Podijeli članak

U ovoj zemlji nije lako biti gay. Nije lako biti ni transrodan ili transseksualan. Da se ne lažemo, nije lako biti ni heteroseksualac, ali sad nećemo o tome. 

Ovdje je lako samo biti političar. Gay političar? Može ako ne kaže da je gay. Gay redatelj? E, nije lako. Znam ih ja par, ali da kažu da su. Da „iziđu iz ormara“, vladajuća stranka im ne bi dala donacije za filmove. Donacije za filmove ionako dobije osoba ženskog imena zvana Jasmila Žbanić i ona muškog, Danis Tanović (onaj što je dobio Oskara za igrokaz). Jasmila će se, ne sumnjam, ako bude kakve donacije, izjasniti nekako LGBT. I, snimit će film o tome, nema sumnje. Onaj zadnji, o pedofilima, nije baš slavno prošao. O vehabijama je dobio neke nagrade, ali to je bilo zato što su, kao i obično, u njemu svi Srbi bili nevaljali.

Posljednji pokušaj gay-pridea (vesele parade) neuspješno je propao u slobodarskom Sarajevu. Razbili ga muslimani zvani vehabije. U gradu multinacionalnom do te mjere da u njemu žive muslimani svih boja i nacija (sandžački, arapski, bosanski, hercegovački, malezijski itd.) našlo bi se, valjda, mjesta i za gay muslimane. Ja znam neke, ali oni su još u ormaru, pa ih neću izvući iz ormara prije nego što uzmognu zaraditi na svojoj homoseksualnosti. Gdje sam ono stao? Aha. Vehabije, vrsta muslimana koji ne vole gay-prideove i kojekakve druge ulične vrckače, motkama i vatrenim oružjem su spriječili zadnji ozbiljan pokušaj sarajevskog multikulturnog i suživotnog gay-pridea. Može srcem protiv tenka, ali umjetni nokti ne mogu se nositi s tvrdim batinama. Umjetnim trepavicama se nije lako ni lahko boriti s močugama u čvrstoj šaci Bilala Omerovića. Selvedin Cvijetak nije uspio pobijediti El Kad'ra Biserkića ni nalijepljenim obrvama ni šarenom lepezom. Runjava Nadira nije uspjela suprotstaviti se brojno nadmoćnijim Rifatu, Fadilu i Osmanu. Borba je bila nepravedna, ali se LGBT branila časno, povicima i bijegom. Bolje je časno izgubiti nego nečasno pobijediti. Bolje je dobiti batine kao gay, nego ih dobiti kao vehabija. Ili je bolje… Ma nije važno sad, ne budimo cjepidlake.

Pitam se hoće li ovoga kasnog ljeta izlazak iz ormara biti organiziran i masovan. Bosna treba dobar imidž, poput Londona, Pariza ili Los Angelesa. LGBT scena je još u povoju, ali više nije u gipsu i zavojima! Lako je Parizu i Londonu biti LGBT s onako muževnom premijerkom. Ili Srbiji, njima je to k'o popit čašu vode. U Zg također. Hajde neka to naprave dok ih motkama i čeličnim šipkama mlati solidna količina muževnih vehabija izgriženih noktiju. Ja, buraz moj i seke moja...

Zato vas sve koji mislite bosanski, pozivam tih dana u antifašističko i multikulturno Sarajevo. Ponesite sve roza što imate. Željko će obući ono odijelo u kome je otvorio McDonalds. Da pokažemo da bosanska intermuslimanska kultura i multikultura ima veliko srce u koje mogu ući svi LGBT muslimani. I Božo Vrećo, iako je Srbin. Eto, i to je Bosna, gola, bosa, vrckava od sna... I tolerantna do jaja! Samo ako nisu uskrsna...