Podijeli članak

Damir Franjić student je šeste godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te dobitnik Rektorove nagrade uz zavidan prosjek od 5.0. Damir je demonstrator na Katedri za anatomiju Medicinskog fakulteta i Studiju dentalne medicine te od nedavno na Studiju medicine na engleskom jeziku. Član je Udruge studenata medicine u Bosni i Hercegovini BoHeMSA te jedan od organizatora projekta „Sunčana strana dlana“ koji se tradicionalno organizira svake godine u Mostaru na Svjetski dan osoba s Down sindromom.

Ujedno je član tima u komitetu BoHeMSA-i Mostar koji se bavi studentskim profesionalnim razmjenama te je i sam bio na razmjeni u Turskoj. Kako uskladiti učenje i izvannastavne aktivnosti te kakvo je iskustvo za njega bila razmjena samo su neka od pitanja o kojima smo razgovarali s Damirom. 

Što Rektorova nagrada predstavlja za Vas? 

Biti dobitnik rektorove nagrade poseban je osjećaj. Nakon toliko godina rada vidiš da trud nije bio uzaludan i da to netko primijeti. Ova nagrada bit će mi poticaj da ovako nastavim i dalje.

Kako usklađujete studentske obveze s izvannastavnim aktivnostima? 

Budući da imam dosta obaveza na fakultetu i još kada tome dodamo izvannastavne aktivnosti onda se nađem u prilično natrpanom rasporedu. Po meni najbolje je planirati unaprijed. Nekada se nakupi toliko stvari u jednom danu da moram zapisati sve što imam taj dan kako ne bih nešto propustio. Kao studentu medicine učenje mi oduzima dosta vremena jer je gradivo obilno te nije ostavljeno puno slobodnog vremena. Ponekad usprkos dobrom planiranju ne ostane mi dovoljno vremena za sebe, ali što sam viša godina studija takvih je dana sve manje.

Kako ste se odlučili za Studij medicine? 

Moje ambicije za medicinom javile su se u srednjoj školi. U društvu smo svi razmišljali o tome da upišemo medicinu jer smo imali neka slična gledišta te nakon mjeseci pripreme uspjeli smo položiti prijemni. Danas nakon šest godina nalazim se na kraju tog puta i sigurno mogu reći da sam donio pravu odluku. 

Zašto ste izabrali profesionalnu razmjenu u Turskoj? 

Profesionalnu razmjenu u Turskoj dobio sam sasvim slučajno. Prijavio sam se na natječaj za razmjene i zadovoljio kriterije.  Budući da sam bio jedan od mlađih studenata birao sam državu među zadnjim i odluka je pala da idem u Tursku. Iako sam imao dosta predrasuda o toj zemlji, na kraju se većina toga ispostavila pogrešnim i postao sam bogatiji za jedno nezaboravno iskustvo.

Kakvo je iskustvo za Vas bila razmjena? 

To je nešto što ću pamtiti cijeloga života. Bio sam smješten u Eskišehiru, malom studentskom gradu. Prije odlaska smatrao sam da su Turci dosta konzervativni, ali nakon mjesec dana sam u potpunosti promijenio mišljenje. Ljudi su vrlo pristupačni i voljni pomoći, ali u velikoj većini slučajeva ne znaju engleski pa se sav razgovor svodi na gestikulaciju rukama. Navečer je grad pun života, lokalni kafići su puni studenata. Njihov studentski život se po malo čemu razlikuje od našeg. Moj boravak u Turskoj nije bio samo izletnički, tu sam došao odraditi četiri tjedna ljetne prakse. Bio sam na odjelu za interventnu kardiologiju. Mentor i kolege su me odlično prihvatili, s nekima sam i dalje ostao u kontaktu. Turci imaju modernu medicinu koja se nalazi na zavidnoj razini. Bolnice su dobro opremljene i sustav im je dobro organiziran. Njihova država dosta ulaže u medicinu i to se da zaključiti iz razgovora s liječnicima koji su zadovoljni uvjetima u kojima rade.

Koji je po Vašem mišljenju recept za lakše učenje?

Nema nekog čarobnog recepta. Smatram da je najbitnije postaviti sebi određene ciljeve i biti uporan, a rezultati će doći s vremenom.

Vidite li svoju budućnost kao liječnik u Bosni i Hercegovini? 

Trenutna situacija u našem zdravstvu nije zadovoljavajuća. Mislim da naša država ima premalo sluha za zdravstvo i da bi se trebali više pozabaviti tim problemom. Po mojem mišljenju trud i zalaganje medicinskog osoblja slabo se primijeti i cijeni. Ti ljudi obavljaju odgovoran i stresan posao. Naravno da sam razmišljao o odlasku u inozemstvo kao i većina mojih kolega. Sama ta činjenica da razmišljamo o odlasku nam dovoljno govori da u našem zdravstvu nešto ne štima. 

J.P./Pogled.ba