U ovih dana bijelom gradu podno Veleža opet je vruće. Ipak, vrućina nije istopila snijeg koji zadaje glavobolju mnogima već je dodatno zagrijala ionako usijanu političku atmosferu. Ustavni sud BiH proglasio je diskriminirajućima odredbe Statuta Grada Mostara koje se odnose na provođenje Lokalnih izbora u gradu na Neretvi. Jedina logična oduka Ustavnoga suda u ovom slučaju, jer se od Mostara se već godinama pravi grad slučaj, a sustavno ponavljanje takve tvrdnje dovelo je do toga da su danas mnogi postali uvjereni u istinitost priče o gradu slučaju.

 

Zbog čega je Mostar različit od Sarajeva i Banja Luke?

Postavlja se opravdano pitanje zbog čega bi se Mostar trebao razlikovati od Sarajeva, Banja Luke ili bilo kojeg drugog grada u Bosni i Hercegovini? Posebno je zanimljivo zapitati se zbog čega se izborni proces u Mostaru razlikuje od onoga u Travniku ako je već bilo predviđeno da ova dva grada imaju posebne izborne procese? Ni Mostar, a ni Travnik ne trebaju imati nikakve posebne odredbe jer takve za sobom povlače niz opravdanih pitanja. Ako su se takve odredbe donijele zbog izmijenjene etničke slike u odnosu na 1991. godinu onda nije jasno zbog čega ih, uz već spomenute Sarajevo i Banja Luku, nemaju i na desetci drugih mjesta u kojima se zbog rata nacionalni sastav stanovništva promijenio znatno više nego u Mostaru primjerice? Priča o etničkom čišćenju, koju pojedinci nevješto potenciraju i u Mostaru, uvijek je delikatna i sa sobom donosi sukobe i uzavrelu političku atmosferu.  Žestoke političke rasprave po tom pitanju neće daleko odvesti, najizglednije je da dovedu do situacije poput one u filmu „Ničija zemlja“ i svađe o tome tko je počeo rat!?

 

Mostar – grad u kojemu su Bošnjaci majorizirani!?

Kada je pak riječ o Mostaru onda pričamo o gradu u kojem trenutno glas Bošnjaka vrijedi minimalno tri puta više nego glas Hrvata.  Nakon niza godina provođenja Lokalnih izbora u ovako nepravednom izbornog procesu počelo se i nadzirati rješenje koje bi spriječilo podređeni status Hrvata u čitavoj priči. Takvo nešto pojedinima svakako ne odgovora pa se s njihove strane naveliko počelo pričati kako su u Mostaru Bošnjaci majorizirani te kako bi im izmjena Statuta još više zakomplicirala nimalo sretnu sudbinu. Koji su konkretni dokazi majorizacije ovoga naroda vjerojatno nitko ne zna, ali je važno ponavljati takvu priču iz dana u dan jer bi ista mogla „upaliti“ isto kao i ona o gradu slučaju!

Znači li da to da bi Bošnjaci u gradu Mostaru čiji glas sada vrijedi minimalno tri puta više nego hrvatski bili tri puta više majorizirani ako bi im glas vrijedio isto kao i glas Hrvata, Srba ili bilo građana bilo koje druge nacionalnosti? Naravno, ovo pitanje postavljam kao provokativno, jer u isto vrijeme dok neki oplakuju sudbinu najbrojnijega naroda u gradu na Neretvi u istom trenutku stranke proizišle iz tog naroda haraju Federacijom BiH u sedlu s onima koji su dobili minornu potporu hrvatskog biračkog tijela. U isto vrijeme Željko Komšić odrađuje drugi mandat kao hrvatski član Predsjedništva BiH izabran glasovima Bošnjaka, a u pojedinim općinama s bošnjačkom većinom Hrvatima se zatiru osnovna ljudska i građanska prava.


U izbornoj godini – izborne poruke

Izborna je godina pa su je neki već odlučili začiniti zagrijavanjem situacije. Među njima je i predsjednik Gradskog vijeća Grada Mostara Murat Ćorić koji je izjavio kako neće u Mostaru dozvoliti dominaciju Hrvata. Dodao je i to, da ako jedan narod bude morao dominirati kako će to biti, pogađate, Bošnjaci! Zanimljivo je kako dominaciju u čitavoj ovoj priči prvi spominje Ćorić. Pri tom ne spominje dominaciju u drugim mješovitim gradovima i općinama BiH u kojima način na koji se provode Izbori očito odgovara narodu kojega predstavlja. Treba biti jasan, dominacija jednoga naroda na štetu drugih nikome ne treba biti cilj. Izmjena odredbi Statuta Grada Mostara treba dovesti do onoga što bi svi Mostarci trebali priželjkivati – skidanja zvona grada slučaja s grada u kojemu žive. Što se to brže i bezbolnije shvati i prihvati to će prije Mostar ići naprijed – prema budućnosti. Stoga, priče o mogućoj majorizaciji Bošnjaka zbog izjednačavanja prava svih građana Mostara ne može se okarakterizirati nikako drukčije već kao skupljanje jeftinih političkih bodova pred nadolazeće izbore. Svima u interesu bi trebalo biti da Mostar konačno profunkcionira „normalno“ kao i svi drugi gradovi u ovoj državi. Mostar stoga treba biti grad u kojemu će svi osjećati sigurno i ravnopravno, a zaoštravanja i prijetnje zasigurno ne vode u tom smjeru.

 

Vedran Kožul / pogled.ba