Kako zaštititi djecu od vršnjačkog nasilja: Začarani krug Teme BiH Kako zaštititi djecu od vršnjačkog nasilja: Začarani krug Vršnjačko nasilje česta je pojava među osnovcima i srednjoškolcima. Žrtve nasilja često o tome ne govore iz straha od odmazde. Mogu li institucije pomoći? Ovaj loš trend u Bosni i Hercegovini znatan porast blježi u poslijeratnom razdoblju čemu su uveliko doprinijele promjene životnih navika. Kako ističe učiteljica Altijana Alić, magistrica odgojnih znanosti, koja je radno angažirana u Osnovnoj školi "Safvet beg Bašagić", osamdesetih i devedesetih djeca su prije svega doživljavala veći autoritet roditelja. "U vrijeme kada sam se ja školovala nisam smjela doći kući i reći da sam napravila neki problem. Roditelji nikada u drugom nisu tražili krivca, danas je to često drugačije. Uostalom, moji roditelji su radili do 15 sati, a nakon toga su bili posvećeni djeci. Mi sada imamo jednu iskrivljenu sliku društva u cjelini," govori Alić za Radiosarajevo.ba. Ističe da su u rješavanju problema vršnjačkog nasilja, s jedne strane, roditelji koji brane nasilno dijete od njega samoga neprihvatajući činjenicu da njegovo ponašanje izlazi iz normi, dok su, s druge strane roditelji žrtava nasilja kojima su, zbog slabih mehanizima od zaštite skoro svezane ruke. Pedagozi i nastavnici, koliko je u njihovoj moći, pokušavaju raditi na dijalogu, a što je još važnije, prevenciji situacija s kojima nerijetko teško izlaze na kraj. Roditelji, pak, tvrde da se nasilje događa u svakom razredu. „Najgore je što su djeca, roditelji i nastavnici navikli na to, ponašaju se kao da je to nešto što se podrazumijeva. Na roditeljskom sastanku često se može čuti opravdanje da se djeca samo malo naguravaju, te da je to normalno za njihovu dob. Ne bih se složio s tim jer je to ugrožavanje slobode pojedinca. Naš sin je dvije godine bio žrtva takvih "naguravanja" da bi na kraju završio na podu školskog hodnika dok ga je nasilnik cipelario. Sve vrijeme škola nije mogla sankcionirati počinitelja osim da mu snize vladanje. Na kraju nam je jedino preostalo da odemo u policiju," ispričao je za Radiosarajevo.ba otac čiji je identitet poznat redakciji. Da pojasnimo, nakon uočavanja vršnjačkog nasilja roditelji ili svjedok slučaj trebaju prijaviti razrednom nastavniku koji dalje u suradnji s pedagogom, psihologom i ravnateljem škole poduzima predviđene korake, a to je prije svega uspostavljanje komunikacije s djecom i i njihovim roditeljima. Treba reagirati odmah Komunikacija je ključna, ističe za naš portal Muamer Tinjak, doktor pedagoških znanosti koji je sve do nedavno obavljao funkciju ravnatelja Osnovne škole "Aleksa Šantić" u sarajevskoj općini Novi grad. „Ne smije se čekati. Događalo se da imamo neki problem i da roditelj kaže: Znate to se događa već duže vrijeme, ali nismo ništa govorili. Treba reagirati odmah, kako bi se problem odmah i rješavao. Postoje smijernice u postupanjima nasilja nakon kojih se pristupa jednoj vrsti savjetovanja, gdje se pozivaju roditelji i jedni i drugi, zatim i djeca pa se u prisustvu roditelja razgovara s njima, dok se ne dođe do rješenja. Treba nastojati da se izmire i ostanu u kolegijalnim odnosima. Ako to ne može obično se sugerira roditeljima da prebace dijete u drugo odjeljenje, a roditelji to često shvate kao poražavajuće. Međutim, škola ne može to uraditi sama, ona postupa prema zahtjevu roditelja,“ pojašnjava Tinjak. Policija u zajednici Ukoliko ne postoji verbalna komunikacija potrebno je primjeniti druge procedure. „To su obraćanja institucijama, Centaru za socijalni rad i policijskoj upravi. U policijskoj upravi postoji odjel Policija u zajednici, čiji su pripadnici educirani za rad s djecom osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Mislim da po zakonu samo oni i mogu razgovarati s roditeljima i djecom. U školi „Aleksa Šantić“ dosta smo koristili upravo stručnjake iz policije koji su radili na edukaciji učenika kroz odjeljensku zajednicu ili ako smo osjetili potrebu u određenom odjeljenju gdje su narušeni odnosi,“ dodaje Tinjak. Poseban problem nastaje u trenutku kada vršnjačko nasilje ne biva riješeno u školskim okvirima, odnosno kada se pomoć zatraži od nadležnih institucija, tvrdi Altijana Alić. Kaže da posljednjih godina po pitanju ovog problema nema značajnih promjena. „Naravno da su svezane ruke i nama i roditeljima jer nemamo dobru suradnju s institucijama koje bi trebale napraviti pravi korak kada se takva stvar dogode. Nama su dati samo određeni obrasci koje mi ispunjavamao do besvijesti i kada zatražimo pomoć institucija, onda to traje još duže. Centar za socijani rad prva je adresa na koju se učitelji i nastavnici osnovnih škola javljaju kada imaju neki problem. No, tu nemamo povratnu informaciju, odnosno imate je samo ako je dio menadžmenta škole u dobrim odnosima sa nekim iz instutucije Centra za socijalni rad. U suprotnom se toliko čeka da taj problem ili eskalira ili se zaboravi", otvoreno za Radiosarajevo.ba govori Alić. Nerijetko se javlja i problem s roditeljima koji ne žele prihvatiti činjenicu da je njihovo dijete počinitelj vršnjačkog nasilja. „Kao škola mi na prevenciji činimo sve što možemo, ali imamo problem i s roditeljima koji to neće da prihvate. Negdje oko 80 posto roditelja neće prihvatiti kada im skrenete pažnju na ponašanje njihovog djeteta, a ne mora to odmah biti nasilje. Oni zauzimaju stav da to nije njihovo dijete ili da je izazvano nečim. Uvijek je netko drugi kriv, pa ako nitko drugi, onda učitelj koji "ne voli" njihovo dijete. Po nekom redoslijedu, najprije se obraćaju učitelju ili pedagogu škole. Pokušavamo prvo razgovorom pronaći rješenje. Međutim, to nije uvijek moguće, kao što sam već spomenula. Čak i kada im date činjenično stanje roditelji su obično ljuti. Inače, mehanizam zaštite svodi se na sniženje vladanja na vrlodobro, dobro i tako redom, a zatim premještaj u druge razrede, te premještaj u drugu školu. Osobno se s tim ne slažem jer smatram da nismo riješili problem ako smo prebacili dijete u drugu školu,“ ističe Alić. Za to vrijeme počinitelji i žrtve nasilja uglavnom sjede „zajedno“ u klupama. „Nitko ne smije biti ravnodušan prema bilo kojoj vrsti nasilja bilo da se radi o verbalnom, fizičkom, psihičkom nasilju jer ono ostavlja posljedice i trenutno i dugoročno. Trenutno to su psihosomatske posljedice koje se održavaju na san djeteta, ponašanje, jelo, a dugoročno posljedice koje ostavljaju trag u njegovoj osobnosti i odnosu prema drugima,“ dodaje Tinjak koji kao i Alić smatra da se puno više treba raditi na preventivnom djelovanju. Nastavnici, podsjeća, u opisu svoga poziva imaju i odgojnu ulogu. Prevencija nasilja „Ono što je prije svega potrebno jeste preventivna edukacija učenika. O tome treba stalno pričati jer nastavnik može da djeluje i kao odgajatelj što on i jeste istovremeno. To su sve obrazovni ciljevi. Svi trebaju biti fokusirani na to da pomognu da ne dođe do nasilja. Drugo, veoma važna karika je obitelj. Ukoliko postoji kvalitetna suradnja između obitelji i škole većina problema može se spriječi. Ako ne postoji dobra suradnja, odnosno ako postoji neka vrsta optuživanja i prebacivanja krivice između učitelja i nastavnika, problem se nikada neće riješiti,“ konstatira Tinjak. Neophodnost zdrave komunikacije, posebno one između staratelja i djece, od velike je važnosti i za roditelja koji je izrazio spremnost da svojim iskustvom doprinese ovoj temi. On upozorava roditelje da otvore oči i ne bježe od činjenja neophodnih radnji. „Ono što bih preporučio svim roditeljima je da njeguju komunikaciju s djetetom, da grade povjerenje s djetetom kako bi dijete bez straha moglo da im se povjeri kada ima problem. Također je važno da se svako, pa i najmanje nasilje, prijavi razredniku i višim instancama, jer jedino tako ćemo podići svijest koliko se nasilje često događa. Važno je i sve dokumentirati, pisati datume i okolnosti kada se događanje događalo, od strane koga i kada je i kome prijavljivano. Na taj način imat ćete dokumentaciju koja će vam, u slučaju potrebe, biti dokaz. Moja poruka svim roditeljima je - niste sami. Borite se za vašu djecu legalnim sredstvima dok god je to moguće,“ poručuje roditelj osnovca jedne sarajevske škole. Na kraju istaknimo ohrabrujuću inicijativu kojom bi sarajevske škole uskoro trebale dobiti veći broj pedagoga. „U potpunosti podržavam inicijativu. Pedagozi su jako opterećeni drugim obavezama. Imaju posla preko glave i jedan pedagog je malo i ne može pružiti adekvatnu podršku učenicima,“ govori Tinjak.

Kolumne

08.08.2018 12:44    Kolumne   0 ​VESELIN GATALO: Elektronikom protiv migranata Čudno je kad si negdje gdje te ne znaju. Ja baš nemam tu privilegiju, ali srećom, većina ljudi to može. Nije ostalo puno jezika na kojima me ne čitaju niti ekrana na kojima nisam bio. Grozim se mikrofona i kamera. Na promocije vlastitih knjiga više ne idem
01.08.2018 16:50    Kolumne   0 ​VESELIN GATALO: Sam svoj migrant Fascinantne su mi dvije stvari. Prva je ta kako mislimo da je sve konačno, da će vječno biti ovako kako je. A neće, svjedoče nam to oni koji su s par torbi morali otići Bogu iza nogu i budzašto prodati ono što su generacijama stjecali. Druga fascinantna stvar je način na koji se prilagođavamo promjenama. Jedno s drugim ne ide, znam, ali eto, ipak kod nas može.
25.07.2018 12:20    Kolumne   0 Veselin Gatalo: ​Vijeće pasa Mostara Bilo je to još daleke 2074. godine, pošto su ljudi od reality programa i utakmica postali gluplji od pasa, godinama pošto su njihovi kućni ljubimci preuzeli kontrolu nad njihovim, ljudskim životima. Sjednicima je predsjedavao stari i mudri, već 19 godina star granični koli.

Interview

27.07.2018 21:20    Interview   0 Marko Jakovljević: Mostar sevdah Reunion nastavlja spektaklom na Kaštelu Pula Nakon niza uspješnih koncerata tijekom ljeta u Austriji, Sloveniji, Srbiji, BiH, Turskoj, Mostar Sevdah Reunion se vraćaju u Hrvatsku gdje na Kaštelu Pula 30. srpnja u 21.30 sati pripremaju još jedan jedinstveni koncert pod otvorenim nebom. Njihova sposobnost da sevdalinke i romsku glazbu uspješno asimiliraju sa jazz, latino, country i funk glazbenim izričajima, te da na jednom koncertu publiku drži na nogama zainteresiranom i raspjevanom kroz cijeli repertoar uz spontane instrumentalne improvizacije je dovoljno da njihov nastup nipošto ne propustite. U razgovoru sa profesorom glazbe i basistom Markom Jakovljevićem saznali smo da MSR nastavljaju u svom stilu predstavljanja novih vokalnih osviježenja ali i daljnjim koncertnim aktivnostima. Možete nam reći kakav koncert slušatelji mogu očekivati u Puli? -Nastupiti na Kaštelu u Puli je zaista posebno! Nakon nedavnih nastupa u Slavoniji ponovno se vraćamo u Hrvatsku gdje ćemo publici predstaviti svoje nove pjevače, ali i neke tradicionalne skladbe u modernijem ruhu. Nastup u Puli kao nastavak ljetnih koncertnih aktivnosti? -Najava naših ljetnih nastupa bio je singl za koji smo snimili video uradak „Srdo moja“, tradicionalna sevdalinka koju možete poslušati na youtube kanalu, a mogu reći da smo ovog ljeta koncertno bili iznimno aktivni te smo nastupali u Istanbulu, Grazu, Koperu, Osijeku i drugim gradovima. Nastup u Puli je nastavak naše ljetne turneje nakon kojeg se okrećemo daljnjim gostovanjima u Crnoj Gori i Sloveniji. Primjetili smo da je bend dobio neke nove članove? -Da, jedna od osobitosti benda jeste da uvijek voli dati priliku novim i kvalitetnim glazbenicima tako da smo dobili dva nova člana u obliku vokala a to su izvrsni Milutin Sretenović Sreta i Antonija Batinić. Pored njih tu su Gabrijel Prusina- klavir, Sandi Duraković- gitara, Mišo Petrović- gitara, Senad Trnovac- bubanj, Vanja Radoja- violina, te Dragi Šestić koji je menadžer benda. Nedavno ste objavili i novi album? -Na novom albumu smo ostvarili veoma kvalitetnu suradnju sa Sretom i album nosi ime „The balkan autumn“, a izdavač je label „Snail Records“ iz Nizozemske. Mogu reći da smo iznimno zadovoljni sa materijalom koji smo uspijeli zvučno zabilježiti. Proces snimanja naših albuma je izrazito spontan i glazba zvuči mnogo iskrenije jer joj ne prilazimo sa ustaljenog uvježbanog načina audio zapisa tako da sve radimo kada se spustimo u studio crpeći i bilježeći onu sirovu, prvu, iskrenu energiju koju glazbenici najviše vole i osjete. Osim obrada tradicionalnih i starogradskih numera ovog puta tu su i Sretine autorske skladbe koje smo aranžirali u svome stilu, a kao prvi singl kojim smo najavili album i uradili video je skladba „Daj mi bože krila“ za koju je Sreta napisao tekst, a inače se radi o tradicionalnoj romskoj skladbi poznatoj kao „Sajbija“. Da li pored obveza koje imate sa MSR imate vremena i za bavljenje glazbom u drugim bendovima i projektima? -Pokušavam koliko je to moguće u našem okruženju glazbeno biti što aktivniji. Mislim da je iznimno bitno za djecu koju podučavam glazbi da vide da se bavim živom glazbom kako u Osnovnoj Glazbenoj Školi Ljubuški gdje sam djelatan tako i za studente sa kojima radim na FPMOZ Sveučilišta u Mostaru u statusu asistenta. Pored MSR-a aktivan sam u nastupima sa Sanelom Marićem Marom i bendom u promociji nedavno objavljenog albuma „Kovilje“, te aktivno surađujem s dirigentom Damirom Bunozom i Simfonijskim orkestrom Mostar. Pored svega toga stignem raditi i glazbu za filmove i predstave što me kao glazbenika u svaralačkom smislu posebno ispunjava.
19.07.2018 10:29    Interview   0 MATE BULIĆ: Hrvati su konačno povezani, moramo zadržati taj osjećaj Ni jedna velika fešta u Hrvata ne može proći bez Mate Bulića. 'Kralj dijaspore' posebno je pratio Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji, išao na veliko finale, a kasnije je dočekao vatrene u domovini i predvodio feštu u Splitu.
01.07.2018 20:31    Interview   0 GORAN ĐUZEL: Odlazim iz bolnice,... odjel ostavljam dobrim stručnjacima Dr. Goran Đuzel voditelj je Odjela kardiokirurgije SKB-a Mostar od njezina utemeljenja. Na čelu je projekta i najveće privatne poliklinike u BiH, a sve to je bio povod za razgovor s ovim mladim stručnjakom

Teme Mostar

26.07.2018 17:28    Teme Mostar   0 Bešlić traži od mostarskog Vodovoda da žurno riješi problem opskrbe vodom Gradonačelnik Ljubo Bešlić uputio je pismo Javnom poduzeću Vodovod Mostar u kojem ih podsjeća da su dužni urgentno postupiti po rješenju sanitarnog inspektora Grada Mostara, a sve kako bi se osigurala opskrba vodom stanovnika prigradskih naselja Salakovac, Prigrađani i Podgorani koji se vodom snabdijevaju s izvorišta Salakovac.
26.07.2018 15:40    Teme Mostar   0 Članova Little Bridge Japan dolaze u Mostar Članova Little Bridge Japan dolaze u posjetu članovima Sportske akademije "Mali Most" u Mostaru gdje će im biti upriličen prigodna doček.
24.07.2018 14:50    Teme Mostar   0 Pročitajte ispovijesti liječenih ovisnika o kockanju u Mostaru ​„Imam 30 godina, kockam se od svoje 14. godine i nisam stao do 3. mjeseca ove godine kad sam počeo dolaziti ovdje kod prof. Marka...“, počinje priču jedan od članova Kluba liječenih ovisnika o kockanju (KLOK) koji od 2010. godine u Mostaru vodi prof. Marko Romić...

Teme BiH

03.08.2018 11:29    Teme BiH   0 U tuzlanskom kraju više nema tko raditi Svakodnevno slušamo o sve većem broju bh. stanovnika koji traže i pronalaze zaposlenje daleko od domovine. Podaci su zabrinjavajući. Svega ovoga nije pošteđen ni Tuzlanska županija, najmnogoljudnija županija u Federaciji BiH. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku s područja Tuzlanske upanije u razdoblju 2013.-2017. godina ukupno je odseljeno 19.048 osoba uključujući kretanje stanovništva unutar BiH kao i inozemstva. Da je situacija iz godine u godinu sve lošija govori kontinuirano povećanje broja odjava s evidencije u razdoblju 2013.-2017. godina građana sa područja Tuzlanske županije koji su se odjavili s evidencije kao razlog navodeći zaposlenje u inozemstvu (530 u 2013. godini, 2.626 u 2017. godini). Dvadeset posto građana iz pet gradova Tuzlanske županije sigurno bi napustilo BiH kako bi se trajno nastanili u nekoj drugoj zemlji, dok je naročito velika stopa takvih građana mlađe starosne dobi ispod 31 godine i iznosi 46,6 posto, rezultati su istraživanja Fondacije tuzlanske zajednice. Odlaze radno sposobni ljudi Odlazak, prije svega mladih ljudi, dovodi do mnogobrojnih problema. Jedan od njih jeste nedostatak radne snage. “Činjenica je da je veliki broj ljudi odselio. Uglavnom su to stručni ljudi, kvalificirani radnici koji su potrebni našoj privredi, ali i društvu u cjelini. Sve je veći problem naći radnike, posebno u proizvodnji”, kaže Nedret Kikanović, direktor Županijske privredne komore Tuzla. Privrednici u Tuzlanskoj županiji se već sada susreću sa ozbiljnim problemima kada je u pitanju radna snaga. “Kratkoročno, u građevinarstvu, drvnoj i metalnoj industriji, ali i svim drugim industrijama koje su osnova naše privrede, sve je teže pronaći radnike. Tvrtke stalno traže kvalificirane radnike, posebno u proizvodnji, ali jako teško ih pronalaze. To dovodi u opasnost poslovanje tvrtki. Ne mogu prihvatati nove poslove, a ako se nastavi ovaj trend i postojeći ugovori i rokovi mogu biti dovedeni u pitanje. Napominjem da je naša industrija uglavnom izvozno orijentirana, a vanjski kupac će, u slučaju nepoštivanja ugovorenih poslova, brzo svoje zahtjeve usmjeriti ka nekim drugim državama i privredama”, upozorava Kikanović. Dugoročne posljedice, kada je riječ o privredi jesu usporen rast i razvoj, ako ne i stagnacija, u ovom slučaju županije, ali i cijele države. Ljudi su osnova svakog privrednog razvoja. “Ne možemo sebi dozvoliti luksuz da ulažemo novac i vrijeme u obrazovanje ljudi, da investiramo u njih, a da oni, obrazovani, osposobljeni svoju privrednu aktivnost obavljaju u nekoj drugoj državi”, kaže Kikanović. Prema njegovom mišljenju potrebno je radnicima ponuditi bolje uvjete rada, prije svega veću cijenu satnice. Privrednici to ne mogu uraditi bez podrške države, jer uz ovakve troškove radnog mjesta, povećanjem cijene satnice bi postali nekonkurentni na vanjskim tržištima. Stoga je potrebno izvršiti rasterećenje privrednika, posebno po pitanju doprinosa, ali i ostalih nameta koji su izuzetno visoki, te na taj način stvoriti prostor za povećanje neto plaće koja će radnika motivirati da ostane u Bosni i Hercegovini. Odlazak čitavih porodica Nermin Mehić je iz Srebrenika. U Njemačku je otišao 2016. godine. Kaže da iz BiH nije otišao samo zbog nezaposlenosti, iako je to primarni razlog, već i zbog političke situacije u našoj zemlji. “Otišao sam u Njemačku u potrazi za boljim životom. Želim sebi osigurati bolji život i u budućnosti život svojoj obitelji. Ovdje radim kao šef kuhar u jednom restoranu”, kaže Mehić uz napomenu da bi se vrlo rado vratio kad bi se stvorili uvjeti za to. Ali ne odlazi se samo pojedinačno, odlaze cijele obitelji. Damir Babajić, također iz Srebrenika s djecom uskoro napušta BiH. Njegova supruga je već prošle godine otišla u Njemačku i radi u državnoj klinici u Munchenu. Iako je Babajićeva supruga doktor znanosti, a i on sam je u završnoj fazi izrade doktorske disertacije svoju budućnost ne vide ovdje. “Onoga trenutka kada je u pitanje došla egzistencija odlučili smo se za odlazak. Iako nije samo egzistencija u pitanju, puno je još razloga, od nesigurnosti, nepovjerenja, korupcije. Jedan od najvećih razloga jeste i budućnost naše djece. Što im kazati, koje razloge navesti da ostanu ovdje, mogu li mu garantirati slobodu i sigurnost, adekvatno obrazovanje? Mogu li?”, pita se Babajić. Kao i Mehić i on bi se vratio u zemlju ukoliko bi se stanje popravilo. “Naravno, i to vrlo rado. Ali tek onda kada se bude poštivalo obrazovanje, struka, kada se stvore uvjeti za normalno egzistiranje, kada institucije budu institucije u pravom smislu te riječi, kada se u ljude bude ulijevala sigurnost, povjerenje, tada bih se vratio”, ističe Babajić. Novo ministarstvo za mlade Poseban problem jeste odlazak mladih. Ovim problemom bi se u budućnosti trebalo baviti novoosnovano Ministarstvo kulture, sporta i mladih Tuzlanske županije. “Skupština Tuzlanske županije je usvojila zaključak sa mjerama koje će doprinijeti rješavanju problematike odlaska građana i mladih sa područja Tuzlanske županije, pri čemu su neke od definiranih mjera i: izraditi Strategiju za mlade na području Tuzlanske županije, izraditi Strategiju razvoja sporta sa jasnim smjernicama za plansko ulaganje u sportsku infrastrukturu, realizirati programe promocije uspješnih mladih ljudi u zajednici, uskladiti upisnu politiku sa potrebama tržišta rada te ubrzati proceduru donošenja Zakona o dopunama Zakona o porezu na promet nepokretnosti i prava kojim se od plaćanja poreza na promet nepokretnosti i prava oslobođaju mladi bračni parovi”, kaže ministrica kulture, sporta i mladih Tuzlanske županije, Slavena Vojinović. Vlada Tuzlanske županije, ističe ministrica Vojinović, u 2018. godini već je sprovela niz aktivnosti u kontekstu implementacije navedenih mjera, objavljen je Javni poziv za odabir korisnika sredstava sa potrošačke jedinice „Podrška mladima“ u 2018. godini. Ukupno 100.000,00 KM će putem Javnog poziva biti dodijeljeno za dva programa. 100.000,00 KM je osigurano i za stipendiranje učenika prvih razreda srednjih škola sa liste deficitarnih zanimanja. Iako iz Ministarstva za kulturu, sport i mlade Tuzlanske županije navode da se može izvući generalni zaključak da su nizak životni standard i nezaposlenost najčešći razlozi zbog kojih se građani i mladi odlučuju da napuste zemlju, što su ujedno vjerojatno i najveći problemi sa kojima se susreću, iz razgovora sa mladima evidentno je postojanje mnoštva drugih faktora od korupcije, stranačkog i rodbinskog zapošljavanja, nesigurnosti do komplicirane i skupocjene birokracije i neuređenog sustava. Al Jazeera
28.07.2018 10:10    Teme BiH   0 ''Ja sam dijete ratnog silovanja i ovo je moja priča'' Tijekom brutalnog rata u Bosni i Hercegovini, deseci tisuća žena su silovane. "Ja sam dijete silovanja. To je što sam", kaže Lejla Damon. "To je užasan izraz, jer to su dvije riječi koje nikada ne biste željeli spojiti. Ali realno ... " Damon danas ima 25 godina, a s ovom se definicijom bori već sedam godina, ali je opuštena dok priča za BIRN u londonskom klubu Frontline, nakon događaja kojim je nedavno obilježena godišnjica masakara u Srebrenici. Odrasla je u Britaniji. Sa sedam godina je od posvojitelja saznala da je posvojena iz ratne zone u BiH. Kad je imala 18 godina, saznala je više. Rođena je u Sarajevu na Božić, 1992. godine. U logoru u Foči srpski vojnici su silovali njenu majku, koja je zatim nekako uspjela doći do Sarajeva, gdje ju je, u bolnici Koševo, rodila. Dvoje britanskih novinara, Sian i Dan Damon, koji su te godine bili smješteni i radili iz bolnice, intervjuirali su njenu majku. Dok su je snimali, iznimno traumatizirana Bošnjakinja im je rekla da se boji da bi mogla "zadaviti" nekoliko dana staro dijete ili da bi beba, kad odraste, mogla biti poput muškaraca koji su je silovali. "Bili smo u Sarajevu, snimali užasne scene u sirotištima, kao i stradanja koja su se događala - a onda se pojavila ova beba. Što smo mogli uraditi?", objašnjava Sian Damon, govoreći na događaju u klubu Frontline. "Nismo mogli napustiti ovo maleno dijete od devet dana”, rekla je ona prisutnima. Uz odobrenje bošnjačkih dužnosnika, dvoje britanskih državljana nabavili su dokumente za hitnu evakuaciju i 3. siječnja 1993. otišli s malom Lejlom prvo u Sloveniju, a potom u Mađarsku. Vratili su se s njom u Veliku Britaniju, gdje je djevojčica provodila normalno djetinjstvo u četvrti Manor House na sjeveroistoku Londona, daleko od rata koji je okončan 1995. godine, mučnih ratnih posljedica i emocionalne patnje majke koja ju je rodila. Ali kada je došla u tinejdžerske godine, u njoj se javila radoznalost. "Počela sam čitati literaturu o stvarima u Bosni – o silovanim ženama, o logorima”, kaže ona. Sve je te stvari gledala s distance, što je za nju bila prednost. "Kada su roditelji sjeli i razgovarali sa mnom rekli su mi: 'Tvoja je majka bila silovana u logoru', to nije kod mene izazvalo veliki šok. Nisam isplakala more suza, ali to je vjerojatno zato što ne živim u Bosni i Hercegovini". Prema informacijama organizacije Bosnia UK Network, u Velikoj Britaniji živi oko 10.000 građana BiH, a mnogi su izgubili prijatelje, članove obitelji ili su i sami proživjeli ratne strahote. Dok je odrastala, Lejla nije upoznala nikoga tko je proživio takve strahote. Ona je živjela svoj život u Londonu, s prijateljima tinejdžerima koji nisu znali o sukobu, ali je istovremeno osjećala da postoji "jedan čitav dio njenog života koji se nastavio u Bosni”. Zato je, nedugo nakon osamnaestog rođendana, provela tri tjedna u svojoj rodnoj zemlji. "Do tada sam već počela shvaćati stvari iz ženskog kuta, pretpostavljam, jer sam bila u ranim zrelim godinama i počela sam razmišljati što to može značiti", kaže ona. Pod "to”, ona misli na silovanje – izraz koji je sve više počeo ju zanimati, pogotovo tijekom #MeToo pokreta od prošle godine. Silovanje se ne shvaća dovoljno ozbiljno jer se promatra kroz prizmu seksa, a ne nasilja, smatra ona - gledište koje može pomoći da se rasvijetli brutalna nepravda genocidnog ratnog silovanja, kaže ona. Nitko ne zna koliko je žena silovano u BiH tijekom sukoba, ali procjenjuje se da se njihov broj kreće od 20.000 do 50.000. Ove stvari su potakle Lejlu da krene u potragu za svojom biološkom majkom. Kada je imala 19 godina, prijatelj sa fakulteta je napravio dokumentarac o njoj, o njenom putovanju u Sarajevu, o njenoj posjeti bolnici na Koševu. Svom rodnom mjestu. Za nju je to bilo nevjerojatno, što ju je jedna medicinska sestra prepoznala. "Rekla je: ‘Bože dragi, ti si ta - ti si ona koja se izvukla", sjeća se Lejla. Veleposlanstvo BiH u Velikoj Britaniji je u međuvremenu pronašlo njenu majku. Poslali su policajca da provjeri jesu li podaci o njenoj adresi točni, a zatim su joj dali kontakte. Lejla je pisala majci, i njih dvije su na ovaj način komunicirale iduće tri godine. Međutim, kaže ona: "To je bilo vrlo površno, u stilu, 'nadam se da ste dobro, ja sam dobro' i to je otprilike to", piše Birn. Ali je Lejla htjela više, pa je tako, u kolovozu 2017. godine, njena prijateljica, koju je ona srela na jednom od svojih putovanja u BiH - također dijete ratnog silovanja – otišla, u njeno ime, u posjet njenoj majci. "Rekla joj je: ‘Upoznala sam Lejlu, ona je nevjerojatna"- pokušavajući me malo pohvaliti, da me ‘proda’, pitala ju je želi li me upoznati. To je bilo važno zato što je u svojim pismima pričala o susretu, ali nisam znala je li samo htjela biti pristojna". Kada je prošlog listopada konačno došao dan njihovog susreta, priča Lejla, atmosfera je bila stresnija nego se može zamisliti. "Osjećala sam veliku nervozu oko toga hoće li se ona povući u zadnjem trenutku. Nije morala pristati na susret sa mnom, nismo si imali nešto posebno za reći". U sobi su ušli prvo njeni roditelji, njeni posvojitelji, uz pratnju prijateljice, organizatorice sastanka. Lejla je ušla posljednja. "To je bila jedna od onih situacija u kojima oklijevaš. A onda me je uhvatila za ruku i zagrlila. To je bio trenutak u kojem smo srušili toliko puno barijera koje su nastale u zadnjih deset godina, otkad sam saznala za svoje porijeklo", kaže ona. Njih dvije su sjedile s prevoditeljem i pokazivale jedna drugoj fotografije nastale u proteklih 25 godina. Ima još mnogo toga što Lejla ne zna: tko je silovao njenu majku - koja danas pati od epilepsije i Parkinsonove bolesti - ili kako je njena majka došla u Sarajevo iz logora u Foči. "Možda je ovako puno bolje”, priznaje ona. Međutim, iako joj je njena biološka majka još uvijek stranac na neki način, Lejlu je posebno dotakla njena otpornost. "Kakva je snaga te žene u želji da samo nastavi dalje”, s čuđenjem kaže ona, široko otvorenih očiju. "Ona fizički nije dobro, a sigurna sam i emotivno, ali imati snagu da nastavi - i snagu da me vidi – to toliko puno znači. Mislim da je nevjerojatna osoba, ona je potpuna inspiracija i uzor".
09.07.2018 17:50    Teme BiH   0 Baka Mara: Hvala vam što ste mi omogućili dom nakon 84 godine Baka Mara Toljušić iz Viteza za svoj 84. rođendan dobila je pomalo neuobičajen dar. Naime, prvi put u životu dobila je kuću u kojoj će imati normalne uvjete za život i sve to zahvaljujući dobrim ljudima i udruzi “Viteško srce” koja je pokrenula akciju izgradnje doma baki Mari, piše Večernji list BiH. U razgovoru s jednom od pokretača ove humanitarne akcije Lejlom Kraljević doznali smo i kako je došlo do ove ideje te kako je tekla akcija od početka do kraja. Kućica trošna, neuvjetna... "Prije Božića naša udruga “Viteško srce” dijelila je pakete starijim osobama i prilikom obilaska terena vidjeli smo da jedna baka Mara živi u vrlo lošim uvjetima, staroj kućici koja je vrlo trošna i neuvjetna za život, kućici koja nije imala ni toalet, nego je baka išla u vanjski koji je udaljen pedesetak metara od kuće. Tako smo došli do ideje i potaknuli javnost za izgradnju kuće", kaže nam na početku razgovora Lejla. "Nakon samo nekoliko dana krenulo se u izgradnju, donacije su dolazile sa svih strana i vrlo brzo je urađen vanjski dio kuće, no kako smo s radovima krenuli u prosincu kada su bili veliki minusi, morali smo sačekati s nastavkom radova unutarnjeg djela. I, evo, konačno je sve završeno i sređeno do detalja", kaže nam Lejla. Pitali smo je kakva je prva reakcija bila kada su baki Mari kazali da će joj izgraditi kuću, na što je Lejla rekla da je bila u nevjerici dok radovi nisu krenuli. "Kada smo je prvi put posjetili, baka je rekla: 'Vi ste šesti koji ste me posjetili, dolazili su i gledali kako živim, ali se nikada nisu ponovno pojavili', na što smo joj mi rekli da nećemo biti jedni od takvih ljudi te da krećemo s izgradnjom kuće, a baka Mara je rekla da ne vjeruje dok se ne krene s izgradnjom. Tako je i bilo, počela je vjerovati tek kada su krenuli radovi", priča nam Lejla dodavši kako je bilo i pomalo čudnih i neumjesnih komentara kada je objavljeno da grade kuću osamdesetčetverogodišnjakinji. "Mnogi komentari su bili tipa zašto gradimo kuću osobi koja je u starijoj životnoj dobi. Međutim, mnogi ne znaju da je baka Mara posljednji put kod doktora bila 2003. godine te je vrlo vitalna, zdrava, dobrog vida i ima izuzetno dobro pamćenje. A upoznavši je vidjeli smo kako je to osoba koja konačno zaslužuje imati normalne životne uvjete", kaže Lejla. Velika hvala Nakon Lejle razgovarali smo i s bakom Marom koja je drhtećim glasom i sa suzama u očima opisala kako se osjeća. "Evo, za svoje 84 godine, koje sam napunila prije nekoliko dana, zahvaljujući dobrim ljudima prvi put ću imati vlastitu kupaonicu, sve novo u kući... Samo jedno mogu reći - velika hvala svim dobrim i humanim ljudima koji su mi pomogli, Bog im dao zdravlje i sve najbolje što se može poželjeti", zaključila je baka Mara.

Teme Svijet

09.08.2018 12:23    Teme Svijet   0 Vlasnik apartmana u Zadru za kojeg Gay pride traži kaznu: ‘Imam pravo na svoj život i svoje odluke’ Vlasnik obiteljskog apartmanskog objekta s 4 zvjezdice u Zadru, Tomislav Gospić, kažnjen je uklanjanjem svoje ponude s najvećeg svjetskog servisa za online rezervacije – booking.com, a vjerojatno neće moći oglašavati niti na ostalim web stranicama preko kojih se danas rezervira gotovo sav hotelski smještaj.
07.08.2018 10:21    Teme Svijet   0 ​U Hrvatskoj sve manje rođenih, sve više odseljenih Populacija Hrvatske značajno se smanjuje, sve je manje rođenih, a više umrlih, sve kasnije se stupa u brak, i nikad nije bilo više odseljenih iz Hrvatske, neki su od alarmantnih podataka koje je u analizi demografskih trendova ponovno izdvojio Državni zavod za statistiku (DZS) nakon objave konačnih podataka za 2017. godinu.
23.07.2018 09:28    Teme Svijet   0 Pročitajte emotivno pismo jedne majke Zlatku Daliću Potaknuta uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, jedna je čitateljica portala Dnevnik.hr napisala emotivno pismo hrvatskom izborniku Zlatku Daliću.