Podijeli članak

Haiti nema infrastrukturu. Nema čak ni diktature. Kanibalizam samo što nije ozakonjen. Vudu obredi na svakom koraku. Zaklane kokoši vrte se ukrug i prskaju krvlju sudionike. 

Ljudi plešu polumrtvi i puni opijata. Droga nema kartele, ima čitavu zemlju. Mrtve više i ne broje. Djecu prodaju na komad. Ipak, nema reakcija Zapada. Ne pitaju se kako umiriti tu Sodomu i Gomoru i staviti to pod kakvu-takvu kontrolu, kako uspostaviti nekakav red. Ne pada im na pamet poslati humanitarnu pomoć, poslati vojsku da smiri ulične bande ili svrgne diktatora kojemu odgovara stanje u kojem ne treba izbore da dođe na vlast i vječno ostane na njoj, dobro čuvan i osiguran od vojske do zuba naoružanih plaćenika. 

Malavi ima vladu sličnu onoj u Južnoafričkoj Republici nekada. Najsiromašnijoj i najjadnijoj zemlji svijeta stalno treba pomoć. Slike djece prekrivene muhama mogle bi na razglednice. Šačica bijelaca živi iza zidova, i to životom Rockfellerovih, Habsburga i Gettyja. Imaju sve. Kupaju se u magarećem mlijeku i dovoze europske kurve helikopterima i privatnim avionima. Svježi sok od nara dolazi svako jutro starom bogatašu, nekih četvrt litra, da se dedusina lakše razbudi. Zapadu, ni Europi ni Americi ne pada na pamet poslati vojsku, ili barem grobare, da pokupe mrtvu djecu...

Jemen je izgubio 85.000 djece mlađe od 5 godina. Od gladi. Nešto manje od američkih  bombi američkih saveznika. Libija, nakon američkog „oslobođenja“, ima uređenje kakvo je Meksiko imalo prije 300 godina a Amerika prije 250. Robovsko društvo i anarhija skupa. Možete kupiti dječaka za par stotina dolara i iživljavati se na njemu do mile volje. A Amerika koja je od zemlje blagostanja napravila raj za luđake, ne šalje ni vojsku ni humanitarce da koliko-toliko popravi štetu koju je napravila.

Ma nije mi strašno što Amerika hoće venezuelansku naftu. Usput, tamo djeca ne umiru od gladi i ne prodaju se za šaku dolara. Mrtvi mališani ne leže na ulici, ali hoće, ako Amerima uspije naum. A mogao bi, do sada im je dobro išlo. Strašno mi je što ovi ovdašnji majmuni po ladicama traže majice s likom Che Guevare i sjedaju za tipkovnice da podrže „revolucionare“ i „uspostavu demokracije“ u Venezueli kojom vlada kakav-takav demokratski izabran predsjednik.  Majice s likom Chea, zvanog i „Kasapin iz Cabane“ (znao je strijeljati po nekoliko stotina ljudi na dan, poznat po ubijanju suboraca), mogu se kupiti svuda. Uvijek dobro dođe jedna takva da se navuče i podrži nasilje u ime „svega što na svijetu valja“.

Napišite „Viva la revolucion!“ ispod slike američkog „kompradora“, Juana Guaida. Ili „Dolje diktator Maduro“. Još bolje, napišite „Smrt Maduru i ugnjetačima“, jelenskih mu rogova i svih mu dabrova Ontarija. 

Tipkajte u visini očiju Kasapina iz Cabane, da vidi da niste iznevjerili ni njega ni ideju...