Podijeli članak

Poznate psihologinje Majda Rijavec i Dubravka Miljković, profesorice na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i autorice tridesetak knjiga iz popularne psihologije, u knjizi “Muškarci i žene, poznajemo li se uopće?” (izdavač Profil) izabrale su najuvjerljivije znanstvene dokaze kako bi nas suočile s našim predrasudama.

Sreća: Muškarci su najmanje sretni u 20-ima

Muškarci rjeđe od žena pate od depresije i anksioznosti; žene doživljavaju više negativnih emocija, ali i više pozitivnih pa su češće nesretnije, ali i sretnije. Muškarci su najmanje sretni u svojim dvadesetim godinama. Tada su obično još samci, moraju se osloniti samo na vlastite financijske prihode i obično nisu njima zadovoljni. Kad stupe u brak ili se odluče za zajednički život s partnericom koja zarađuje, postaju sretniji. S druge strane, žene su najsretnije u mlađoj i srednjoj dobi. Nakon 48. godine njihov osjećaj sreće opada i to najčešće zbog obiteljske situacije i financijskih razloga.

Mentalno zdravlje: Kod žena je češći poremećaj raspoloženja

Kad je riječ o psihičkim poremećajima, većina istraživanja pokazuje da su oni nešto češći kod žena, iako razlika nije velika. No, postoji značajna razlika u vrsti poremećaja. Žene češće imaju poremećaj raspoloženja, dok su muškarci češće ovisnici i češće imaju antisocijalni poremećaj ličnosti. Dakle, žene češće imaju poremećaje čiji su simptomi okrenuti prema unutra, dok muškarci češće imaju poremećaje čiji su simptomi okrenuti prema van.

Nošenje sa stresom: Emocije bolje kontroliraju muškarci

U stresnoj situaciji kod muškarca se u krv izlučuju veće količine norepinefrina i kortizola. Kod žena se izlučuje više endorfina - neurokemijske tvari koja smanjuje bol i pomaže da se dobro osjećamo u odnosu s drugom osobom. Također se izlučuje veća količina oksitocina - neurohormona koji potiče da se ponašaju prijateljski prema djeci i bliskim osobama. Žene su općenito otvorenije u izražavanju svojih emocija i komuniciranju s drugima kad treba riješiti različite stresne situacije. Muškarci više vole sami izlaziti na kraj sa svojim stresovima. Dakle, muškarci više nego žene kontroliraju svoje emocije, susprežu ih i ne žele razgovarati o bolnom događaju. Više su skloni otići van i nešto raditi nego sjediti kod kuće i plakati. Jednako je i s drugim emocijama: neće reći da vas voli, nego će oprati posuđe. Zato i nema puno smisla pitati muškarca kako se osjeća: teško da ćete dobiti neki odgovor osim “dobro” ili “nisam baš dobro”. Korisnije ga je pitati što je radio.

Kako tuguju: Muškarci si dopuštaju tugu, ali samo kad su sami

Dugo se vjerovalo da muškarci brže nego žene obrade svoje tugovanje i pospreme ga. Ipak nije tako. I jedni i drugi osciliraju između valova tuge i nagovještaja nade o boljem sutra, samo što su žene više navikle na takve emocionalne oluje, a muškarce one zbunjuju i ne znaju što bi - ni s njima ni sa sobom. Muškarac si dopušta tugu samo kad je sam. Stručna je pomoć i kod njih dokazano učinkovita, ali je problem što je rijetko potraže.

Plakanje: Žene plaču 5,4 puta mjesečno, muškarci 1,3

Ako plakanje definiramo kao svako stanje u rasponu od vlažnih očiju do glasnog jecanja, žene u prosjeku plaču 5,3 puta mjesečno, a muškarci 1,3. Ta je razlika dijelom biološki uvjetovana: muški spolni hormon testosteron može zakočiti plakanje, dok ga prolaktin, kojega žene imaju više, može potaknuti. No, nije sve u biologiji. Usporedba učestalosti plakanja muškaraca i žena u 35 zemalja pokazuje da to ima veze i s tim gdje se plače. U bogatijim državama (npr. Švedska, SAD) i muškarci i žene plaču više i veće su rodne razlike nego u siromašnijim zemljama (npr. Gana, Nigerija), gdje se općenito plače manje i žene tek nešto malo više plaču od muškaraca. Mi nismo bili u uzorku.

Govor: Nije istina da muškarci govore manje od žena

Postoji serija istraživanja koje je tim istraživača provodio šest godina na gotovo 400 studenata. Povješali su na njih elektroničke snimalice koje su se uključivale svakih 12 i pol minuta - bez obzira na to je li bilo što za snimanje ili ne. Žene su prosječno izgovarale nešto više od 16.000 riječi dnevno, a muškarci nešto manje od 16.000 dnevno. Razlika nije statistički značajna, tj. razlike nema.

Kako komuniciraju: Žene su te koje se prilagođavaju

Neki autori smatraju da se razgovori između muškaraca i žena odvijaju bez problema zato što se žene prilagođavaju muškom stilu komuniciranja. Teme koje započinju muškarci uvijek se u razgovoru nastave, ali ne i one koje započnu žene. Također, muškarci su u razgovoru sa ženama skloniji govoriti o sebi, što nije slučaj kada razgovaraju s drugim muškarcima. A budući da su žene spremne prihvatiti njihovu temu razgovora i spremne su slušati, razgovor se odvija bez problema. U miješanom društvu žene postavljaju tri puta više pitanja nego muškarci. Muškarci češće prekidaju žene nego obratno. U miješanom društvu muškarci govore dulje nego žene. U društvu osoba istog spola žene govore više nego muškarci.

Online: Muškarci imaju manju sposobnost empatije

Prevelika količina vremena provedenog na internetu opasnija je za muški nego za ženski mozak. Muškarci koji više vremena provode online imaju veću vjerojatnost razvijanja ponašanja nalik autističnom: imaju slabiji kontakt očima u komunikaciji i manju sposobnost empatije. Muškarci na internetu češće čitaju vijesti, financijske informacije i sportske rezultate, češće igraju videoigre, vještije koriste pretraživače i više vole isprobavati nove uređaje i programe. Žene su sklonije slati e-mailove prijateljima i članovima obitelji kako bi s njima podijelile svoje brige ili proslijedile neku informaciju.

Samoubojstva: Među samoubojicama triput je više muškaraca

Od 110 zemalja na popisu Svjetske zdravstvene organizacije (prosječne stope samoubojstava, tj. broj samoubojstava na sto tisuća stanovnika) postoje samo dvije u kojima se žene više ubijaju - Hong Kong i Sveti Toma i Princip. Na popisu je i Hrvatska, gdje se ubijamo po stopi od 19,7 (kao Latvija, Ukrajina, Rusija), od čega je stopa samoubojstava muškaraca 30,2, a žena 10.

Što je važno: Razlika u tradicionalnosti i konformizmu nema

Ima mnogo istraživanja o ovoj temi, ali najveće dosad provedeno (77.528 sudionika iz 73 zemlje) pokazalo je razlike koje ukratko izgledaju ovako: muškarcima su važniji moć (socijalni status, prestiž, kontrola drugih); postignuće (osobni uspjeh), neovisnost (u mišljenju i ponašanju); stimulacija (uzbuđenja, promjene, izazovi) i hedonizam (senzualni užici). Ženama su važniji dobronamjernost (očuvanje i povećanje dobrobiti ljudi s kojima su često u kontaktu); univerzalnost (razumijevanje, poštovanje, tolerantnost, zaštita ljudi i prirode) te sigurnost (sklad, stabilnost društva, odnosa i samih sebe). Razlike nema u tradicionalnosti (poštovanje, odanost i prihvaćanje tradicijskih kulturnih ili religijskih običaja i ideja) i konformizmu (suzdržavanje od ponašanja koja će uznemiriti druge ili im narušiti socijalne norme i očekivanja).

Spavanje: Žene spavaju manje i pliće

Postoje razlike u muškom i ženskom spavanju, a zanimljivo je da se one javljaju tek u pubertetu i traju do osamdesetih, kada se gube. Ženama u prosjeku treba više sna nego muškarcima, međutim žene spavaju manje, ženski je san plići i češće nego muškarci pate od nesanice, tj. ženama je teže zaspati i ranije se bude. Muškarci se češće noću bude, ali i odmah nastavljaju tamo gdje su stali.

Strahovi vezani uz starost: Muškarci se boje impotencije, a žene gubitka privlačnosti

Američka autorica Paula Spencer Scott tvrdi da se muškarci i žene boje različitih stvari u starosti (barem Amerikanci). Muškarci se u starosti boje impotencije, gubitka tjelesne snage, gubitka važnosti zbog mirovine, nesposobnosti za vožnju i gubitka mentalnih sposobnosti (vlastitih ili supruginih). Ženski su strahovi gubitak privlačnosti, smrt bračnog partnera, siromaštvo, rak, ovisnost o drugima.

U autu: Muškarci imaju dvostruko više nezgoda nego žene

Muškarci voze rizičnije (agresivnije) i više krše prometne propise nego žene. Razlike se ne pripisuju vozačkim vještinama nego različitom psihološkom funkcioniranju koje se dijelom objašnjava evolucionistički.

Naime, 99 posto ukupne čovjekove povijesti muškarac je bio lovac. A gresivnost i rizično ponašanje omogućavali su mu da preživi. Na tisuću vozača muškarci imaju dvostruko više nezgoda nego žene.

Najčešći je uzrok prevelika brzina i nepoštivanje drugih propisa. Jedna je analiza pokazala da muškarci češće nego žene uzrokuju nesreće u zavojima, prilikom pretjecanja i noću. S druge strane, žene više imaju nesreće na križanjima, što se pripisuje pogreškama u procjeni situacije.