Podijeli članak

Udruga Vrisak, iako mlada organizacija koja je u Mostaru osnovana prije manje od godinu dana, već je ostavila odjeka u bosanskohercegovačkoj javnosti. Članovi Udruge koja se bavi borbom za zaštitu ljudskih prava i protiv svih oblika diskriminacije neumorno skreću pozornost na inicijativu o preraspodjeli sredstava od PDV-a, koja je pokrenuta zajedno s profesorima iz Tuzle okupljenim oko Tuzlanske inicijative.

Veliki broj nevladinih udruga u Bosni i Hercegovini, nažalost, ostaje bez konkretnih djela u svome radu. Što je po Vašem mišljenju tome uzrok? Koji su Vaši dugoročni ciljevi?

- Danas u BiH postoji ogroman broj nevladinih organizacija koje svrhu svog postojanja vide u organiziranju seminara i povremenih aktivnosti, a ne ukazuju na prave probleme. Te organizacije nazivam zvijezde grantova. Lako je organizirati događaj gdje ćete okupiti po 10- ak mladih ljudi koji pripadaju različitim komponentama u BiH i za kojeg ćete vjerojatno naći poželjnog partnera koji će to financirati. Mi smo se odlučili krenuti drugim putem. Želimo istraživati i ukazivati na probleme. Cilj je problem dovesti u središte pozornosti, dati svoj maksimum i utjecati na donositelje odluka da ga riješe.

Naglašavate da u svome radu nastojite pokrenuti pozitivne procese u BiH. Imate li suradnju s drugim nevladinim ili vladinim organizacijama i koje su to ideje koje prevladavaju u Vašem djelovanju?

- Priča koju smo pokrenuli prije tri mjeseca nije nešto što predstavlja diskriminaciju samo prema našoj županiji, stoga je bilo potrebno pronaći poželjne partnere i u drugim gradovima u Federaciji. Od prvog dana surađujemo s predstavnicima Tuzlanske inicijative, a s obzirom da je ova priča iz dana u dan dobivala na konkretnosti i dinamičnosti, priključili su nam se i predstavnici iz Bihaća i Zenice. Riječ je o ljudima koji su u svojim gradovima ostavili značajne tragove i zato sam siguran da idemo u pravom smjeru.

U fokus javnosti ste došli zbog pokretanja inicijative zajedno s tuzlanskim profesorima o promjeni posebnih koeficijenata pri raspodjeli sredstava od PDV-a. O čemu je riječ?

- Riječ je o najvećoj diskriminaciji u ekonomskom smislu u Federaciji BiH. Ovo je zapravo ekonomski ‘Sejdić-Finci’. Godine 2006., kada je uveden Zakon o PDV-u, njegova bit je bila da dobijemo u priliku jedan povrat PDV-a po glavi stanovnika. Danas to nemamo u Federaciji BiH. Danas stanovnik Sarajeva vrijedi oko 850 KM naspram Tuzlaka i Mostarca koji vrijede oko 430 KM. Budući da neizravni porezi kreiraju oko 60 % proračuna županija, i u proračunu možemo vidjeti ogromne disproporcije. Ove godine će Sarajevska županija samo za obrazovanje izdvojiti 220 milijuna maraka, a proračun Hercegovačko-neretvanske županije je 194 milijuna maraka. ‘Sapienti sat – Pametnom dosta.’ Ovim zakonom smo dobili građane prvog reda (Sarajevo, Goražde) i građane drugog reda (Mostar, Tuzla, Zenica), itd.

Kakav je odjek Vaša inicijativa imala u političkim krugovima koji mogu utjecati na promjenu Zakona o preraspodjeli i tih sredstava. Postoje li političari koji se žele priključiti inicijativi?

- U protekla tri mjeseca smo razgovarali s premijerima u Širokom Brijegu i Livnu i dobili potporu ispred tih dviju županija. U Mostaru smo razgovarali sa županijskim ograncima svih političkih stranaka i svi su dali potporu. Cijela hercegovačka regija je podržala borbu za izmjene i dopune Zakona o pristupu javnim prihodima u Federaciji BiH.

Obični građani većinom i nisu svjesni pogrešaka, nepravilnosti i ponekad diskriminacije u državnim i entitetskim procedurama. Jesu li u pravu pojedinci koji kažu da ukazivanje na te pojave u pravilu ne urodi plodom?

- Istina je da u ovakvom zakonodavstvu BiH ima dosta mana, ali isto tako bojim se da ljudi kod nas lako odustaju. Kad smo ulazili u ovu priču, bili smo svjesni da je ovo priča koja neće trajati mjesec dana, nego znatno dulje. Već sada smo nailazili na uspjehe i neuspjehe, a toga će biti i u budućnosti. Nijedan uspjeh nije konačan, nijedan neuspjeh nije fatalan, bitna je hrabrost da se dalje nastavi.

Javna riječ u BiH teško nalazi odjeka kod onih koji nešto mogu promijeniti. Jesu li domaći političari imuni na javne kritike iako su one vrlo često i utemeljene.

- To je sve individualno. Sigurno da imate ljudi u različitim strukturama koje možete kritizirati, ukazivati na njihove pogreške, a sigurno da ima onih koji misle da su najbolji, najljepši i najsposobniji. To je, ipak, individualna stvar, a ne zaboravimo da su oni ti koji nama odgovaraju i da ih uvijek na izborima možemo kazniti za njihov rad (nerad).

Najavili ste i traženje pravde u Sudu za ljudska prava u Strasbourgu?

- Postoji i ta mogućnost. Dva smo koraka u ovome trenutku od Strasbourga, trenutačno dobivamo na masovnosti. Ukoliko ta masovnost ne prođe, Ustavni sud bi trebao biti sljedeća instanca, ali za Ustavni sud morate imati i političkog partnera, odnosno nekoga tko obavlja javnu funkciju u BiH, a s obzirom da građani ne mogu sami pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom. Ukoliko ove dvije opcije ne prođu, idemo pred Europski sud za ljudska prava, a siguran sam da će tad inicijativa imati uspjeha, jer sve članice Europske unije zapravo funkcioniraju po sustavu jednakog povrata PDV-a po glavi stanovnika.

Vrlo često se na račun mladih ljudi upućuju kritike na račun njihove inertnosti i nezainteresiranosti vezanih uz uključivanje u društvene tijekove s ciljem ostvarivanja bolje budućnosti. Kakva su Vaša iskustva u radu s mlađom populacijom? Koliko Vaša udruga broji članova i koliko njih je spremno dati svoj udio u stvaranju boljeg društva?

- Kad su mladi ljudi u pitanju, stvar je opet individualna. Postoje mladi ljudi koji žele utjecati na pozitivne promjene u društvu, a postoji i značajan dio onih koji su jako anemični. Prilikom osnivanja Udruge uspjeli smo okupiti kod mladih ljudi ono što doista vrijedi. Danas imamo dosta i aktivnih i pasivnih članova, a ljudi nas redovito kontaktiraju sa željom uključiti se u našu udrugu. Mladi ljudi moraju poticati pozitivne promjene u ovom društvu.

Mostar se u medijima prikazuje negativno, kao grad slučaj. U kojim su to segmentima, s obzirom da Mostar egzistira bez Gradskog vijeća, takvi navodi točni, a u kojima ne?

- Mostar je, nažalost, bez izbora od 2008. godine i u izbornom procesu je sigurno grad slučaj. Nažalost, već dvije godine funkcioniramo bez Gradskog vijeća i dosta dobrih projekata je propalo. Mostar je danas po omjeru stanovnika u BiH ostao jedini veći multietnički grad. Ne zaboravimo da smo i nakon prošlih izbora dugo čekali gradsku vlast. Mostaru su potrebni izbori, a ne isključujem mogućnost da se u idućih pola godine i mi uključimo u borbu za pokretanje izbornog procesa u gradu Mostaru.

Dnevni list