Podijeli članak

Smrt konja glavnog tajnika SDA proglašena je suicidom. Mnogi sumnjaju
u to jer je njegov gazda Amir prodavao poslove u javnim poduzećima za
kojih 10.000 po komadu, pa je konja ubio, navodno, neki koji je platio
za posao a dobio ga nije. Zlonamjerna javnost nije vjerovala u
profesionalno urađen policijski očevid. Takav je naš narod, iza svega
vidi teoriju zavjere. A nesretno konjče nije moglo pisati, dijelom
zbog nedostatka pribora za pisanje, dijelom zbog konfiguracije kopita
navedene životinje. Da se radilo o kravi ili devi, to bi bilo moguće,
jer bi iste mogle držati penkalo ili olovku među papcima i pritom se
održavati na tri noge.

Istraga inspektora Majmudina Konjevića pokazala je da je navedeno
konjče bilo politički angažirano na Zukićevoj farmi poznatijoj kao
Zukićevac. Kokoške, koze i ovce na farmi, zečevi i stajski miševi,
nisu imali razumijevanja za doratove namjere da drukčije uredi život
na imanju. Jednom je dorat preskočio ogradu farme i stupio u kontakt s
dalekim svinjama, ali one nisu pokazale puno razumijevanja za njegove
namjere. Bavile su se istim filozofskim pitanjem, postoji li život
nakon Božića, ne imajući nikakva interesa za svakodnevne životne
probleme.

Konju je smetao način Zukićeva jahanja. Debeli Amir bi često piljio u
konja izbliza, što je konju nanosilo neizmjernu duševnu bol, sličnu
onoj koju bi gledatelji osjetili kad bi se Zukić pojavio na TV-u, samo
stostruko jača. Gospodin Zukić nije bio baš vičan jahanju, sjedio je
konju na pozadini, kako mu je bilo udobnije. Nesretnoj životinji bi se
stražnje noge savile na „x“ od Zukine težine. Ali, nije to bilo
najgore.

Glupave kokoši su gledale kako ih ubijaju, kokodakale i čekale svoj
red. Nekad bi i kljucale krv ubijene sestre koju bi Mejra pred njima
čerupala. Ovce su blejale dok im je pametni konj objašnjavao da će
živjeti samo do Bajrama. Kad je jarcu pokušao objasniti da neće biti
duga vijeka životnog, jarac ga je pokušao silovati. Kućni miševi su
govorili kako ih ne zanimaju stvari velikih sisavaca i da je njima
ionako suđeno hraniti se mrvicama i sirovim žitom. Mačka se još manje
bunila. A zašto bi kad se njena hrana, to jest miševi, ne bune? Zečevi
su ga, na prvi pogled, slušali. Ali, čim bi okrenuo glavu, zec bi
počeo skakati po zečicama.

Ptice koje bi slijetale na farmu govorile bi kako su samo u prolazu. S
vukovima se nije dalo pričati, samo su vrebali kako pojesti živinu
prije slatkohranog Zukića. Sve to, kao i rojevi muha oko konjske
pozadine, činili su doratov život nepodnošljivim.

Sve je, dakle, vodilo neminovnom. Inspektor Konjević nije imao sumnje.
Konj je pokretima glave od uzice napravio omču za vješanje i opustio
se do te mjere da je omča ugušila nesretnu životinju. Posljednji rzaj
i trzaj nije se mogao vidjeti, ali je inspektoru Majmudinu sve bilo
jasno. Ali, ni njemu, baš kao ni nesretnom doratu, javnost nije htjela
tek tako povjerovati.

Veselin Gatalo