Mostar grad za pješaka! Bila je to parola još uvijek neostvarenog projekta Grada Mostara pod nazivom ''Mostar parking'', koji je ovaj grad trebao učiniti idealnim za sve koji se ne kreću u motornim vozilima. Kako bismo dugu priču skratili, ideja je bila učiniti parkiranje tolikim luksuzom da bi svi građani radije išli pješice, nego automobilom. I bez obzira što to nismo uspjeli sami uraditi, izgleda da je majka priroda uzela stvari u svoje ruke. Ako su ikad pješaci u Mostaru imali opcija koliko su htjeli, onda je to sad. Otkako je napadao snijeg, nema gdje ih nema. Samo što moraju pronaći način kako preživjeti na ulicama sa svim automobilima, kamionima, grtalicama i bagerima koji na njih nemilice nalijeću.

Možda su aktivnosti Gradske uprave i Vijeća i išli u smjeru čekanja da im se parola pretvori u stvarnost sama od sebe. Ne bi im to bio prvi put da su čekali da netko drugi za njih odradi posao. Samo bi bio prvi put da su se oslanjali na više sile. No, bilo kako bilo, Mostar je napokon postao grad za pješaka. Čak toliko da su pješački nogostupi postali stvar prošlosti, jer svatko svejedno može hodati kud god želi. Dokaz tomu je činjenica da nijedna od komunalnih službi uopće ne čisti nogostupe, jer su oni očito postali suvišna stvar.

Pa krenimo redom s opcijama. Jedna od njih, trenutno najomiljenija među mostarskim pješacima, jeste šetnja ulicom uz motorna vozila. Tamo gdje su nekad bili nogostupi, sada su do tri metra visoke gomile snijega koje služe za ublažavanje pada u slučajevima kada se pješaci bacaju u stranu kako bi se spasili od vozača grtalica i bagera, koji prolaze ulicama kao da su ratni heroji. Vjerojatno se tako i osjećaju, s obzirom da nas i jesu spasili od izvanrednog stanja, toliko puta uspoređivanim s onim iz nesretnih devedesetih godina prošlog stoljeća. Uostalom, i jesu grad vratili na noge. Što bi se sada zaustavljali zbog neke djevojčice na ulici?! Što je ona uradila za svoje sugrađane?!

Druga opcija je za one nostalgičare koji se nikako ne mogu pozdraviti sa zastarjelim nogostupima. Probijajući se kroz hrpe snijega, oni uporno odbijaju prihvatiti nove načine šetnje gradom. Cijena mokrih hlača, čarapa i cipela za njih je neznačajna stvar, jer kažu kako bi se radije smočili nego da ih na cesti pregazi netko od ranije navedenih heroja.

Treća opcija je hodanje uz sami rub ceste. To je također čest izbor mostarskih pješakinja i pješaka. Istina, postoji realna mogućnost da će se poskliznuti i pasti pod točak nadolazećeg automobila, kamiona ili grtalice, ali to je mala cijena koja se može platiti za ''pješački raj'' koji je Mostar postao. Svakako treba spomenuti i one najveće nostalgičare koji su ispred svojih domova i poslovnih prostora čak uspjeli prokopati do nogostupa. Neki pješaci su odlučili pratiti te prokopane staze, kako bi izbjegli grtalice i hrpe padalina. No, takvi se vrlo često izgube u snježnim labirintima koji ih rijetko mogu odvesti daleko, tako da se vrlo brzo moraju vratiti nekim od prethodnih opcija pješačenja.

Naravno, kao što ste već mogli uvidjeti, ništa ne dolazi bez neke cijene. ''Pješački raj'' koji je stvoren na području Mostara doveo je do malog ''rata'' između vozača i šetača koji su se odjednom našli na istim stazama. I dok pješaci upiru prstom u vozače, u isto vrijeme vozači psuju sve po spisku pješacima, vrlo često dovodeći im i život i ekstremitete u pitanje. No, sve je to izgleda prihvatljivo za Grad Mostar i njegove čelnike koji se vjerojatno i sami pitaju kojim putem danas krenuti. Po svemu sudeći, u toj dilemi svi skupa ćemo biti još dugo, jer bi suho tlo mogli vidjeti tek nekad na proljeće.

M.Vučina/Pogled.ba