Danas je 14. veljače 2012.godine i u dva dijela grada se slave različiti blagdani. U istočnom dijelu grada se obilježava takozvano oslobođenje Mostara i spomen na 14. veljače 1945. godine kada su partizani oslobodili grad. Sa druge strane, u zapadnom dijelu grada, ovaj datum obilježavaju kao dan kada su partizani i komunisti oslobodili života hercegovačke franjevce i bacili su ih sa Starog mosta u Neretvu.

Danas, ljudi iz istočnog dijela grada obilaze groblja i spomenike iz 2. svjetskog rata i odaju počast svojim osloboditeljima. Sa druge strane, za tijela i kosti pogubljenih franjevaca se ne zna, jer su ih ti isti osloboditelji likvidirali i skrili njihove kosti tko zna gdje.

Kako je podijeljen grad tako je podijeljeno i Gradsko vijeće. Jedni su za proslavu, drugi su naravno protiv nje. Sve ovo je jasno i isti scenarij se ponavlja svake godine. I danas je Mostar u centru pozornosti iz gore navedenih činjenica. I danas je Mostar ono što i jeste u stvarnosti, a to je dva potpuno različita grada nečijim hirom spojen u jedan. Dvije škole pod istim krovom, i dva grada pod istim nebom stvarnost je Mostara danas.

Demokracija je na ove prostore donijela slobodu govora i mišljenja, pa neka svatko po svom nahođenju slavi što god hoće. Od prošlosti se ne živi niti će se živjeti. Realno je jedino da je Mostar podijeljen grad, a demokratski svijet je jednako osudio žrtve fašizma i komunizma. Dok to neki ne svare u gradu na Neretvi stanje će biti ovakvo ili možda još gore.

Da nije sve tako crno pobrinula se mladost (ali i oni malo stariji) grada proslavljajući Valentinovo, Dan zaljubljenih. Onaj tko voli ne može mrziti i to je možda i poenta podjele grada na Neretvi. Grade sretan ti Dan zaljubljenih!