Tag: haag

08.12.2018 20:10    Novosti   Ratni zločinac Ratko Mladić tražio četiri dana slobode kako bi posjetio Kalinovik i Beograd Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić zatražiti će od Tribunala u Haagu da ga pusti na četiri dana, da bi obišao grob majke i nedavno preminulog bratića u Kalinoviku, kao i grob kćeri u Beogradu. Tim obrane ratnog zločinca Mladića, ovaj zahtjev trebalo bi da podnese idućeg tjedna, a ako dobije zeleno svjetlo Haaga, ratni zločinac bi najranije u siječnju mogao da bude pušten na privremenu slobodu. Nakon sedam godina provedenih iza rešetaka Haškog tribunala, ratni zločinac Ratko Mladić bi prvi put mogao da kroči na tlo BiH i Srbije, na četiri dana. U nadi da će mu biti odobreno da obiđe grobove najbližih, već idućeg tjedna krvnikov tim obrane Tribunalu u Haagu, podnijeti će zahtjev za njegovo privremeno puštanje na slobodu, prenosi RTRS. Miodrag Stojanović, član tima obrane ratnog zločinca Ratka Mladića, kaže da od trenutka kada putem datoteke upute podnesak za privremeno puštanje na slobodu, sud taj podnesak dostavlja tužitelju, a on ima rok od deset dana da odgovori na ovaj prijedlog. "Nakon toga sud donosi odluku po našem prijedlogu", pojasnio je Stojanović. Da bi u tome i uspjeli, Vlada Republike Srpske i Vlada Republike Srbije morale su da daju jamstvo da će osigurati Mladića na svojem teritoriju, da će ratni zločinac biti pod strogom kontrolom nadležnih službi i da će na kraju biti vraćen u pritvor. Srbija je to jamstvo jučer dala, dok je bosanskohercegovački entitet RS to uradio još sredinom studenog. "Daje se jamstvo Vlade Republike Srpske za privremeni boravak Ratka Mladića na teritoriju Republike Srpske", navedeno je iz Vlade Republike Srpske. Prvobitna namjera bila je da ratni zločinac Mladić zatraži privremeno puštanje od 10. do 14. prosinca kako bi nazočio obilježavanju 40 dana od smrti najbližeg rođaka, ali zbog kratkih rokova sve je prolongirano.
05.12.2018 14:23    Novosti   Ministar Grubeša u Haagu na zasjedanju Skupštine zemalja članica Rimskog statuta Ministar pravde BiH Josip Grubeša boravi u Nizozemskoj, u Haagu gdje sudjeluje na 17. sjednici Skupštine zemalja članica Rimskoga statuta koja je jutros svečano otvorena. Na ovogodišnjem osmodnevnom zasjedanju bit će otvoreno niz tema vezanih za rad Međunarodnog kaznenog suda (MKS).
29.11.2018 12:14    Teme BiH   ​Godina od smrti generala: 'Duh Hrvata nije lako slomiti!' Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!, rekao je general Slobodan Praljak pred Haaškim sudom nakon što je pravomoćno proglašen krivim. Razočaran presudom, nakon toga popio je bočicu otrova.
29.11.2018 07:45    Novosti   ​'UZP će pasti ko Stari most 93', poruka uoči godišnjice presude Hrvatima u Haagu Na ogradi biskupske rezidencije u Mostaru postavljen je transparent na kojemu piše ''UZP će pasti ko Stari most '93''.
28.11.2018 15:42    Novosti   Šešelj se neće moći žaliti na presudu kojom je dobio 10 godina zatvora Vođa Srpske radikalne stranke (SRS), zastupnik u Skupštini Srbije i osuđenik haškog tribunala (ICTY) Vojislav Šešelj, neće se moći žaliti na pravomoćnu presudu kojom je osuđen na 10 godina zatvora zbog progona Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci 1992. godine, odlučio je danas Mehanizam za kaznene sudove u Den Haagu (MICT)
27.11.2018 10:14    Politika   U Zagrebu znanstveno-stručni skup povodom godišnjice presude Jadranku Prliću i ostalima Na skupu govore Lučić, Tuđman, Pinter, Miljević i brojni drugi stručnjaci
06.11.2018 20:33    Novosti   Ratko Mladić se žalio Sudu: Bolestan sam, trpim bolove i ležim u krevetu Bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, prvostupanjski osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti u BiH, danas se pred međunarodnim sudom u Haagu ponovo požalio na loše zdravstveno stanje-ima bolove, leži u krevetu, ne može ići na terapije, niti se može baviti fizičkim aktivnostima. Čitajući unaprijed pripremljenju izjavu, Mladić je tijekom rasprave o stanju u postupku rekao da mu zdravstveno “stanje ne dozvoljava da ide na terapije, koje ga umaraju, a ne liječe ga”. Iz istog razloga, kako je kazao, nije sposoban da se bavi fizičkim aktivnostima, kao ostali pritvorenici. “Puno vremena provodim u krevetu, u bolovima”, rekao je Mladić, koji nije ponovio detalje o svojoj bolesti i lošoj hrani u sudskom pritvoru, što je izložio na prošloj statusnoj konferenciji. “Za više detalja pitajte moje odvjetnike", kazao je Mladić novopostavljenoj predsjedavajućoj Apelacijskog vijeća Prisci Nyambe, ali njegov branitelj Branko Lukić nije imao što dodati. Suci Nijambe, iz Zambije, postavljena je u Apelacijsko vijeće pošto su iz njega, na zahtjev obrane, odlukom suca Jean-Claude Antoniettija, izuzeti predsjedavajući Meron i članovi Carmel Agius i Liu Daqun zbog “utiska da su pristrasni”. Izuzete suci bili su, ranije, u vijećima koje su za genocid u Srebrenici i druge zločine u BiH osudile zapovjednike VRS koji su bili potčinjeni generalu Mladiću. I nova predsjedavajuća, sutkinja Nijambe je bila članica prvostupanjskog vijeća Tribunala koje je Mladićevog sigurnosnog zapovjednika Zdravka Tolimira osudilo na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Nijambe se, međutim, tada protivila zaključku većine sudaca da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Tolimir kriv za to. Mladića (77), Haški tribunal je prvostupanjskom presudom osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenci; progona Muslimana i Hrvata širom BiH; teroeriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i gađanjem snajpera i zbog uzimanja pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95. Mladić je na tu presudu uložio žalbu, ali je to učinilo i haško tužiteljstvo tražeći da on bude proglašen krivim i za genocid u još šest bosanskih općina. Prvistupanjskom presudom, Mladić je bio oslobođen krivice po toj točki optužnice. Zbog izuzeća sudaca, žalbeni postupak u kojem predstoji usmena rasprava, bit će duži nego što je planirano, piše BHRT.
06.11.2018 17:31    Novosti   Karadžić hoće Skype: ''Zakazali ste u primjeni tehnologije video-komunikacije'' Bivši predsjednik RS-a i nepravosnažno osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić zatražio je od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) u Haagu da mu do kraja godine omogući da s obitelji komunicira putem video-servisa Skype. U podnesku predsjedniku suda Theodoru Meronu, Karadžić tvrdi da mu sudsko Tajništvo, dvije godine nakon što je to tražio, nije omogućio da komunicira putem Skypea uprkos obećanjima i zalaganju Merona, navodi se u priopćenju. "Iako je imalo i više od potrebnog vremena, Tajništvo je zakazalo u primjeni tehnologije video-komunikacije u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda, prvenstveno jer je ovo postalo pitanje manjeg prioriteta", navedeno je u podnesku. Tajništvo je, na Karadžićeve dosadašnje zahtjeve, odgovaralo da je "pilot projekt" upotrebe video-servisa naišao na sigurnosne, tehničke i oragnizacijske probleme. Karadžićev branitelj Peter Robinson izrazio je u podnesku zabrinutost da bi s odlaskom suca Merona s dužnosti predsjednika suda u siječnju, dosadašnji napori da se pritvorenicima u Scheveningenu omogući video-komunikacija mogli ostati neuspješni. Karadžića je Haški tribunal nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i gađanjem snajperima i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, prenosi BIRN. Na tu presudu Karadžić je uložio žalbu, ali je to učinilo i Haško tužiteljstvo koje je tražilo da on bude proglašen krivim i za genocid u još šest općina i da bude osuđen na doživotni zatvor. Bilo je planirano da Mehanizam, pravni nasljednik Haškog tribunala, pravosnažnu presudu Karadžiću izrekne u prosincu, ali će to vjerojatno biti odloženo zato što se sudac Meron, na zahtjev Obrane, povukao iz Apelacijskog vijeća, a umjesto njega postavljen je sudac Ivo Rosa, prenosi BIRN.
15.10.2018 15:01    Novosti   Eksperti pronašli 'pogreške u zaključivanju': Presudu šestorici moguće je pobiti "Postoji mogućnost pobijanja pravomoćne presude suda u Haagu u predmetu “Prlić i ostali”!" To je zaključak analize Akademije pravnih znanosti Republike Hrvatske sačinjene još krajem ožujka za Ministarstvo pravosuđa RH. Autori analize su uz voditelja prof. dr. sc. Davora Derenčinovića, prof. dr. sc. Maja Seršić, prof dr. sc. Davorin Lapaš, izv. prof dr. sc. Maja Munivrana Vajda i doc. dr. sc. Marin Bonačić. Akademija tvrdi da unatoč restriktivnoj praksi Suda u Haagu za područje bivše Jugoslavije, a koju smatraju pogrešnom, postoje osnove za podnošenje zahtjeva za preispitivanje presude, uz pridržavanje i druge mogućnosti, revizije u slučaju da se do isteka roka od godinu dana – koji istječe 29. studenoga – otkriju nove činjenice, piše Vecernji.hr. Akademija obrazlaže kako se revizija temelji na Statutu suda u Haagu, dok je preispitivanje ovlast koja se smatra svojstvenom sudu kod postojanja osobitih okolnosti koje to opravdavaju kako bi se izbjegla očita nepravda. Argument kako ono što Statut izričito ne predviđa nije dopušteno, za Akademiju ne stoji jer nije konzistentno poštovan u Haagu. A i sve moguće nepravde nije moguće podvesti pod reviziju. Za reviziju je potrebna nova činjenica, koja stranci nije bila ranije poznata, niti ju je uz dužnu pažnju mogla doznati, a bila bi odlučna u konkretnom slučaju. Zahtjev da se ranije za nju nije moglo doznati nije tako strog, već su moguća odstupanja, kao u predmetu Šljivančanin, gdje je i pojam “nove činjenice” tumačen na širi način. Međutim, revizija, koju mogu podnijeti osuđenik i tužitelj, ne može se podnijeti radi pravnih pitanja. Uskrata pravde Što se tiče “preispitivanja” presude, eksperti Akademije fokusirali su se na traženje “jasnih pogrešaka u zaključivanju“, a koje bi dovele do uskrate pravde ako ih se ne bi korigiralo. To su našli u dijelovima presude koji se odnose na: imenovanje neoptuženih sudionika udruženoga zločinačkog pothvata (UZP), običajnopravni status UZP-a i usklađenost njegova najkontroverznijeg tzv. trećeg oblika s pravnim standardima, povredu prava na pravično suđenje, kvalifikaciju oružanoga sukoba u Bosni i Hercegovini i utvrđivanje prekoračenja ovlasti suda u Haagu. Preispitivanje presude kao diskrecijske ovlasti suda, što znači da mogu i ne moraju to prihvatiti, žalbeno je vijeće obrazložilo u predmetu Mucić – Čelebići, argumentira Akademija. Ali, poslije je sud u Haagu znatno suzio mogućnost korištenja tog pravnog lijeka, pa je restriktivna odluka Žalbenog vijeća u predmetu Žigić postala ustaljena iako postoje “značajni i važni razlozi za odstupanje od nje”, navodi se u analizi i upućuje kako bi na to trebalo ukazati pred Mehanizmom u Haagu, koji završava procese. U predmetu Žigić rečeno je kako ne postoji pravo na preispitivanje pravomoćnih presuda, što je prihvatljivo kad je riječ o činjeničnim pogreškama jer se za njih može podnijeti revizija. Ali, druga je stvar s primjenom pogrešnih pravnih standarda. K tomu, u predmetu Žigić žalbeno vijeće nije argumentiralo svoje odstupanje od ranije prakse, što je bilo dužno i na što je upozorio sudac Shahabuddeen, pa je u svom izdvojenom mišljenju ustvrdio kako pod reviziju “nije moguće podvesti sve moguće slučajeve povrede pravde”. Odnosno, da inzistiranje na reviziji kao jedinom izvanrednom pravnom lijeku protiv pravomoćne presude “može dovesti do izvještečenog nastojanja da se pravna pitanja prikažu kao činjenična”. Zalaganje i suca Merona Stoga smatra da iznimno treba ostaviti mogućnost preispitivanja kako bi se ispravila očita nepravda. I sudac Meron se za to založio. Bilo je pokušaja da se probije loša praksa suda u Haagu pa i od profesora Zwarta i Knoopsa, pa iako njihov amicus curiae nije prihvaćen, hrvatski eksperti to ističu jer to ukazuje kako ni akademska zajednica ne prihvaća praksu suda u Haagu. Tužiteljstvo je u predmetu Perišić kroz preispitivanje pokušalo ispraviti očitu nepravdu prema žrtvama zbog primjene pogrešnoga pravnoga standarda u oslobađajućoj presudi ali je zahtjev odbijen jer interes žrtava ne predstavlja osnovu koji bi opravdao usvajanje zahtjeva, navodi Vecernji.hr. Premda, tu je riječ o poštivanju “svetih” načela kaznenog prava “res iudicata” i “ne bis in idem”, zbog kojih o presuđenoj stvari nije moguće i drugi put suditi. Predmet Prlić je drugačiji i prema analizi Akademije niz jasnih pogrešaka u zaključivanju tvore nepravdu koju Mehanizam u Haagu treba ispraviti.
12.09.2018 11:23    Interview   ​Nika Pinter za Pogled.ba: Sudbina 'šestorke' bila zapečaćena i prije početka procesa Informacija o mogućoj reviziji presude Jadranku Prliću i ostalima probudila je nadu kako će nepravda iskazana kroz ovo suđenje i proces u konačnici biti ispravljena. Koliko je realno da se uđe u proces revizije i kakva mogu biti očekivanja pitali smo odvjetnicu Niku Pinter koja je u procesu "šestorci" bila odvjetnica generala Slobodana Praljka.
15.08.2018 18:46    Novosti   ​Konačna presuda Radovanu Karadžiću u prosincu Međunarodni sud u Haagu planira u prosincu ove godine izreći pravomoćnu presudu bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, rečeno je danas na raspravi o stanju u postupku, javio je BIRN - Justice Report.
23.05.2018 09:01    Novosti   Ratku Mladiću odbijeno liječenje u Beogradu Sudsko vijeće Mehanizma u Hagu odobrilo je zahtjev obrane generala Ratka Mladića da im za dva mjeseca produže rok za predaju žalbe na osuđujuću prvostupanjsku presudu. S druge, pak, strane isto vijeće odbilo je zahtjev obrane da preispita svoju odluku kojom nije dozvolilo da se Mladić pusti na privremenu slobodu u Srbiju radi liječenja, prenose Novosti.
16.05.2018 15:26    Novosti   ​Odbijen Mladićev zahtjev za kažnjavanje haškog medicinskog osoblja Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MMKS) odbio je zahtjev obrane bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića da se protiv medicinskog osoblja u haškoj pritvorskoj jedinici pokrene postupak za nepoštivanje suda.
24.04.2018 17:19    Novosti   ​Karadžić kaže da ništa nije znao o zločinima i traži oslobađanje Osuđenik za ratne zločine i bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić u utorak je priznao pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Den Haagu kako su u Srebrenici počinjeni zločini nad Bošnjacima no ustvrdio je da o njima ništa nije znao te kako za to ne snosi nikakvu odgovornost baš kao ni za bilo koji drugi zločin počinjen tijekom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.
23.04.2018 13:56    Novosti   ​Sud u Haagu raspravlja o žalbama na presudu Radovanu Karadžiću Pred raspravnim vijećem Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) danas je počelo dvodnevno saslušanje u žalbenom postupku po prvostupanjskoj presudi izrečenoj bivšem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, kojom je on pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osuđen na 40 godina zatvora nakon što je proglašen krivim za ratne zločine.
23.04.2018 09:00    Novosti   ​U Haagu počinje žalbena rasprava: Karadžić traži ukidanje presude, tužitelji doživotni zatvor Pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove u Haagu u ponedjeljak počinje dvodnevna žalbena rasprava po žalbama tužiteljstva i bivšeg vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića osuđenog na 40 godina zatvora za genocid i druge ratne zločine počinjene tijekom rata u BiH.
21.03.2018 11:41    Novosti   Haag odbio Valentinu Ćoriću u izdržanu kaznu ubrojiti dane koje je proveo u bolnici Kako doznaje Večernji list, Haaški sud jučer je obavijestio Valentina Ćorića kako mu u do sada izdržanu zatvorsku kaznu neće biti ubrojeni dani koje je proveo u bolnici. Naime, Ćorić je tijekom suđenja nekoliko puta bio u bolnici zbog narušenoga zdravstvenog stanja i operacija, ali Sud je odlučio kako mu to neće biti ubrojeno u izdržavanje kazne. Prema pravilima Haaškoga suda, boravak izvan pritvora ne može biti uračunat u izdržavanje kazne, ali slijedom toga pravila, onda je Sud trebao Ćoriću i drugima osigurati liječenje unutar haaškoga pritvora. “Ćorić nije samovoljno tražio da bude upućen na liječenje, nego se radilo o preporuci liječnika. Kako haaški pritvor nije imao uvjete za Ćorićevo liječenje, on je upućen u medicinske centre gdje je bio podvrgnut operativnim zahtjevima. Stoga bi bilo logično da mu se razdoblje provedeno u bolnici uračuna u zatvorsku kaznu”, rečeno je.
19.03.2018 08:01    Novosti   ​Odvjetnica Pinter o smrti generala Praljka, istrazi Haškog suda i odnosu države prema Šestorki Prošlo je više od tri mjeseca od osuđujuće haške presude hrvatskoj šestorci iz BiH i tragične smrti generala Slobodana Praljka. Jadranku Prliću, Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Ćoriću i Slobodanu Praljku tom su presudom potvrđene prvostupanjske kazne, te su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora.
26.02.2018 18:51    Novosti   Presuda Vojislavu Šešelju 11. travnja Izricanje presude u žalbenom postupku u slučaju Vojislav Šešelj pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MMKS) u Haagu bit će održano 11. travnja ove godine
29.12.2017 16:55    Novosti   (Ne)dostižna pravda Haaškoga tribunala Nakon 24 godine rada, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) službeno je prestao s radom iako su neki žalbeni procesi još uvijek u tijeku, piše Večernji list BiH. Malo je onih koji će reći kako je Haaški sud ispunio ijednu od svojih zadaća. Neki od velikih ratnih zločina nisu uopće procesuirani, sudačka i tužiteljska praksa i kriteriji bili su neujednačeni, griješilo se i u procesima i u presudama (zbog čega su neke u žalbenom postupku drastično mijenjane), a umjesto pomirenja i osjećaja zadovoljenja pravde, ovaj sud uglavnom je dolijevao ulje na vatru, budio stare i stvarao nove tenzije i sukobe. Svi su nezadovoljni, uključujući i žrtve. Naravno, pitanje je što bi bilo bez Haaga, tko bi i kako sudio za neke od najtežih zločina iz četverogodišnjega rata. Možda bi prepuštanje tog posla nacionalnim sudovima donijelo još više tenzija i nepravde. Posebno su problematične bile presude po “zapovjednoj odgovornosti” i kvalifikacije o “udruženom zločinačkom pothvatu”. Jedna takva obilježila je i kraj Suda. Drastična presuda hercegbosanskoj “šestorki” potvrđena je i u drugostupanjskom postupku, a što o tome misli i osjeća general Slobodan Praljak pokazao je ispijanjem otrova u sudnici. Uz mnoge mrlje, na Haaškom sudu ostat će i ona da su sigurnosni propusti omogućili da zadnja presuda bude obilježena javnim samoubojstvom. Hoće li biti i kakve revizije rada i odluka Haaškoga suda, za sada je prerano govoriti jer se pravnička mišljenja o tome itekako razlikuju. Ulogu u tome bi, u svakom slučaju, morali imati Ujedinjeni narodi, a ako znamo koliko je (ne)učinkovita ta organizacija, predviđanja su vrlo nezahvalna. Ono što odlučno treba spriječiti su pokušaji da se na haaškim presudama ostvaruju određeni politički ciljevi, a takvi pokušaji su vrlo vidljivi. Uz spomenutu, u ovoj godini najviše pozornosti izazvala je prvostupanjska presuda ratnom zapovjedniku Vojske RS-a generalu Ratku Mladiću. Sudsko vijeće mu je izreklo kaznu doživotnog zatvora, osuđujući ga, između ostalog, i za zločin genocida u Srebrenici. Kao i sve druge, i ova presuda izazvala je brojne prijepore u BiH i regiji. Statistika pokazuje da je ovaj sud tijekom svog rada zasjedao više od 10.000 dana, čuo svjedočenja gotovo 5000 svjedoka, 90 osoba osuđeno je zločine, uključujući genocid, ratne zločine, zločine protiv čovječnosti. ​To je statistika, ali o pravnoj, povijesnoj i političkoj ulozi Haaškoga suda ocjena se neće i ne smije davati samo po ovim i drugim brojkama.
27.12.2017 12:40    Politika   ​Brammertz: Žalim što nisu osuđeni Gotovina, Markač, Perišić i Haradinaj Glavni haški tužitelj Serge Brammertz u intervjuu za beogradske "Večernje novosti" izrazio je žaljenje zbog nekoliko oslobađajućih presuda Haškog suda, i to za hrvastke generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, kosovskog premijera Ramusha Haradinaja i bivšeg načelnika general štaba jugoslavenske vojske Momčila Perišića.
23.12.2017 12:22    Novosti   'Legitimno je ne voljeti i rušiti Tuđmana, ali nije legitimno reći da je vaša domovina bila agresor' Ne može Haaški sud pisati povijest, to i nije bio njegov zadatak, kaže za Jutarnji dr. Ivo Lučić, povjesničar i general, koji je godinama bio izuzetno kritičan i prema samom Sudu, njegovim ciljevima i odlukama sudaca. - To je bila neka vrsta prijekog suda, napravljenog sa željom da se kreira politički prostor bivše Jugoslavije, i to je potpuno jasno, tvrdi Lučić i najavljuje nove knjige i znanstvene radove koji bi trebali, prema zakonima struke, utvrditi što se 90-ih godina događalo na ovim prostorima, prije svega u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na to što vi kažete da Sud ne može pisati povijest, sudačke odluke iz Haaga u velikoj su mjeri stvorile dojam povijesnih ocjena? - Nema nikakvog govora da taj Sud, kao, uostalom, ni bilo koji drugi sud, piše povijest. Sudovi to ne rade, pogotovo ne sud koji je u potpunoj simbiozi s tužiteljstvom. To bi značilo da tužiteljstvo piše povijesne ocjene, a to je jedna verzija staljinizma ili nacizma, kako god hoćete. To ne dolazi u obzir. Bili ste vrlo kritični prema Haaškom sudu, pa čak i kad je počeo s radom? - Tužiteljstvo i Sud nastupali su zajednički, a obrana je bila potpuno inferiorna i podređena. Najčešće je nisu uzimali u obzir, a dokaz je i ova presuda šestorici Hrvata u BiH koja je simbolički ostavljena za kraj, 29. studenoga, i već to pokazuje što se htjelo postići. Bez obzira na obranu, presuda je mogla biti donesena prvi dan jer je sve bila farsa kojom se želio dobiti privid kao da se radi o sudu. Jesu li suci uopće ‘pohvatali’ sve ono što je potrebno da se dobije prava slika ovih prostora? - Naravno da nisu. Zamislite suca koji pita svjedoka koji je spomenuo neku postrojbu Kulina bana je li osobno poznavao Kulin bana. To izgleda smiješno, ali je zapravo tragično. Sud je osnovao UN da bi amnestirao sebe od svega nečinjenog na ovim prostorima. Hoće li povjesničari moći ispraviti neke od ocjena vezanih za povijesne događaje kako ih je vidio Sud? - Naravno da neće. Imate mrtve ljude, one koji su proveli 14 godina u zatvoru, imate traume, kao i ljude koji osjećaju nepravdu. Što mislite da ljudi u BiH ne osjećaju nepravdu zbog ove posljednje presude? Ali, nije sporno da je cilj Suda bilo suditi prije svega onima koji su počinili zločine? - Da se odmah razumijemo, to uopće nije sporno. Pa, nitko normalan ili relevantan nema ništa protiv toga da se kazne oni koji su počinili ratne zločine. Ja sam u vrijeme rata to naglašavao i govorio da treba kazniti one koji su počinili zločine, a ne da se kažnjava neka politika. Ako već treba ‘kažnjavati’ politiku, onda neka se kazni politika UN-a jer je to bila jedina moćna politika koja je mogla nešto napraviti da se zaustavi rat i spriječe zločini. Već se godinama vuku kontroverze oko uloge bivšeg predsjednika Stjepana Mesića i Haaga. Znamo li danas sve i koja je zapravo bila njegova uloga? - Mesić i mnogi drugi, jer on nije bio sam, naše su unutarnje stvari i politiku koristili kroz Haaški sud kako bi se obračunavali sa svojim protivnicima u Hrvatskoj. Voljeti ili ne voljeti Tuđmana, rušiti ga ili ne, sve je to u politici legitimno, ali nije legitimno govoriti da je vaša zemlja agresor i dovesti do ovako nečega. A to je bila njihova uloga. Hoćete reći da je Mesić svojim svjedočenjem naštetio hrvatskim nacionalnim interesima? - Naravno da je, ali da i nije bilo Mesića, sve bi bilo isto. Mesić će ostati u povijesti zabilježen kao čovjek koji je lažno svjedočio protiv svoje države. Tvrdio je da je država kojoj je on bio na čelu agresor. I zato se danas predstavlja kao veliki prijatelj Bosne, hoda po sajmovima šljiva i drugim, a u dva mandata nije došao među Hrvate u BiH niti jedan jedini put. Sve su to jasni pokazatelji. Mislite li tu samo na Mesića kada dajete takve ocjene? - Tu je još gospođa Vesna Pusić koja ni danas ne krije svoje stavove. I Anto Nobilo, koji je odvjetnik i bio je angažiran da brani te ljude, pretvorio se u jednog od najagilnijeg tužitelja. Sada se nudi Bošnjacima da bi ih on zastupao u traženju nekakve odštete od Hrvatske. Namjerava od toga sklopiti biznis, ali problem je što ovo nije bio Sud koji je tužio državama, iako se u presudi spominju države. Koliko je sve ovo što se događalo na Haaškom sudu zakompliciralo odnose na jugoistoku Europe i u državama bivše Jugoslavije? - Definitivno je dodatno zakompliciralo. Činilo se i čini da se ti odnosi dalje zakompliciraju i da se preko BiH i ostalih država kreira politika na tlu bivše Jugoslavije. U BiH postoji visoki predstavnik i tamo je protektorat, da se ne bismo zavaravali. Sve bitne odluke donose centri moći, a ljudima u BiH se dopušta da se tuku oko manje-više banalnih stvari. Tako će biti još godinama, a BiH će kao država funkcionirati sve dok za to postoji vanjski interes. Meni je zbog toga žao, volio bih da političke elite imaju dovoljno mudrosti te same kreiraju svoju sudbinu i dogovore odnose u BiH jer jedino tako ta država može biti samoodrživa i napredna. Tužiteljstvo je zanemarilo sve naše znanstvene radove Što bi sada trebali učiniti hrvatski povjesničari da istina, onakva kakvom je vide baš oni, dođe do javnosti na isti način kao presude sudaca u Haagu? - Imamo kapacitete da povjesničari kažu svoje i već smo puno toga napravili, ali to nije uzeto u obzir. Još u vrijeme Vlade Ivice Račana pokrenut je projekt o Domovinskom ratu kroz Institut za povijest, a rezultat je dvadesetak knjiga i nekoliko stotina znanstvenih radova. To je bio ozbiljan projekt, a Tužiteljstvo to uopće nije uzimalo u obzir. Oni su uzeli svoje povjesničare i eksperte, koji nemaju veze s BiH i ratom. Hoćete reći da je to bila jednostrana priča u simbiozi Tužiteljstva i Suda? - Uz to i nije imala veze sa znanošću. Bila je to propaganda koja je dovela do optužnica koje su pisane jedonostrano i netočno. Hoćete li vi osobno kao povjesničar nastojati da se nastavi s istraživanjima? - To već dugo radim i prvi sam napisao priču o Karađorđevu. Napisao sam knjigu o uzrocima rata u BiH, sada sam pisao o Vukovaru, sve to radim jer je to moj posao.
22.12.2017 15:31    Novosti   Michael Karnavas: Suđenje Praljku, Prliću i ostalima nešto je najgore što sam doživio Michael G. Karnavas, odvjetnik dr. Jadranka Prlića prije nekoliko dana objavio je blog u kojemu se osvrnuo na čin general Slobodana Praljka i na suđenje Hrvatima iz BiH koje je nazvao ‘parodijom, šaradom i teatrom apsurda koji je prerušen u sudsku parnicu’. To je ujedno bio i povodom za razgovor s ovim američkim odvjetnikom koji je 2005. godine preuzeo slučaj i obranu dr. Prlića, piše Hrvatski tjednik. Poštovani gospodine Karnavas, napisali ste impresivan osvrt na nedavno suđenje u slučaju Prlić i drugi. Kako biste odgovorili u nekoliko rečenica na sljedeće pitanje: Što Vas je tako duboko uznemirilo, osobito u slučaju generala Praljka da ste, iako ste odvjetnik gospodina Prlića, javno reagirali na presudu optuženoga čiji niste bili branitelj? Bio sam otvoren i iznimno kritičan prema sudskome postupku tijekom i nakon suđenja. U našim žalbenim podnescima jasno smo tvrdili kako su sudci Sudbenoga vijeća značajno pogriješili, ignorirali naše dokaze, pogrešno ih karakterizirali i evaluirali, onemogućili našemu klijentu pravedno suđenje te donijeli presudu koja je bila proizvod unaprijed zamišljenoga i željenoga rezultata. Vjerojatno ne bih pisao o žalbenoj presudi iako smatram da je ovo bio još jedan podbačaj pravde, još jedna pogrešna presuda. Naposljetku, čemu sve sada kada se ništa više ne može učiniti. Najvjerojatnije bih se, osim možda davanja intervjua na žalbenu presudu, tiho udaljio – što bi vjerojatno bilo najbolje učiniti ako želim zadržati osjećaj ravnoteže i unutarnjega mira. No dvije su me stvari duboko uznemirile. Prva stvar je bila slušanje sažetka žalbene presude te slušanje pogrešnoga prezentiranja onoga što smo tvrdili u ime dr. Prlića. Sudci se, ili nisu potrudili pročitati naše podneske, ili su odlučili javnosti predstaviti iskrivljenu sliku. U svakome slučaju, imao sam osjećaj da je to prijevara, trik. Druga stvar, koja je djelovala kao okidač, ako hoćete, bila je kada je general Praljak radije izabrao okončati svoj život nego se pokloniti sudcima i Žalbenome vijeću i pomiriti se s njihovom idejom da je suđenje bilo pravedno te da ishodi žalbenoga postupka predstavljaju istinu. General Praljak bio je pošten, principijelan čovjek koji je stajao iza svojih uvjerenja. Kao što sam već istaknuo, vjerovao je da mu nije dana poštena prilika da ospori dokaze optužbe i iznese svoje. On nikako nije vjerovao da je Sudsko vijeće objektivno ocijenilo dokaze. U potpunosti se slažem s generalom Praljkom jer je u znatnoj mjeri i dr. Prlić pretrpio tu nejednakost u postupku. Ova su me dva događaja potaknula na pisanje o generalu Praljku i o cijelome predmetu. General Praljak toliko se davao u predraspravnome i raspravnome postupku, bio je voljan objaviti što je učinio, ali u isto vrijeme pažljiv da ne bi prebacio krivnju na nekoga drugog od optuženika, tako neustrašiv u sudnici ne uzmičući i zahtijevajući poštivanje istine, da sam osjetio da moram progovoriti, kako bih bio siguran da svi koji su svjedočili njegovoj tragičnoj smrti znaju i njegovu stranu priče, ali i kako bih razbio glasine da nije bio dobro, da nije bio zdrav ili da se nije mogao nositi sa zatvorom. Iznad svega, želio sam biti siguran da konačna žrtva generala Praljka nije bila uzalud. Iz Vašega osvrta možemo pročitati kako je suđenje šestorici Hrvata iz Bosne i Hercegovine bilo izrazito nepravedno. U čemu se sastoji ta nepravda i može li prosječna osoba, ne samo optuženi i hrvatski narod, smatrati da je ova nepravedna presuda prihvatljiva? Proces je bio nepravedan jer nismo smjeli predstaviti svoje dokaze na pravi način; dokazi koje smo predstavili bili su ignorirani, a ono što je od dokaza uzeto u obzir, nije bilo ispravno ocijenjeno. U našemu slučaju, gotovo nikada nismo imali dovoljno vremena za temeljito ispitivanje svjedoke tužiteljstva, nismo imali dovoljno vremena za izvođenje svih svjedoka koje smo htjeli s obzirom na to da smo imali ograničen broj sati koje su proizvoljno odredili sudci. Postojali su dvostruki standardi u prihvaćanju i odbacivanju dokumenata, a koji su išli na ruku tužiteljstvu. Sudci nisu bili iskusni i dovoljno kompetentni za slučaj takve složenosti i veličine. Što se tiče načina na koji su sudci proveli postupak, barem dva su sudca pokazala pristranost u korist tužiteljstva. Ako usporedite kako je ovaj slučaj bio suđen s drugim slučajevima gdje su sudci bili drukčijega kalibra, nedostatci u našemu slučaju bili su očigledni. Jedan od sudaca nije imao apsolutno nikakvoga iskustva kao sudac; ovo mu je bilo prvo suđenje, a bilo mu je blizu 80 godina kada smo počeli – daleko iznad dobi za odlazak u mirovinu u njegovoj zemlji. Svakako je imao neke unaprijed stvorene predodžbe o činjenicama koje bi povremeno otkrio u svojim primjedbama kada bi rekao da to nije onako kako se on sjeća nečega, i tako dalje. Možda je imao dobre namjere, ali od sudaca se ne očekuje takvo ponašanje. Kako sudac koji ne razumije osnovne principe postupka može razumjeti svoju ulogu i funkcije? Moja mjera za pravično suđenje je kada je Vijeće nepristrano, ima poštovanja, fleksibilno je, kompetentno i strpljivo. To znači da mi je dopušteno govoriti u zapisnik tako da su sve potencijalne pogreške pravilno očuvane; da imam dovoljno vremena za ispitivanje i unakrsno ispitivanje svjedoka; da se o svim podnescima odlučuje razvidno s obrazloženim mišljenjima na temelju važećega zakona i procedure, a ne dekretom; a da se sudci ne ponašaju kao primalje za Tužiteljstvo u rađanju osuđujuće presude kojom djeluju kao drugi tužitelji tako da jačaju optužbu ili slabe obranu. Pošteno je suđenje vrsta suđenja koju bi sudac želio sebi. Zašto mislite da je general Praljak trebao raščistiti s iluzijom još prije početka da će imati pravedno suđenje te da je rezultat ovoga predmeta predodređen? Tko ga je odredio? General Praljak, kao i svi ostali optuženi u ovomu slučaju, dragovoljno su došli u Haag. Nisu bježali. Nitko ih nije lovio. Nije bilo prijetnje Hrvatskoj da ih se preda kako ne bi njihova prijava za EU bila zamrznuta. Svaki optuženi, ne samo general Praljak, ima pravo očekivati i dobiti pošteno suđenje. Inače, zašto surađivati, zašto se predati i trošiti ogromne količine vremena, energije i resursa na svoju obranu osporavajući dokaze tužiteljstva i dajući relevantne dokaze – kao što je zajamčeno Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima – ako je unaprijed određeno da je postupak nepravedan? Sigurno je da sam bio optimističan prije sudskoga postupka da će dr. Prlić imati pravedno suđenje, ali, kao što sam napomenuo, zbog utjecaja različitih događaja i okolnosti, raspravni je postupak bio ispod standarda i nedoličan pravosudnoj instituciji koju su osnovali i financirali Ujedinjeni narodi. Je li uopće bilo moguće suprotstaviti se tome ‘kafkijanskome’ procesu? Ne bih obilježavao proces kao kafkijanski. Kao što znate, u Kafkinu romanu “Proces“, glavnoga lika, Josefa K. neočekivano su uhitila dva nepoznata agenta iz neutvrđene agencije za neutvrđeni zločin, dvije je godine pokušao doznati optužbe protiv sebe, dok ga na smrt nisu izbola dva nepoznata agenta iz neutvrđene državne agencije. Josef K. nikad nije doznao optužbe protiv sebe, tako da se on nikada nije smio na sudu braniti transparentnom primjenom zakona. U slučaju Prlić i ostali, svi su optuženi znali za što su optuženi te su dobili relativno transparentno suđenje i žalbeni postupak. Postupak je, međutim, bio manjkav, a to je, po mome mišljenju, vodilo do proceduralne i bitne nepravde. Kao što sam napomenuo, očekivali smo da će sudci biti sudci, savjesno pošteni, nepristrani tijekom postupka. Sudci ne bi trebali stavljati na vagu prava okrivljenika i prava žrtava. Sudci ne bi smjeli zakidati optuženoga za njegova prava da bi se time izgladila prepreka s kojom se žrtve mogu suočiti u određenom slučaju. Sudci su kao sportski sudci, ne bi trebali preuzeti ulogu igrača za jednu stranu kako bi se pomoglo u ostvarivanju određenih ciljeva. Na MKSJ-u, primjerice, sudci mogu postavljati pitanja kada je to potrebno, ali tako da moraju biti oprezni da njihova pitanja budu ograničena na razjašnjenje stvari za zapisnik. Sve više od toga, posebno ako je u intervenciji sudca pretežno i rutinsko pomaganje optužbe, nepravedno je i štetno. Žrtva je žrtva zločina, a ne žrtva optuženika koji se smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivnja. To dolazi samo s osudom na temelju dokaza koji je izvan razumne sumnje. To je, po mome mišljenju, zanemareno. Je li, dakle, ovo suđenje bilo sramotno? Jeste li išta sramotnije vidjeli u 35 godina svoje karijere? Ne bih to nazvao sramotnim. Moja kolegica odvjetnica Suzana Tomanović i ja pojavili bismo se svaki put spremni, dali bismo sve od sebe, unosili smo i veliku količinu osobne žrtve. Ovo je bilo najgore iskustvo u mojoj karijeri zbog načina na koji je postupak vođen. Mislim da bi bilo bolje raditi nešto drukčije i korisnije nego raditi na ovome slučaju. Staviti se u žrvanj pripreme i vođenja predmeta ove složenosti i veličine trebalo bi biti nešto što čini svu ovu žrtvu – koja se uglavnom ne cijeni – vrijednom truda. U svakome slučaju, koliko god cinično zvučim, i dalje vjerujem u veličanstvo prava. Mislim da bi bilo pogrešno ocrniti cijeli MKSJ na temelju načina na koji je vođen predmet Prlić i drugi. Rekli ste da su sudci unaprijed imali stavove o BiH, o čemu su mogli čitati u brošuri Haaškoga suda dostupnoj na mrežnim stranicama Suda, a gdje kažu da je BiH bila izložena Hrvatskoj i Srbiji, jednako dijeljena od strane hrvatskoga i srpskoga predsjednika. Zašto Hrvatska nije reagirala na takvu brošuru? To morate pitati hrvatske vlasti. Imajte na umu da je bilo hrvatskih političara koji su svjedočili u predmetima na sudu, javno napadali – jer im je odgovaralo i zbog politike – prošlost političkih suparnika i određenu političku stranku kojoj su nekada pripadali, služeći u isto vrijeme hrvatskoj vladi za koju tvrde da je sudjelovala u aktivnostima i zločinima opisanima na mrežnoj stranici Suda i u promotivnim materijalima. U svakome slučaju, nije na meni da razumijem, a kamoli komentiram hrvatsku politiku i revizionističko mišljenje nekih od onih hrvatskih političara koji se poput kameleona mogu bez napora mijenjati i prilagođavati trenutačnim političkim vjetrovima. Mogu li sudci koji su donijeli takvu presudu, a za koje tvrdite da nisu bili sposobni za ovaj postupak, ikada doći pod udar svoje vlastite savjesti zbog ove presude? Sudci ovoga predmeta, prema kojima sam bio kritičan, nisu zacrtali sebi da će učiniti nepravdu. Njihove su akcije najvjerojatnije temeljene na unutarnjim uvjerenjima i percepciji. Istu bih stvar rekao i za sudce u žalbenome postupku. Također, imajte na umu da sam subjektivan. Mislim da sam u pravu što sam rekao, ali da pitate sudce da ocijene svoj nastup, siguran sam da si ne bi dali velike primjedbe na svoje suđenje. Sudci se obično bave samokritičnošću u značajnijoj mjeri. Zato sumnjam da će bilo koji od sudaca trošiti vrijeme razmišljajući zbog uznemirene savjesti. Opća percepcija medija u svijetu je da je general Praljak ratni zločinac. Kako se suprotstaviti toj percepciji? Što biste im Vi rekli? Ne postoji ništa što se može reći. Netko bi trebao proći kroz cijeli zapis u ovom slučaju prije nego što donese ikakav zaključak koji nije temeljen na emocijama i različitim sukobljenim pričama. General Praljak učinio je ono što je učinio jer je htio pokazati svijetu da nije ratni zločinac kao što se tvrdi, a možda je najbolji način za dokazivanje te činjenice, unatoč prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi, baš ta najveća žrtva. Javnost zna vrlo malo o ‘Mladićevih dnevnicima’. Što oni sadrže i kako ih je sud koristio kao dokaz protiv optuženih Hrvata iz BiH? Navodno je to ono što je Mladić zapisao tijekom rata, kako se što događalo. Upitno je li on napisao te zapise. Sigurno nije pisao istovremeno dok je govorio. Možda se oslonio na zapisničara koji je možda bio s njim ili je to pisano na kraju dana na temelju njegovih sjećanja. U svakome slučaju, u tim su zapisima stvari povoljne za obranu – idu izravno u srce tzv. udruženoga zločinačkog pothvata. Sudsko se vijeće oslonilo na odabir zapisa koje je ponudilo Tužiteljstvo, a odbilo je zapise koje smo mi pokušali unijeti kao dokazni materijal. Ovo nisu bili samo dvostruki standardi u favoriziranju tužiteljstva već je oslanjanje na Mladićeve zapise olakšalo donošenje neistinite priče. Ocijenili ste suđenje kao cirkus i teatar apsurda. Kako ocjenjujete obrambeni govor na saslušanju na Sjednici Vijeća sigurnosti UN-a? Smatrate li da su hrvatski predstavnici trebali govoriti s više nezadovoljstva o presudi i radu suda? Nisam u poziciji komentirati visoku i proračunatu politiku hrvatskih vlada koje su dolazile i odlazile otkada sam u ovome predmetu, od 2005. godine. Uglavnom su sve dosadašnje hrvatske vlade bile pasivne tijekom postupka. Teško je pogoditi jesu li govori sada od kakve koristi. Sve što mogu reći je da su napori koje sam vidio napravljeni za Hrvatsku, ne za optuženu šestoricu Hrvata. Treba li se moralna osoba više diviti generalu Praljku ili sudcu Agiusu i drugim sudcima koji su, možemo to vidjeti i u Vašemu tekstu, na svaki način inferiorni u odnosu na generala Praljka? Ne mogu odgovoriti na ovo pitanje, a nisam siguran, kao što rekoh, može li itko. Iznio sam svoje misli i uvjerenja u svoja dva bloga o generalu Praljku (samo je jedan preveden na hrvatski), i ovdje – u pravu ili krivu.
21.12.2017 18:48    Novosti   Svečano zatvoren Haški sud nakon 24 godine rada i 161 optužnice Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pokazao je da je moguće boriti se i prevladati nekažnjivost zločina, on je podigao ljestvicu koju sada treba podizati još više, istaknuto je u četvrtak u Den Haag na svečanosti zatvaranja toga suda.
21.12.2017 13:45    Kolumne   ​Veselin Gatalo: Haaški poučak Sjećate li se kad sam pisao kako je Haaški sud jedna najobičnija lakrdija, kako nemaju ni statut ni zakonik, kako nisu kvalificirani suditi bilo komu za bilo koji zločin? Sjećate li se da sam vam govorio kako se radi o čudnim starkeljama koje plaća Saudijska Arabija i Amerika, koji nemaju pojma gdje je Bosna i Hercegovina, a kamoli što se ovdje zbilo?
20.12.2017 12:28    Teme BiH   ​Mijo Jelić: Mnogi ratni dezerteri postali su ugledni političari Iz dana u dan sve je manje Hrvata u Bosni i Hercegovini, na što utječe niz čimbenika, počevši od ekonomskoga stanja, političke nestabilnosti, obespravljenosti i diskriminacije od međunarodnih institucija.
13.12.2017 20:40    Novosti   MICT: Tužitelji pozvali na poništavanje oslobođajuće presude Vojislavu Šešelju Haško tužiteljstvo u srijedu je pozvalo žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) da poništi oslobađajuću presudu vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju. Traže to, kažu, zbog krupnih propusta prvostupanjskog vijeća koje je unatoč obilju dokaza u presudi donijelo "zapanjujući zaključak" da nije bilo sustavnog i raširenog napada na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata kao ni Šešeljeve odgovornosti za progon, ubojstva i druge ratne zločine u Hrvatskoj i BiH i protiv vojvođanskih Hrvata. Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) većinom glasova oslobodilo je 31. ožujka prošle godine Šešelja po svim točkama optužnice, zaključivši da je plan stvaranja tzv. Velike Srbije bio politički projekt, a ne kazneno djelo. Vijeće je također tada zaključilo da nema dokaza o kaznenoj odgovornosti Šešelja za slanje dobrovoljaca jer nije dokazano da je to činjeno u zločinačke svrhe nego je moguće da je slanje dobrovoljaca bilo namijenjeno zaštiti Srba. Vijeće je također zaključilo da "propaganda nacionalističke ideologije" nije sama po sebi zločin. Za Šešeljeve huškačke govore Vijeće je ocijenilo da su služili za podizanje morala vojnicima na terenu, a oni koji jesu bili huškački - nisu rezultirali progonom. Raspravno vijeće je većinom glasova zaključilo i da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata na čelu s Miloševićem jer je cilj dogovora srpskih dužnosnika bio obrana Srba i očuvanje Jugoslavije, a ne počinjenje zločina. Tužitelj je kazao kako presuda ne zadovoljava kriterije ICTY-ja te da mora biti poništena. Šešelj nije nazočio žalbenoj raspravi a moći će u pisanom obliku odgovoriti na usmeno izlaganje tužitelja. Ovo je prvo suđenje na Mehanizmu za Međunarodne kaznene sudove koji ima priliku ispraviti neke nelogičnosti i nepravde Haškog suda za bivšu Jugoslaviju - npr. osuditi nekoga iz Srbije gdje su se kovali svi ratni planovi za stvaranje tzv. Velike Srbije na razvalinama bivše federacije. Za zločine počinjene u Hrvatskoj najzanimljiviji će biti ponovljeni postupak protiv bliskih Miloševićevih suradnika Stanišića i Simatovića, ali i ovaj žalbeni postupak Vojislavu Šešelju. U Haagu počelo ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću Šešelj je bio glasnik smrti. Njegove su postrojbe dolazile organizirano kamionima u hrvatska sela u Hrvatskoj i Vojvodini i bošnjačka sela te govorili "idite odavde ili umirete". No Haški sud u svojoj prvostupanjskoj oslobađajućoj presudi nije to protumačio kao protjerivanje, deportacije ili poticanje na ratne zločine, nego je Šešeljeve riječi protumačio kao verbalni delikt. Zaključio je da se ne može ostvariti uzročno-posljedična veza između njegovih takvih brutalnih govora i onoga što se poslije događalo - ako ljudi nisu otišli, bili su masakrirani. Šešeljev prvostupanjski postupak bio je jedan od najbizarnijih postupaka na Haškom sudu. Njega je sud prije tri godine pustio na slobodu iz humanitarnih razloga jer su tvrdili da je u kasnom stadiju karcinoma te da ima samo nekoliko mjeseci života. Tri godine poslije ne samo da je živ nego i djeluje na istim onim pozicijama s kojima je bio jedan od pokretača zločina na prostorima bivše Jugoslavije devedesetih godina. Glavni tužitelj Brammerz rekao je jučer u Washingtonu da će ovaj Haški sud postati i već je - simbol pravda za žrtve u bivšoj Jugoslaviji. Za mnoge od njih on to i nije.
08.12.2017 13:12    Politika   ​Šešelj: Ne vraćam se u Haag po cijenu života, ubit ću se pred kamerama Četnički vojvoda i lider radikala Vojislav Šešelj izjavio je da ne namjerava slijedeće godine vratiti u Haag gdje ga čeka izricanje pravomoćne presude.
06.12.2017 12:05    Politika   ​Grabar-Kitarović će u UN-u zauzeti čvrst stav da RH nije bila agresor u BiH Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović danas će govoriti na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na kojoj će tužitelj Serge Brammertz podnijeti izvještaj o radu Haaškog suda.
06.12.2017 08:23    Novosti   ​Četvorka iz Haaga poslala pismo Praljkovoj obitelji: 'Čin vašeg Slobodana...' "Čin vašeg Slobodana, našeg suborca i već 14 godina susjeda iz ćelije A210, povijesnog je značenja kojeg nismo ni svjesni u ovome trenutku..."; stoji između ostalog u pismu koje su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Valentin Ćorić poslali Praljkovoj obitelji.