Kolumne

28.03.2018 12:29    Kolumne   0 VESELIN GATALO: Sasvim običan terorizam Sjećate li se otmice koju je sud učinio Kati Šarić? Stanu njezina pokojnog muža koji je „otišao na doboš“ zbog sitnog duga i koji je sudska mafija dala svojim miljenicima? Ne sjećate se? Sjeća li je se noću ono dvoje koji sad baštine njezin stan? Pa, sjetit ćete se kad na vas dođe red. A kako? Pa, čim uđete u EU, započet će „oslobođenje“, opalit će vam porez na nekretnine takav da ćete morati prodati mjesto stanovanja. U Hrvatskoj već daju jednu plaću godišnje na te gluposti. Mora se. Tako Unija odredila. U EU jako malo ljudi posjeduje stanove. Ostali moraju raditi po dva posla da bi pristojno stanovali i hranili se. Ovdje je dovoljan jedan. Nema puno bezdomnih, pa ni kirije nisu astronomske. Da ima, bile bi takve da bismo meso pod zubima osjetili samo kad se za jezik ugrizemo. Onda će vas lijepo osloboditi stanova i kuća u kojima spavate i... Da, imat ćete plaću po 2000-3000 KM, ali će vas stanovanje koštati 1500 do 2500. Imat ćete njemačke plaće, ali ćete i stanovati kao oni. Već vas vidim kako u osamdesetoj perete kola nepoznatim ljudima da biste imali pare za smještaj u kakvoj sobi s 20-30 takvih nevoljnika. Djeca će se brinuti o vama? Ma hajde! Već ih uče da se za se trava pase, da su im dovoljni njihovi telefončići i markirana robica.
21.03.2018 13:15    Kolumne   0 Veselin Gatalo: VUKOJARAC ANTE PORTAS VUKOJARAC ANTE PORTA
14.03.2018 19:16    Kolumne   0 VESELIN GATALO: Ostajte ondje... „Njemačka traži milijun radnika“. „Irska traži radnu snagu“. „Kanada prima mlade spremne učiti i usavršavati se“. Takve poruke stižu s elektroničkih i iz pisanih medija. Na TV-u dotjerana voditeljica sa savršeno manikiranim noktima i megaskupom garderobom ugošćava uspješnog menadžera koji je svojedobno, milom ili silom, napustio Bosnu i Hercegovinu i završio na tom blagodarnom Zapadu. Voditeljica zavodljivo trepće velikim okicama i umjetnim trepavicama dok on ležerno govori kako je u početku bilo teško, dok nije naučio jezik, stekao poznanstva i razvio biznis. A kasnije? A kasnije... A kasnije je zaposlio malu silu svijeta. I, naravno, razmišlja o pokretanju nečeg sličnog i u Bosni ili u Hercegovini. Ima tu mladog i perspektivnog svijeta, vrijedan je to narod. Pritom je uspješni čovjek zavaljen u naslonjač i zvuči poput mudrog starca koji priča o smislu života. Nakon te reklame za odlazak, čuje se kako ljudi odlaze i kako to treba pod svaku cijenu zaustaviti. Trema omogućiti mladim ljudima da ostanu, da se kvalitetno školuju i zaposle. Na to se svodi i predizborna kampanja stranaka koje jesu i koje bi htjele biti na vlasti. Druga verzija je „ostajte ovdje“. Obično u dnevniku. Mlad i uspješan čovjek je pokrenuo biznis. Uzgaja koze, nekakve bobice, kokoši s osam bataka, pravi stolice ili programira registar-blagajne, vrag će ga znati. On obično stoji ili uspravno sjedi. Malo je veseliji od onoga koji je „uspio“ tamo daleko. On (ili ona) kaže da se uspjelo zahvaljujući trudu i zalaganju, ili originalnoj ideji, baš kao i onaj koji je uspio vanka. Samo nije morao učiti jezik. On će vam reći kako se i u Bosni, i u toj da prostiš Hercegovini, može uspjeti, samo se čovjek treba potruditi, vrijedno učiti i raditi. On se ne namjerava vratiti, nego je tu, ali namjerava proširiti biznis, otvoriti još više radnih mjesta i platiti još više poreza u dragoj mu zemlji iz koje je potekao i nekim čudom nije utekao. Ovakve kontradiktorne poruke čine život mladim ljudima još težim. Šizofrenija nerazmjernih mogućnosti i nadanja čini da ljudi odlaze zato što misle da im je mjesto krivo zato što nisu vrhunski menadžeri ili vlasnici uspješnih tvrtki. Ljudski je pakao, naime, između onoga što hoćemo i onoga što možemo ostvariti. Što je to dvoje dalje, pakao je dublji. Sad će nam Njemačka vratiti silne ljude koji su se ponadali boljem životu „tamo negdje“, prodali sve što su imali i otisnuli se u nepoznato. I tako mladi ljudi i žene ostaju umjesto da odu i odlaze umjesto da ostaju, ne znajući svoje mjesto u ovom svijetu, ne upoznajući svoje stvarne potrebe i mogućnosti... Hm... Nije baš sve tako crno-bijelo. Barem kad smo kod nekih, kao, recimo, najpoznatija Bosanka u svijetu, Sanela Jenkins. Njezin primjer ne bi trebao biti dokaz da je bosanskoj ženi jedna stvar (barem što se tiče početnog kapitala) dovoljna za slavu, bogatstvo i uspjeh.
07.03.2018 15:21    Kolumne   0 VESELIN GATALO: Štipači guze Stajao sam tog ljeta Gospodnjeg pred „bezbjednjakom“, pukovnikom Čilićem. Na meni ljetna košulja, opasač s oprtačima, ljetne smb hlače i čizme upitne čistoće. Da se ne lažemo, bilo me je strah. Kažu, Čilić je podmukao kao zmija. Gori od kapetana Seada Rekića. Gori i od poručnika Nedžada Ajnadžića. Nisam stigao posavjetovati se s vodnikom Zurapijem, a nisam znao ni zašto me je Čilić zvao. Možda zbog onih krivotvorenih dozvola za izlazak? Zbog tučnjave u Baltazaru...? Ma ne, to je bilo davno. Zbog bježanja u Mostar za vikend? Možda zbog one drame s poručnikom Ajnadžićem? Vrag ga znao, mora da je to. Razmišljanje mi prekinu sam pukovnik. - Desetniče, kažu mi da u tvom vodu ima pederastije... Ja se namrštih. Znao sam za homoseksualnost, čuo sam za pederluk, ali pederastija... Vrag će ga znati, i desetnik sam postao po kazni. Ili zato što sam podbunjivao vojnike protiv maltretiranja i slanja na brijanje „na suho“. Onda skontah da je ta „pederastija“ kombinacija pederluka i homoseksualnosti. Pa se prisjetih kako su mi se vojnici, dok sam mijenjao vodnika Kratohvila, štipkali za dupe. Ja sam bio kriv. Umjesto da uvježbavamo strojev korak, ja ih pustio da budalesaju po livadi... Počeo je Tahiragin Sabri. Jurio je za Petritom Koljolijem da ga uhvati za dupe. Onda je Nenad Luković pojurio debelog Tonija a ovaj je bježao skočivši kao prase kad ga hoće zaklati. Pa je nastupila besposličarska jurnjava i guzoštipanje. A ja sam, idiot, sve to gledao i čekao da zatrubi za ručak. A znao sam i ko je cinkario. Saša Mešić, vodni cinker, on je garant... Džabe mi se sad braniti. Što mi god Bog da, pomislih. I zatvor je za ljude. I produženje vojnog roka. - Druže pukovniče... To je normalno u zatvorenim sredinama u kojima su isključivo muškarci... Muški konvikti, vojska, zatvori... Rudnici... - Napoljeee! – povikao je najednom pukovnik. Ja sam salutirao, okrenuo se na peti i odjurio. Znao sam da nema ni zatvora ni kazne, nema sladostrasnog žaljenja za mojom sudbinom, isticanja kolika sam sramota za SFRJ, nema oduzimanja sveza iz cipela i opasača, nema zatvora... Sretan kao mali konj, vratih se svojim dragim vojnicima - guzoštipačima, Šiptarima, Srbima, Hrvatima, Makedoncima, Slovencima, Romima, Mađarima i ostaloj braći mojoj po patnji i nevolji. Zašto vam ovo pričam? Samo polako. Hoću da vam dočaram koliko se svijet promijenio za ovih trideset i par godina. Jean-Claude Juncker štipne premijera Hrvatske za tustu zadnjicu, ne pozovu ga na odgovornost. Andrej Plenković je samo zatreptao okicama, možda izustio „Juh!“ i na tom se završilo. Ostali u regiji očekuju, vjerojatno, da Juncker to učini i njima. Hm, osim premijerke Srbije. Vučić bi, vjerujem, da ga Juncker uštipne. I Bakir Izetbegović, i to da ga uštipne jako, europski, ne da ga bliskoistočno blisko samo pomazi po guzi. Onda bi se mogli hvaliti koji od njih na guzi ima ljepšu europsku masnicu od samog povjerenika drage nam Europske unije.
28.02.2018 13:01    Kolumne   0 ​Veselin Gatalo: Dani ljubavi prema Srbima Nije jednostavno biti pripadnik najsotoniziranijeg naroda na svijetu. Ali, nije ni dosadno. Kažu da su moji sunarodnjaci ubili 9000 muslimana, i to nenaoružanih, na pravdi Boga. I četiri žene i jedno dijete.
21.02.2018 16:06    Kolumne   0 ​Veselin Gatalo: San zimske noći Opet mi na san dođoše trojica. Jedan mlad, okoprčan, dvojica starijih. Stariji su bili ispijeni, nekako istrošeni. Skinuše kape, stadoše pred mene a ja se uhvatih za glavu. Evo opet partizani. Koji im je vrag pa mene spopadaju? Ali, mrtve valja saslušati, u snu i na javi, kad nam se obrate. Znam već da su došli s Partizanskoga groblja u Mostaru i da im nešto nije pravo. I znam da je jedan pravoslavac, jedan musliman i jedan katolik, kako i već u snu, delegacijski, znaju doći.
14.02.2018 13:14    Kolumne   0 ​Veselin Gatalo: Europski uskličnik Volio bih vidjeti taj umni upitnik, test za približavanje već uvelike raspadajućoj Europskoj uniji. Zamišljam pitanja tipa „Je li teže kilo pamuka ili kilo željeza?“. Ili „Po čemu se crni konj razlikuje od bijelog?“.
07.02.2018 19:15    Kolumne   0 Veselin Gatalo: PARLAMENTARNI ORKESTRI Ne znam jeste li primijetili, u BiH državne zastave okreću naopačke. To uglavnom rade Bošnjaci, najveći zaljubljenici u Bosnu i Hercegovinu. Državne zastave Republike Srpske su „uzgor“. Državne zastave Federacije također. Državne zastave županija su se isto potrudili pravilno okrenuti. Ali, ona žuta polubaklava, onaj komad izljevače sa zvjezdicama, uvijek naopako. Vrag će ga znati zašto. Možda zbog bošnjačkih predrasuda?
31.01.2018 18:46    Kolumne   0 ​VESELIN GATALO: Dževad kozar i zelena Cosa nostra Dževada Kovača napao je na benzinskoj lik koji se našao povrijeđenim onim što Dževad iznosi u javnost. Udario ga je u predjelu leđa, naravno s leđa, kako to „hrabri“ obično čine. Govorio je o onima koji su prodali jedni drugima tuđu zemlju, da kažemo „kaursku“ i „ćafirsku“ i sad im je frka da to ne iziđe u javnost. A Dževad Kovač, nepoćudni stočar koji neće u „tal“ niti vraća poticaje i plaća reket...
24.01.2018 21:48    Kolumne   0 VESELIN GATALO: Ljepote proroka Priča kaže da su se viđeniji ljudi sastali u Imackom (današnji Imotski), kraj rijeke Imote, te davne 1940., da vide kog im je đavla činiti jer se sprema rat svickije (svjetskih) sila. Znali su lukavi (mudri) Imoćani da veliki ratovi gutaju male narode, pa su se sastali da vide kako će i kuda, posebno s kim će. Gorka iskustva iz španjolske pobune u koju su išli pomoći braći Španjolcima, još su bila svježa. O stradanjima pod Austrijom, da se i ne zbori. Mnogi se iz K. Und K. vojne nisu vratili. Jugoslavija im nije nešto bila mila, ali u njoj se nekako moglo živit'. Malo šverc, malo trgovina, sastavljao se kraj s krajem. Malo podmitiš džandara, malo krivotvoriš koju 'artijicu, malo se i mirovine od Austrije primilo... A i mir je, kakav-takav, bio. A rat je golema nevolja, pogotovu ako si s nejačim. Bilo je tu na časnom skupu Ljubušaka, Širokobriježana, Čitlučana, čeljadi iz Splita i Konavala, odasvud. Samo mudrih, promućurnih i visprenih Ljutodočana, stanovnika Ljutog Doca, nije bilo njanci ni jedan. Bilo je tu još i nekih iz ostalih sela koji su nedostajali, ali nije se njihov nedolazak toliko opažao. Pođe jedan činenica znalac objašnjavat'. „Eve, s ovu su van stranusu 'Itlerovi i Musulinovi Talijanci, Nijemci, Japanci, Mađaroni, Austrijanci i njihov car... To su van oni glavni. S drugu stranu su van Englezi, Vrancuzi, Niskozemci, Amerikanci...“. Vjetrom i suncem išibani Hercegovci su vrtjeli glavom, šutljivi Dalmatinci su se češali po crvenim šijama, kosmati Vlaji su se trljali po četvrtastim čelima... Nisu znali kuda bi i koju bi pametnu prozborili. Od odluke puno toga zavisi, čak sam život i smrt. Oni koji su došli na skup, zavidjeli su onima koji nisu. Sila je njemačka i talijanska. Sila su i Englezi, plus amerikanski kauboji i Indijanci. Nije lako razlučit' i odlučit'. Kad se sjeti jedan, da ga Bog pomože, pa upita nešto iz čega će lako izlučiti odgovor. „A, da vi pitan, s kin su Ljutodočani!?“ Nekad je bilo lijepo biti prorok. A danas, lijepo je biti politički analitičar. Jer, danas je sve moguće. Serija malih ratova koji su se stopili u jedan veliki i razuđeni, čini svako predviđanje mogućim. Raspala ekonomska situacija i shizofrena politička stvarnost u BiH i regiji, čini svako predviđanje mogućim. Tako znalci mogu predvidjeti jednu od mogućih stvarnosti a da pogriješe malo ili nimalo. Jedna „analitičarka“ već dvadeset godina predviđa nestanak i propast Republike Srpske, drugi govori o američkoj intervenciji koja će brzo uslijediti, treći o kineskoj najezdi, četvrti o dominaciji Arapa koji će nas sve kupiti baš nešto prije nego Kinezi sve pokupuju... Možete ih čuti ili ne čuti. Možete im vjerovati ili ne vjerovati. Možete što vam je volja, bar nam je toliko slobode ostalo da sami sa sobom možemo imati i svoje mišljenje. A ako vas stvarno zanima? E, onda... Onda pitajte Ljutodočane.
17.01.2018 12:02    Kolumne   0 ​Veselin Gatalo: Kako ubiti bez suvišnih zašto Ja sam, naivan, mislio da je ubijanje zbog politike stvar prošlosti. Oliver Ivanović je ubijen baš zbog politike. Čak je nagovijestio svoju smrt. Smrt, očekivana, zbog djela i riječi, nije nepoznanica na Kosovu. Nastupati u ime svog naroda, ni ovdje nije poželjno.
10.01.2018 11:02    Kolumne   0 Veselin Gatalo: SVI SMO MI HOYT BRIAN YEE „Bilo koji potez, bez obzira na to je li riječ o referendumu, zakonu ili političkoj izjavi, kojim se pokušava razbiti ili ugroziti Daytonski sporazum, nije u interesu zemlje. Tome se protivimo. Svim svojim kolegama i liderima u BiH stavili smo do znanja da se protivimo takvim mjerama. Jasno smo im prenijeli da ćemo lidere smatrati odgovornim za njihove postupke, ili onima koji potiču napredak Bosne prema euroatlantskoj budućnosti ili ako izaberu ići protiv Ustava, Daytona, napora međunarodne zajednice da pomogne Bosni i Hercegovini. U tom slučaju, morat će biti spremni snositi posljedice.“