Podijeli članak

Sve je počelo te 2017. godine kad se počelo raspravljati o zabrani pušenja u javnim prostorima u tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Američka biljka, nicotia tabacum, nakon toga je postala razlog novih sukoba u zemlji u kojoj su krajem proteklog stoljeća izbijali ratovi na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. I nikotinski rat je započeo kao i drugi, voljom stranih sila koje su nastojale disciplinirati i „europeizirati“ na poroke naviknute Bosance i dične Hercegovce koji su namjerno počinjali uživati nikotin kako bi prkosili zabrani.

Daleko je to još bilo od racija kakve danas imamo, od paljenja duhanskih polja i pritvaranja hercegovačkih baba, pa sve do premlaćivanja i oružanih sukoba kasnih dvadesetih u kojima su naoružane grupe sa zastavama na kojima je bio list duhana jurišale na kordone policije koji su nastojali spriječiti mase da se domognu medicinskog duhana u bosanskim laboratorijima.

Današnji predsjednik Katalonije  Carles Puigdemont  koji se borio na strani duhandžija u posljednjem duhanskom ratu izjavio je te 2029. godine: „To je bilo ludilo! Ljudi koji se ni po čemu osim po intenzitetu kašljanja nisu razlikovali, ubijali su jedni druge na najgroznije načine. Španjolski secesionistički rat i raspad Europske unije su mi se nakon tih prizora činili poput svađe gruzijskih vezilja. Volio bih da se te strahote više nikad nikome ne ponove!“. Christiane Amanpour, izravna sudionica događanja, za sukob je okrivila Rusiju i njezinu „meku moć“ i svoju tvrdnju potkrijepila snimkom duhandžije koji staroj bakici antiduhandžiji u usta gura nerezane listove duhana stalno pitajući gospođu Amanpour: „Treba li još? Treba li još?“. Posljednja predsjednica Razjedinjenih država Bosne i Hercegovine, Sebija Izetbegović, izjavila je da se to ne bi dogodilo da susjedne države nisu svojim duhanskim proizvodima izvršile agresiju na Sarajevski begovat i okolne republike.

Povijesni mir između duhanaca i antiduhandžija trajao je kratko. Odmah nakon potpisanog sporazuma o nenapadanju i podjeli pušačkih i nepušačkih zona, te 2038., visoki predstavnik Razjedinjenih republika, Japanac Yao Sygawama i Korejanac Nacaru Tenataco osjetili su miris duhanskog dima. Prvo kršenje sporazuma potpuno je razotkrio John Plaphon, medijator pri pomirenju u ratu Islanda i Zanzibara, naišavši na zaključana vrata WC-a kafića Đet Set u jednom hercegovačkom gradiću u kojem je preostalo 4800 stanovnika. Muriz Delibegović, u duhandžijskim krugovima poznat kao „Mali Nurko“ zapalio je cigaretu švercovanu iz Rovinjskog laboratorija u prostorima toaleta i time eklatantno prekršio sporazum. Htio je prikriti svoj zločin bacivši opušak i pustivši vodu u toaletu, ali je analiza krvi pokazala da je Mali Nurko netom uživao zabranjenu biljku nicotia tabacum.

Nekadašnji visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko, javio se s Onog svijeta na kome je završio pri padu sa svoje kobile Štefanije, preko medija – posrednika, izjavivši: „Duhan je zlo... Ne... Ne treba pušiti... Ne... Mladi odlaze... Da... Neka mi neko očisti nadgrobnu ploču, da... Golubovi su je prekrili drekecima, ne...“.

Veselin Gatalo