Podijeli članak

Ne brinite. Smeće će odvesti jednog lijepog dana. Zapadna Hercegovina je za Mostar postala zapad, pa su oni odvezli svoje smeće prema Sarajevu. Platili ljudi, pa eto. Kod nas u Mostaru problem i nije toliko hitan, a pošto nemamo Gradsko vijeće, problem je još manje bitan. Vikend nije poremetio problem, pričekalo se da se Gradska uprava skupi u punom broju i da glasnogovornik Gradskog vije... Pardon, nema Gradskog vijeća. Glasnogovornika ima. Možda i dva. Kako god, problem odvoza smeća stoji postojano poput frizure Radmile Komadine, savjetnice gradonačelnika. Zapravo, znamo kako će se ovo završiti. Ovi iz Gradske uprave će nešto slagati i narod će se razići. Drugi način je da se dovede policija „sa strane“ koja će razgrnuti onaj narod koji ne da da se smeće slaže oko njih i mirna Bosna. Pardon, Hercegovina.

Ali, čemu pesimizam? Kad neće brdo Muhamedu, hoće Muho brdu, tako kaže stara kineska poslovica. Ako neće smeće da se odveze, mi ćemo njemu. Već odavno su u modi farmerice iscijepane kao da su sa smeća. I jakne istog kroja, kao da su vađene iz pedesetak kontejnera. Imamo i namjerno ofucane cipele, svaka zgoda. Puno nas je izbrijanih glava, da legnemo na smeće mislili bi da su neodgovorni pojedinci bacili truo bostan. Eto divne prilike da se prestanemo kupati. Od smrada smeća nećemo moći da razaznamo vlastite miomirise. Kad se gomile smeća približe zgradama, onda možemo smeće bacati direkt preko balkona. Oni na prizemlju bi imali najbliži kontakt s nusproduktima naših kuća i stanova. Iz ulaza bi se izlazilo šarenim tunelima punim kora od banana i lubenica, naranči i limunova... Zapravo, to bi isprva bili kanjoni od smeća, kasnije bi se pretvorili u tunele visine do tri metra. Čistači bi tako samo morali održavati tunele prohodnim.

Tako bi Gradska uprava uštedjela na gorivu za pet – šest komunalnih firmi koje ne bi odvozile smeće. Osim toga, nestala bi i potreba za kišobranima. U tunelima se ne bi vidjelo nebo, ne bi padala kiša, tako da bi i ta potreba nestala. Ulična rasvjeta bi morala raditi po danu ali bi se semafori odlično vidjeli u mraku. Ovako, kad sunce bije u crveno svijetlo, čini se kao crno. Ljudi bi se češće viđali i izlazili, pošto bi svi bili sigurni u tunelima od smeća. Agorafobija kao bolest bi nestala s lica Mostara. I policija bi lakše hvatala kriminalce, samo bi morali locirati tunel. 

Kad bi smeće dovoljno poraslo da pokrije sve zgrade i kuće, nestao bi problem grijanja. Vremenska prognoza bi postala beskorisna. O svijetu bi saznavali preko TV-a i interneta, kao dobar dio Mostaraca i Mostarki. Ova nova djeca koja po cijeli dan sjede za ekranom, ne bi ni primijetila promjenu.

Ne znam hoće li se problem odvoza smeća u Mostaru riješiti ili ćemo se, prosto – naprosto prilagoditi situaciji. Za početak, čut ćemo nekoga iz Sarajeva kako je smeće ujedinilo grad, kako jednako smrdi i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima, bez obzira na vjeru i naciju, da nam smeće smrdi jedino i isključivo kao građanima. 

Veselin Gatalo