Podijeli članak

Upravo kada je visoki predstavnik Valentin Inzko počeo podnositi svoje izvješće Vijeću UN-a, lord Kwarnaby je uspio pronaći neugodnu bubuljicu na smežuranom testisu. Vrag će ga znati otkud mu ta neugodna stvar. Možda iz frankfurtskog kupleraja? Ne bi trebalo, kurvu je platio 1000 funti. 

Madam Degawamo je ugledna vlasnica javne kuće, trebala bi svaki dan provjeravati zdravlje svojih zaposlenica. Baš kad je sa sigurnošću locirao bubuljicu, izaslanik Birkenau se nagnu prema njemu i upita ga: „Koji je ovaj budalaš, majke ti?“. Ne puštajući testisnu neugodu iz prstiju, reče: „Ma jedan konjušar iz Austrije. Uzgaja konje...“. „Pa koga on predstavlja tu?“. „Jednu zemlju iz Austro-Ugarske“. „Koju?“ – pitao je Birkenau. „Bosnu. Odande je Emir Kusturica“. „Zar nije on iz Hercegovine?“. „Nije“ – kazao je Kwarnaby ne puštajući testis da ne bi s njim izgubio i jedva lociranu bubuljicu. „Bježi tamo, izbacit će nas odavde... Hajde, idi u svoju klupu i pravi se da slušaš“.

Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, čitao je papir pred sobom. Nešto mu je bilo čudno u njemu. Nekako mu je bio poznat. Neke riječi su mu posebno poznato zvučale. „Zapaljiva retorika“. „Prepreke na putu prema europskim integracijama“. „Republika Srpska“ i još neke. Onda  se uspio ne zagrcnuti shvativši da čita izvješće za Vijeće UN-a od pretprošle godine. Baš se sve nezgodno posložilo. Kobila Betty je hramala a pastuh Šturm je obolio na plućima. Kako u takvim okolnostima misliti o nekoj Bosni i da prostiš, Hercegovini!?. Kako god, nastavio je čitati sve do kraja. Laknulo mu je kad je shvatio da ga ne slušaju. Bivši kineski  ministar rata Yao Sigawama drijemao je negdje u dnu sale. Senator John Plaphon je zijevao i čupkao dlake u ušima. Izaslanik Emanuel Plaphon je, kao i na svakom sastanku, nastojao iskopati dovoljno slinca iz nosa da bi mogao napraviti kuglicu kojom bi se igrao do kraja posljednjeg izlaganja. Jedino japanski izaslanik, Naccaru Tenatacco, mrko ga je gledao. Inzko se strese od pogleda namrgođenog Japanca, ali se trudio da se ne primijeti da ga je žuti nasekirao ili ga izbacio iz takta.

Von Birkenau se nagnu nad uho lorda Kwarnabyja i upita: „A koji jezik govore u toj Bosni?“. „Srpskohrvatski i hrvatski“ – spremno odgovori Kwarnaby. Sjetio se rasprave od neki dan. „Srbi i muslimani govore srpskohrvatski a Hrvati hrvatskosrpski...“. Pun sebe i zadovoljan svojim znanjem o zemljama u tranziciji, nastavio je stiskati bubuljicu na uvelom testisu.

Valentin je jedva čekao kraj zasjedanja Vijeća. Bilo bi neprilično da iziđe prije nego što drugi pročitaju što imaju. A morao je nazvati doma, da vidi kako su Šturm i Betty. Obećao je Bakiru i Sebiji da će im skoknuti do Beča i kupiti one zavjese koje su vidjeli na internetu ali ih strah naručiti jer su internetski prodavači skloni prijevarama i svakolikim šejtanlucima...
Najednom, jedva čujni, ali upečatljiv uzdah olakšanja čuo se iz skupine uzvanica iz reda Engleza. Lord Kwarnaby je uspio puknuti bubuljicu na svom plemenitom smežuranom testisu...