Kada numerički stroj pogriješi, izbaci loš proizvod. Kada robot pogriješi, obično se pogreška posljednja traži u njemu samome. Ispituje se kvaliteta materijala koji koristi, programska shema, slijed operacija, istražuju moguće pogreške u programiranju

Donedavno smo se smijali nespretnoj formulaciji starijega gospodina, na YouTubeu i na TV-u. Zaustavili su ga na ulici, čiko očigledno bio totalno nespreman za odgovor, čak ni u kameru nije gledao. Čovjek, iznenada napadnut kamerom i mikrofonom,

Voda u Mostaru, ona iz starije mreže, već odavno nije za piće, osobito kad padne kiša. Zamućenost tekućine koja život znači preventivno se anulira enormnom količinom klora, u malim količinama malo opasne materije koja eliminira mogućnost

Prije koji dan je pala kiša, ona teška, u mlazovima. Prijetila je da će potopiti mostarske kvartove, pretvoriti opet, po staroj navici, zgrade u otoke, ulice u potoke. I, baš kad je voda prijetila da će ući kroz vrata automobila, nebeska ruka je stala između nas i oblaka i dala vodi vremena da se povuče kroz ono malo

Najteže je, kažu, odvojiti bitno od nebitnog. Od manje bitnog, pardon, jer nebitnoga nema. Neki Europi nebitni ljudi su se ubijali, prije nekoliko godina, na milijune, u Ruandi, Kongu, Sierra Leoneu... Čuli smo svi za to, ali smo imali rat sa stostruko manje žrtava, nama bitan, stostruko nam bitniji rat.

Smisao života se rijetko traži. Ali način da se živi, preživi i poživi, uvijek je dobro znati. O tomu se pišu knjige, drže predavanja, o tomu se govori na radiju, televiziji, piše se i priča po internetu. Rođenje nijedno smrtno biće ne može predvidjeti,

Njegova Visost, kralj Juan Carlos bio nam u Mostaru. Hvale vrijedan posjet, hvale vrijedan povod. Nakon nekoliko nestanaka para za Španjolski trg, odnosno za njegovu izgradnju, došli Španjolci, glavom i parama, i platili izvođača.

SDP-ov razred, najbolji, najeuropskiji i najamerikanskiji i u Bosni i u Hercegovini, razred – miljenik Zapada i juga, sjevera i sredine, ozbiljno se potresao pobunom u samom vrhu razrednog predsjedništva. Zlatko, predsjednik, počeo se ponašati kao drug Staljin.

Ako ste ikada imali psa, pričat ćete uvijek o njemu. Imao je dobre i loše osobine. Dobre će se istaknuti, loše će nam biti simpatične. Nastojat ćemo svoje uspomene vezane uz dragu životinju ne samo podijeliti nego i prenijeti na druge.

Prvo su pronašli glavu pa tražili tijelo. Onda su našli tijelo pa su saznali čija je glava. Glava i tijelo su bili kilometar daleko. Tijelo iza mostarske željezničke postaje, glava u središtu grada, pokraj bivše robne kuće Hit. Tako da su, na kraju, pronašli čitavog čovjeka za kojim se tragalo mjesecima.

Novac je prljava materija. Ne mislim metaforično nego doslovno. Masnoća puna gliba i bakterija s ljudskih ruku čini ga prljavim. Zato je uvijek obojen tim zemljanim bojama, bojama lišća i drveta, bojama na kojima se neće vidjeti masnoća i prljavština.

Od dominantne bijele mase koja je nedavno okovala Mostar ostale su mrgodne sive humke koje ljudi zaobilaze, skreću pogled, baš kao da su tu, kraj ceste, kakvi spomenici nemile prošlosti ili grobovi nekada moćne neprijateljske vojske.

Ovaj naslov nema veze s Lijanovićima, s čudnim likom u tamnoplavom odijelu civilne zaštite i s neobičnom kapom na glavi. Jerkom Lijanovićem, prvom glavušom Stranke za boljitak, jedne od stranaka na vlasti u ovoj nesretnoj zemlji. Lik jeste mesar, ali ovoga puta nećemo toliko o njemu.

Ljudi se lakše mire s nevoljama nego s drugim ljudima. Potvrđeno i ovoga puta, kad je pao snijeg i prekrio i cestu i brijeg. Tek ovih dana krenulo čišćenje oba kolnička traka, u nekoliko ulica tek. Bager, velik poput kuće, juri ulicom kao da ga gone četiri rimske kohorte i psi iz Rottweila, ljudi skaču lijevo i desno.

Počelo je spontano, kao što to obično biva. Nekoliko pahulja. Rekoše: „Ma, nanijelo s brda. Istopit će se čim padne“. Tako i bijaše. Onda je pao ozbiljan snijeg. Pokrio i cestu i brijeg. Nije se čistio, ali je nestao sam. Bez ikakvih grtalica, bez interveniranja lopatologa i ostalih ljudi od snjegočistačke struke.