Podijeli članak

Najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka, osvajač srebrene medalje u disciplini 800 metara na Svjetskom prvenstvu u Dohi , doputovao je u Sarajevo gdje su ga dočekali brojni navijači.

Tuka je jednu od svojih najboljih sezona u karijeri okrunio srebrom sa Svjetskog prvenstva, a finale je istrčao u vremenu 1:43.47, što je ujedno i njegov ovosezonski osobni rekord. Srebro iz Dohe je Tukino drugo odličje sa svjetskih prvenstava. Prvo je osvojio na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. godine, kada je donio brončanu medalju.

Na konferenciji za medije održanoj na sarajevskom aerodromu, Tuka je naglasio da su ga emocije savladale već kada je sletio na tlo BiH. Prisjetio se konferencije za medije iz travnja kada je najavio da će se vratiti u sami vrh atletike.

– Znam da sam napravio pravu stvar, veću nego u Pekingu, jer ova medalja sjaji još sjajnije. Razlika je što sam 2015. morao osvojiti medalju, bio sam najbrži na svijetu na 800 metara i pritisak je bio velik jer svi su očekivali da donesem medalju. Ovaj put je bilo drugačije, bio sam dobar, ali nitko me nije svrstavao u kandidate za medalju pa nisam osjećao pritisak. Iskustvo iz Pekinga mi je dosta pomoglo, otišao sam rasterećen sa sedmim rezultatom na svijetu, ali bio sam sigurniji u uspjeh nego 2015. godine – rekao je Tuka.

U Dohi je imao drugačiji pristup, u utrke je ulazio s maksimalnom ozbiljnošću i sve protivnike je shvaćao kao veliku konkurenciju. Nikoga nije podcijenio, a poslije prve utrke se osjećao loše zbog zagrijavanja obavljenog na 40 stupnjeva.

– Imao sam temperaturu i groznicu. Na dan polufinala sam mislio da će se desiti najgore jer sam zaista bio loše. Zahvalio bih treneru i talijanskoj federaciji čiji doktori su me izliječili. Do finala sam se osjećao sve bolje i vratio sam se u formu, a sve to mi je sve dalo potrebno samopouzdanje. U finalu sam znao da će utrka biti jako brza ali znao sam da sam spreman za to, znao sam konkurenciju i bio sam spreman da idem na sve ili ništa. Išao sam na sve ili ništa i osvojio sjajnu srebrenu medalju što je najveći uspjeh bh. atletike. Jedva sam čekao da se vratim u BiH i podijelim to sve s našim ljudima – objasnio je atletičar.

Prisjetio se perioda nakon 2015. godine, kada je imao težak period u karijeri, popraćen povredama i lošom formom.

– Volim ovaj sport, a najgore je kada vas povrede sprečavaju da se s tim bavite. Tu posebno mislim na 2017. godinu kada su me pratile brojne povrede. Pitao sam se da li sam dao vrhunac, hoću li ikada više biti na visokom nivou i uspjeti ostvariti dobar rezultat. Ipak, upoznao sam profesoricu Jasnu, psihologinju i doktoricu Draganu iz Splita, nutricionistu, koje su zaista mnogo pomogle mom povratku u vrh atletike. Ovo je tim profesionalaca koji su mi pomogli da budem tu gdje jesam – prisjetio se Tuka.

Dodaje da sada neće razmišljati o olimpijadi u Tokiju, želi samo da uživa u trenutnom uspjehu.

– Pred olimpijadu u Riju sam prihvatio pritisak i nisam se osjećao dobro. Ne želim to ponoviti, želim ići na OI bez pritiska kao što sam otišao u Dohu. Nastavit ću s ovakvim sistemom treninga, imam još prostora za napredak, a medalja je dodatni motiv za trud i rad. Bit ću predan svom radu, raditi što mi se kaže s istim timom. Ići ćemo do najsitnijih detalja, jer konkurencija će isto to činiti – objasnio je.

Dodaje da postoji razlika između njega i drugih atletičara, a ta razlika se očitava u podršci koju oni imaju u uređenim sistemima svojih država, što u BiH nije slučaj.

– Oni imaju veliku podršku sistema uređenog sporta. Svi putuju na pripreme po najboljim kampovima, a s druge strane ja imam veliku ljubav prema svojoj zemlji i želim da je predstavim u najboljem svjetlu, iako nemamo sistem koji bi podržao sportiste. Ljubav prema BiH mi je usađena od malih nogu. Moj otac se borio za ovu zemlju, a ja se sada borim na drugi način – zaključio je viceprvak svijeta.

Tukin trener, Talijan Gianni Ghidini, naglašava da se Amel s prethodnim trenerima izgradio kao sportista i ličnost, a 2015. godine je okrunio period napornog rada. Ističe da je nakon te godine bh. atletičar prošao kroz period problema s ozljedama, formom i bolovima u mišićima, ali napornim radom i zalaganjem je to prebrodio.

Dodaje da je imao jake emocije tijekom Tukinih nastupa u Dohi, posebno u polufinalu i finalu, posebno jer se noć prije nije osjećao najbolje.

– Bili smo zabrinuti, ali on je bio zaista fenomenalan u polufinalu i finalu. Postavili smo si visoke ciljeve, željeli smo osvojiti medalju. Znali smo da atletičar mora imati snove i željeti medalju i uspjeh. Ako sportista to nema, onda neće ni postići uspjeh. Kada postavite visoke ciljeve onda i atletičar daje sve od sebe – rekao je Ghidini i dodao da će Tuka u narednom periodu odmarati, a zatim će se pripremati za olimpijadu u Tokiju, gdje će pokušati postići još bolji rezultat.

Predsjednik Atletskog saveza BiH Suad Kaknjo ističe da atletičari poput Tuke nemaju adekvatnu podršku, te da su sportaši poput njega rijetkost. Vjeruje da će u budućnosti Tuka donijeti BiH i zlatnu medalju s jednog velikog natjecanja.