Podijeli članak

Kad god napišem kako je Sarajevo očišćeno od Srba, javi se neki „građanin“, bilo pobornik SDA, SBB-a, Naše stranke, SDP-a, DF-a ili neke druge građanske stranke, da mi kaže kako u njegovoj firmi ili ministarstvu radi neki Srbin, ili Srpkinja, kome ništa ne fali. Ne diraju ga, ne mora na džumu kad i drugi normalan svijet, može i u crkvu ako hoće, čak ga i plaćaju isto kao Bošnjaka. Istodobno, u Sarajevu se ne može prikupiti ni kombi djece za pravoslavni vjeronauk. Može se tu birati između islamskog i „građanskog“, to jest poznavanja religija. Kad pitam zašto nema djece za srpski vjeronauk, odgovor je „Neće djeca ni roditelji da ih indoktriniraju srpskim vjeronaukom“. Pa miša mu šarenog, kako to da druga srpska djeca, ona izvan Sarajeva i njihovi roditelji to hoće? Valjda zato što vole indoktrinirati svoju djecu? 

Drugi argument je što ljudi dolaze iz RS-a raditi u Sarajevo a ne vole ga. Pa plaćaju zajedničke institucije i održavaju grad sa 120.000 ljudi na proračunu živim. Da se pokupe iz Sarajeva i da plaćaju porez tamo odakle dolaze, i Srpska i Hercegovina bi stali na noge. 

Zato predlažem da se kloniraju Miro Lazović, Milan Dunović, Tatjana Ljujić-Mijatović, Bogić Bogićević, Vlastimir Mijović i još nekoliko Srba, da svaki kvart ima svog Srbina za pokazivanje, Srbina kojeg ne diraju i koji ne mora ići na džumu. Od Hrvata bi mogli klonirati Gojera, recimo. Ili Ivu Komšića i našeg Željka. Pa ih posaditi po kvartovima da pričaju o suživotu i toleranciji, da odvedu Morgana Freemana ili Roberta Denira do tunela koji su prokopali Srbi. S tim što treba paziti da ne nestane svjetla, da se Morgan Freeman ne izgubi u mraku memorijalnog tunela.

Prema popisu iz 1993. nedostaje, to jest fali, 170.000 Srba, to jest agresora. Ne znam jeste li znali, ali BiH nema srpskog predstavnika. U papirima piše da je jedan predstavnik bošnjački, jedan hrvatski a jedan je izabran iz Republike Srpske. Paradoks je što je, dakle, jedino Milorad Dodik predstavnik građana. Mile Dodik je izabran od građana Republike Srpske. Dakle, na čelu Srpske može biti Bošnjak ili Hrvat, ako ga većina dunjaluka izabere. Time je riješena i presuda „Finci – Minci“, i to na najbolji mogući način. I Finci i Minci mogu se kandidirati i biti izabrani. Ponavljam, bira se jedan iz Republike Srpske, nevažno koje je nacionalnosti. Tako je jedan od prošlih predsjednika iz Srpske dobio mandat jer su Bošnjaci u Srpskoj njemu dali glas. Aferim, po zakonu i ustavu, nema se što dodati. Jes' da je napravio štete entitetu, ali za to nismo krivi ni vi ni ja.

Ne bih imao ništa protiv da se ovi „normalni“ Srbi i Hrvati u zajedničkim institucijama zamijene Bošnjacima. Sjetite se uginule lavice u Pionirskoj dolini. Donirana lavica je, na užas cijele pravdoljubive BiH, uginula. Ja sam, dok smo radili „Reflex“ na OBN-u, predložio da je zamijene običnom kućnom mačkom, felix domesticus, a da se ova izjasni kao lavica. Mačka ovo – mačka ono. Što je pokojna proždrljiva i neprilagođena bugarska lavica više mačka od Mice, šarene kućne umiljate i suživotne kuhinjske mačkice?