Podijeli članak

Tako je glasila jedna parola iz Orwelove 1984. Zlosretna projekcija se ostvarila u svom najgorem aspektu. Nismo slutili da će nam se ukazati Georgeovo proročanstvo ili nismo znali da zapravo ostvarujemo njegovu davno zacrtanu viziju. Nisu ljudi tada slutili da će, skupa s djecom i starcima, robovati novom svjetskom poretku i političkoj korektnosti koja nam stalno visi za vratom.

Prva žrtva političke korektnosti, kao i u diktaturama, bude smisao za humor. Pinichet, Bokasa, Kim Il Sung, prvo se obračunavaju sa satiričarima. Nikome ne smije biti smiješno ama baš ništa. Jer, ako se ljudi započnu smijati, to prije ili poslije postane smijeh diktatoru. Zato se diktator prvo obračuna sa svima koji bi ga mogli učiniti smiješnim. Jer, ako nešto učinite smiješnim, više se toga ne bojite. Ne možete se bojati onoga čemu ste se slatko nasmijali, zar ne?

Zato diktator satiričara ubije na posebno svirep, diktatorski način. Napravi od toga grotesku koja je samo njemu smiješna. Prereže mu grlo tako kao da ima osmijeh, na primjer. Čisto da se nikom ne dogodi da se nasmije bilo čemu osim šali diktatora.

Hm, tako je jedan karakterizirao komunizam. Komunist je, kako on reče, socijalist bez smisla za humor. To mi, koliko se sjećam, reče jedan Kubanac. Pitao sam ga kako je živjeti na Kubi. On reče da nije lako. Onda se sjetio da taj odgovor nije među isplativijim, pa je dodao „Ali nije ni teško“. 

Ali, vratimo se smislu za humor i njegovoj smrti u diktaturi. Višak slobode, kako smo već zaključili, ne vodi anarhiji nego upravo diktaturi. Kako? Evo ovako.

U ime slobode onih kojima bismo se mogli nasmijati, u ime slobode nas kojima bi se mogli nasmijati, zabranjeno se smijati. Zabranjeno je pričati viceve o rasama da se rase ne bi uvrijedile. Zabranjeno je pričati viceve o Židovima i Romima, zabranjeno je pričati viceve o muslimanima, Arapima.

Zabranjeno je šaliti se na račun ljudi manjih od metar i šezdeset. Zabranjeno je, barem na zapadu, šaliti se na račun ljudi viših od dva metra. Da, da, može vas tužiti košarkaš, i u zatvor možete. Ne smijete se „rugati“ nikom zbog rase, frizure, ćele, ušiju, nosa, sve je to, ili će barem (sve u ime slobode klempavih i inih) postati utuživo. 

Ne smijete pričati viceve o ženama. Ne smijete pričati viceve o onima s malim penisom. Ne smijete pričati viceve koji bi mogli povrijediti nježniji muški i grublji ženski spol, da sad ne lamentiram kako se to zove.

Ne možete više snimiti ni smiješan film, neki bi karakteri u njemu mogli ispasti smiješni pa možete sebi natovariti kakav problem.

Mogu vas zabraniti, i vas i film, da vam ostanu samo dugovi. Ne smijete se rugati ni narkomanima, narkomanija više nije luksuz nego bolest. Ne smijete se smijati debelima, nisu debeli krivi što su debeli nego je kriva nezdrava prehrana. 

Ostaje vam samo sprdati se s pušačima. I da, s kršćanima. Samo ne dirajte nikoga osim njih.