta. Nakon toga proširio se i na Zagreb, a počeo se interesirati i za ulaganje u turizam. Prvi pothvat bio je obiteljski hotel Neva u Podstrani. Od tada ulaganja i kupovine raznih nekretnina i zemljišta ne prestaju. Danas je Kerum milijunaš, ali iza njega su dugovi Zadnji popis imovine koji je predao prošle godine doista je impozantan. Zemljište u Rogoznici i Splitu, kuće u Solinu, Podstrani, na Čiovu, zgrada na Trsteniku, Hotel Neva, dvije kuće u Zagrebu te kuća u Splitu, sve u ukupnoj vrijednosti od oko pet i pol milijuna eura. Tu nije ubrojeno zemljište kampa na Braču, Diokom, Hotel Central, Hotel Marjan, dionice desetaka poduzeća te ušteđevina od oko 60 milijuna kuna plus renta. Marijan Filipović, također na silaznoj putanji, godinama je samo rastao. Dubravko Grgić na prijamnom je bio zadnji U Gorski kotar Filipović je stigao daleke 1952. godine, kad mu je bilo 17 i pol. Kako kaže, krenuo je za starijim bratom koji je već bio ovdje: “Rekao sam ocu da bih i ja krenuo za njim. Dao mi je tri konja, a sa mnom je krenuo i moj tri godine mlađi prijatelj. Iz Travnika smo putovali sedam dana. Bilo je ljeto, pa bismo spavali na livadi ili bismo usput molili seljake da nam dopuste da prespavamo na sijenu. Jeli smo slaninu koju smo ponijeli od kuće, a putem smo kupovali samo kruh. U to vrijeme ljudi su ovdje iz šume iznosili cjepanice u velikim košarama na leđima. Ja sam došao s tri konja i počeo izvlačiti drva na konjima što znači da sam mogao ponijeti veće količine za istu cijenu. Spavali smo kod brata u kolibi, u šumi na proplanku, a prvi put sam prespavao u toploj kući tu u Gerovu, na Badnjak”. Tu je stekao prvi veliki novac, a obogatio se kasnije na drvnoj industriji. Dubravko Grgić karijeru je započeo kao odvjetnik 1979. u uredu oca Mirka gdje se bavio naplatom autošteta od osiguravajućih kuća. Na prijamnom ispitu na Pravnom fakultetu u Zagrebu bio je predzadnji od 1500 kandidata, a diplomu je stekao nakon dvije godine i deset mjeseci studiranja. S još desetak suradnika ranih devedesetih osnovao je Euroherc osiguranje, potom kupio Jadransko osiguranje, a 2000. godine postao vlasnik Mediteranskog osiguranja. Na kraju 2011. mu je neto dobit bila viša od 183 milijuna kuna, a vrijednost nekretnina procjenjivala se na 12 milijuna eura.
16.08.2018 11:18    Novosti   ​Hrvati pomažu migrantima u šumama oko Rijeke Lokalno stanovništvo Rijeke pomaže migrantima koji gladni, umorni, iscrpljeni prolaze njihovim krajem pokošavajući se domoći granice i boljeg života.
09.08.2018 19:02    Novosti   ​Hrvati sve više kupuju stare dizelaše koje Nijemci zabranjuju Nakon što su u njemačkoj automobili dizelaši izašli iz mode zbog zagađenja za okoliš koje proizvode, ali i najave nekoliko velikih gradova da će zabraniti automobile na dizel gorivo, njemački mediji javljaju da je na tamošnjem tržištu drastično pala prodaja dizelaša, a još više rabljenih dizelaša. Neki trgovci autima čak odbijaju imati dizelaše u svojoj ponudi.
07.08.2018 22:00    Novosti   ​Hrvati među pet najdebljih nacija u Europi Kronične nezarazne bolesti uzrok su smrti gotovo devet od deset Hrvata. Zato je Ministarstvo zdravstva RH osmislilo sedmogodišnji akcijski plan kojim bi se takve bolesti sprječavalo i nadziralo.
31.07.2018 14:30    Novosti   Presuda suda: Zbog vrijeđanja Hrvata u Fojnici kazna 300 maraka ​Općinski sud u Kiseljaku kaznio je s 300 maraka Nedžada Imamovića iz Fojnice koji je prošle godine ponižavao i omalovažavao Hrvate tvrdeći kako su spomenik braniteljima HVO-a i hrvatska zastava “agresorski i zločinački”, objavio je Večernji list.
27.07.2018 09:45    Novosti   ​Obilježavanje 25. obljetnice stradanja Hrvata na Stipića livadi Obilježavanje 25. obljetnice stradanja 39 hrvatskih branitelja i civila na Stipića livadi iznad Doljana održat će se u subotu, 28. srpnja, priopćili su organizatori.
27.07.2018 09:15    Novosti   Danas obilježavanje 25. obljetnice stradanja, progona i zločina nad Hrvatima Bugojna Udruga obitelji poginulih i nestalih branitelja Domovinskog rata u Bugojnu danas, 27. srpnja, obilježit će 25 godina od progona, stradavanja i zločina nad Hrvatima u toj općini.
23.07.2018 16:13    Politika   Čović: Hrvati moraju biti jedinstveni do izbora, a poslije pogotovo Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović poručio je danas iz Kupresa da Hrvati u BiH moraju biti jedinstveni do izbora koji slijede, a poslije pogotovo.
21.07.2018 12:52    Nogomet   Dalić za 'Blic': Ne dijelim ljude na Hrvate i Srbe, nego na dobre i loše Jako sam se razveselio kad mi je stigla poruka mog zapovjednika iz vojarne u Samoboru koji sad živi u Srbiji i mog prijatelja iz Leskovca. Drago mi je što nogomet spaja. Pa ja sam na Svjetskom prvenstvu navijao za Srbiju, rekao je Zlatko Dalić u razgovoru za srpski Blic.
21.07.2018 08:25    Politika   ​Nastave li bošnjačke stranke s ovakvom politikom koja graniči s fašizmom, razdruživanje će biti ... -Pokušaj stavljanja entiteta iznad države BiH, kojemu smo svjedočili i koji su hrvatski izaslanici uspješno zaustavili pokazuje svu kratkovidnost bošnjačke politike, izjavio je za Hrvatski Medijski Servis predsjednik HSS BiH i izaslanik u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta BiH Mario Karamatić, zamoljen da komentira neuspješan pokušaj bošnjačkih stranaka da u Domu naroda Parlamenta FBiH proguraju neustavni Zakon o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH.
16.07.2018 14:01    Novosti   ​Ponosan na svoje porijeklo: Lovren ni u Moskvi nije zaboravio Kraljevu Sutjesku Nadmoćni stoper hrvatske nogometne reprezentacije, Dejan Lovren, ni u Moskvi nije zaboravio na svoj rodni kraj - Kraljevu Sutjesku kod Kaknja.