Podijeli članak

Svijet je preplavila vijest da su u Njemačkoj više od 12% glasova osvojili „ultradesničari“. Ti jarca! „Ultradesničare“ predvodi homoseksualka. Lezbijka. Njezina djevojka je crna. Nije, dakle, arijevka. I, još gore, predvodnica desnice je žensko! Još živi u Švici. Za ne povjerovati! Čak ni porez ne plaća u Reichu. 

Zovu ih i neonacistima. Jaki neki neonacisti, da prostiš. Nekadašnja ljevica, o sadašnjoj da ne govorimo, nacističkija je. Ljevica u BiH bi ih mogla učiti i fašizmu i neonacizmu. Tu su predsjednici „lijevih“ stranaka stalno muškarci, stalno jedne nacije, stalno heteroseksualci i nacionalisti, a o tome da neki od njih žive u susjednoj državi, lijevi nacionalsocijalisti u BiH ne mogu ni sanjati. Ljevičari u BiH koaliraju stalno s jednom nacionalnom strankom, većinski svojom.

Elem, ništa mi nije jasno. U Americi ljevičari ruše spomenike, desničari im ne daju. Desničari su uredni i počešljani, ljevičari su prljavi i sendviči im vire iz ruksaka i nijedan neće u pržun. Gdje je nestala slika revolucionara koji se smiješi i pred strjeljačkim strojem dok zakopčava košulju da umre uredan? Gdje je onaj Latinoamerikanac kojem su sandinisti ponudili da zapali „cigaros“ prije strijeljanja? Jer, nekad su neki fašisti poštovali antifašiste, sandinisti su znali da je osuđenik strastveni pušač. Naš Pedro je, ruku vezanih na leđima i s osmijehom na licu, odbio cigaru. 

Na pitanje zašto ne želi produžiti sebi život nekoliko minuta i osjetiti po posljednji put nikotinsko zadovoljstvo, osuđeni je rekao „Neka, hvala, poručniče. Pokušavam prestati...“. Ja recimo, nisam tako profinjen. Ne bih odbio cigaru, još kubansku, ali bih poslije zadnjeg dima pokušao nekome odgristi nos ili mu nogom razbiti testise. O tome da bih pokušao pobjeći s cigarilosom u ustima, da i ne govorimo.

Ma svijet se okrenuo naopačke. Crni i smeđi Amerikanci kleknu kad zasvira himna. Kao da se ne ponose zemljom koju su bijeli oteli crvenima i u čije ime još uvijek ubijaju crne, smeđe i žute. Koja je još zemlja krajem proteklog milenija zavila u crno čitav svijet? Koja je to zemlja imala hrabrosti baciti atomske bombe, odjednom na dva grada? To njihovo klečanje mi je totalno gay. Umjesto da hrabro odstoje i odslušaju himnu, oni na koljena. Kod nas se, kad se bojkotira himna, ljudi uhvate za spolni organ, da se zna kakav im je stav prema zemlji čija himna svira. A oni kleče. Da se prisjete ropstva, valjda? Pa, nisu im bijeli ljudi krivi što se crvenokošci nisu dali porobiti. Da su ostali u Africi, ne bi imali sportske karijere i čekali bi red za američku vizu. Ako i to. Ne bi crni ljudi živjeli u udobnim montažnim kućama i kamp prikolicama nego u kolibama od blata. Nikad nisu vidjeli kako gori slamnati krov kolibe kad bijelac zapuca zapaljivim mecima. Sad svoje dobrotvore okrivljuju za rasizam.

Kako god, više čovjeku ništa nije jasno...