Podijeli članak

Tagovi

Zvuk sirene koja se upalila nakon što je prije godinu dana ugašena električna energija Aluminiju još uvijek odzvanja u ušima velikog broja ljudi. 

U godinu dana se mnogo toga pričalo o Aluminiju, ali je malo toga urađeno. Tvornica je i dalje ugašena, radnici uglavnom bez posla ili van granica BiH. Sve manje je onih koji se nadaju da će se ikada vratiti na svoja radna mjesta, a ako se to i dogodi, pitanje pod kojim uvjetima će se to dogoditi. Jedan od signala na koji način će se raditi je nedavno zapošljavanje 20 radnika. Ta je priča odjeknula eterom, ali nitko nije napisao da su ti ljudi dobili ugovore na pet dana! Da, na pet dana! A smijali smo se Nadrealistima i sceni kada se radnik svađa je li zakuc'o jedan ili dva eksera. Sada to živimo izgleda. 

Puno je toga još nejasno oko Aluminija. Financijska policija je sačinila izvještaj koji se već tjednima parcijalno objavljuje u medijima. I što se više dijelova objavi, to je jasnije kako je i taj posao urađen prilično loše. Izgleda kako je cilj tih parcijalnih objava skretanje pozornosti sa Aluminijevih krvnika, a svjetla pozornice se usmjeravaju na one koji i nisu bili toliko važni u cijeloj priči. 

A kakav je odnos bio prema Aluminiju govori i podatak kako su tvornici naplaćene i one tri minute rada nakon ponoći. Naime, za te tri minute rada nakon ponoći Aluminiju je isporučen račun za struju od 1500 maraka. 

Treba se sjetiti i Novalićeve izjave o neumoljivosti ekonomije nad politikom u slučaju Aluminij kojom je federalni premijer pokušao objasniti kako se nekadašnji gigant mora ugasiti. Ostaje samo nejasno zašto ta neumoljivost ne vrijedi u slučaju rudnika po Bosni koji su Federaciji do sada uzeli milijarde maraka i jasno je kako ne mogu isplativo raditi. Ali i dalje rade. Kako? Hoće li se istražitelji baviti i tim slučajevima ili im je samo Aluminij zanimljiv?

U normalnoj zemlji neke stvari se promjenu kada jedan od nositelja ekonomije doživi krah, a 900 ljudi bude poslano kući. U nas se ništa nije dogodilo. Vjerojatno i neće. Zato se i trebamo plašiti za svoju budućnost.