Podijeli članak

Ideja mi je pala u vožnji. Srećom, na pamet, ne na haubu ili na prednje staklo. Vozim se dolinom Neretve i ne vidim kuće, samo strme obale obrasle šibljem. Pitam se onda koliko bi divokoza moglo preživjeti grickajući šiblje do proljeća? Stotine jarića, koza i ponosnih divojaraca! A tek mufloni? Veliki mišićavi mufloni debelih povijenih rogova, s čelima otpornim na udare kao osovina kamiona. Koliko bi snježnih leoparda moglo živjeti loveći stare i oslabljene muflone i divokoze? Koliko bi sitnije divljači moglo prezimiti hraneći se suhom travom? Phu, ne mogu ni zamisliti. Leopardi bi ih mogli loviti dok neki muflon ili divojarac ne oslabi i ne ostari toliko da ih velika maca popapa. 

U posljednje vrijeme, dok na putu slušam radio, čujem kako će Bosnu i Hercegovinu svi uskoro napustiti, pa mislim, zašto da propadne? Treba lijepo dovesti nekoliko kamiona zečeva i pustiti ih da se razmile dolinama rijeka, da mirno žive i vode ljubav, tj. da se množe. Treba dovesti nekoliko stotina bizona, ali europskih, onih koje su Poljaci uzgojili obrnutom selekcijom, bizone zvane „tur“. Trebalo bi dovesti i divlje konje marke „prževalski“, male i rutave, poput bosanskih brdskih nekad. Doveo bih ja i koju zebru, zašto da ne. I poneku antilopu, čisto da leopardi imaju raznovrsniji jelovnik. Ne bih ja od BiH pravio Noinu arku, ne dao Bog! Ostavio bih ove naše male mrke medvjede, nekako su mi simpatični. Ne bih doveo grizlije, ni pod razno. Uznemirili bi naše crne mede. Ne bih dovodio ni jaguara, nema šume i drveća za njega. Ne bi u BiH bilo mjesta za pume. Ne bih pustio ni lavove. Podmukli su i imaju ružan običaj loviti u čoporu, kao ljudi. 

Dakle, prvo biljožderi. Pričekao bih da bizona bude barem 100.000 a zečeva barem koji milijun. Konje i zebre ne bih brojao, kao ni onu antilopsku sitnež. Onda bih dopremio dvadesetak tigrova, može i iz zatočeništva. Oni bi prvo gledali i pitali se kako uloviti nešto, ali bi naučili kako se ubijaju domaće koze, preživjele ovce, psi i zečevi. Onda bi krenuli na muflone, konje, zebre... Leopardi bi lovili sitnež i pokoje kozle ili janje od muflona. Konji bi naučili, jako brzo, kako se čuvati od predatora. Moćni bizoni bi pravili krug oko krava i teladi, ne bi dali na svoje potomstvo. Vukovi bi se brzo navikli na novu divljač. Bili bi lešinari i koristan dio hranidbenog lanca. 

Donio bih i nekoliko ptića velikih strvinara. Našlo bi se nešto i za njih. Ni predatori ni lovina nikad ne bi bili gladni ni žedni. Brda bi se brzo ozelenjela, mufloni i koze bi brstili mladice za nove grane i đubrili tlo. Travojedi iz doline bi đubrili pašnjake. Za kojih stotinjak godina, Bosna i Hercegovina bi se pretvorila u sjajno stanište za životinje; prugaste, crne, smeđe, graoraste, za kopitare i papkare, za grabežljivce iz roda pasa i mačaka, za zečeve, kune, lisice... Vidre i dabrove nisam spominjao, ali i njih bi valjalo dovesti. I one divlje mačke koje rone i love ribu, one su mi baš cool.
Već vidim velikog moćnog muflona kako, poput visokog predstavnika, stoji na najvišoj koti planine Prenj i za vedrog dana zadovoljno gleda BiH, raj za njene stanovnike...

Veselin Gatalo