Podijeli članak

Ruža i Mato vjenčali su se točno prije 50 godina, 22. studenoga 1969. u župi Sv. Ilije Proroka u Doljanima. U kršćanskom braku rodili su osmero djece koja su im podarila 19 unučadi. Svoj zlatni jubilej dočekali su u okruženju svoje djece i unučadi koju su podigli na noge unatoč teškim vremenima, zarađujući kruh vlastitim rukama. To je pravi dokaz kako ljubav savladava sve prepreke, kroči kroz život hrabro nošena vjerom, piše nedjelja.ba.

Kod Dive Grabovčeve...

Ruža Papak, djevojački Cvitković rođena je 17. rujna 1948. u Doljanima u brojnoj obitelji - imala je osmero braće i sestara. Rano je ostala bez majke, pa joj je otac bio prinuđen ponovno potražiti suprugu koja bi brinula za djecu kako bi se on posvetio zarađivanju crnog i mukom natopljenog kruha.

Mato Papak rođen je 11. rujna 1947. u Papcima, zaseoku sela Škrobućani. Slične prilike u djetinjstvu zatekle su Matu kao i Ružu. Imao šestero braće i sestara i na neki način sličan život kao i njegova supruga, od koje ga je razdvajala planina Rogulja. No, ipak ih nije mogla i razdvojiti.

Svoje poznanstvo sigurno mogu zahvaliti Divi Grabovčevoj, jer su se upoznali na Borovniku pri povratku s Kedžare i proslave Divina dana. Ljubav koja se tada rodila okrunjena je kršćanskim brakom. Matu nije mogla spriječiti ni ta strašna Rogulja sa svim svojim obroncima da pohodi i „ašikuje“ s Ružom te da zakaže svadbu, koja je upriličena prije 50 godina kada su se kićeni svatovi, na konjima i uz pjesmu, iz Papaka preko Rogulje uputili u Soviće po Ružu...

Ljubav i molitva

Svih ovih pedeset godina braka proveli su u Papcima, u Rami, zarađujući kruh na svojoj zemlji. Kako je tekao njihov bračni život najbolje oni znaju. Naviknuti na tegobe iz djetinjstva, jer su rođeni u vrijeme odmah iza Drugog svjetskog rata kada je bilo teško preživljavati i biti vjernikom...

No, njih dvoje kršćanski spojeni u jedno tijelo rodili su djecu: Anu, Mariju, Milana, Katicu, Josipa, Juliju, Ivicu i Ivana koji su im podarili 19 unučadi. Odgojili su ih i uputili u život...

S Ružom i Matom u Papcima ostala je samo kćer Julija, a druga djeca svako slobodno vrijeme koriste da posjete svoje roditelje. Započeli su i gradnju nove kuće. Svoje korijene ne zaboravljaju ma gdje god se nalazili. To je odgoj koji su im usadili njihovi roditelji.

Ruža i Mato skromno napominju kako ih je kroz život jednostavno vodila molitva te da im je ona bila okrjepa za ljubav koja se rodila u mladosti. Ljubav i molitva su spoj koji ih čuva i daje im snagu za sve tegobe života.