Podijeli članak

Tagovi

 

U predivnoj zgradi Hercega Stjepana Kosače, u procvalom Mostaru počele su predstave, operne izvedbe, likovne izložbe; šarolika ponuda kulturnog dijela života. U sklopu manifestacije 'Mostarsko proljeće' grad svojim izvedbama časte mnoga ugledna imena iz cjelokupnog svijeta umjetnosti, uglavnom s naših prostora.

 

Sasvim slučajno, jer nisam imala pametnijeg posla sestra me pozvala da pogledamo filharmoniju, na otvaranju ove sjajne manifestacije. Moja dosada je izgubila u ovom slučaju. Odlučila sam otići. Nisam ni slutila da će to biti jedna od onih večeri za koje imate osjećaj da ćete ih zauvijek pamtiti.

 

Poznate skladbe još poznatijih autora izvodilo je preko 50 visokostručnih glazbenika, svirača, pjevača, dirigenata. Turbulentno mahanje palicom, življenje svake note, formiranje predivnih tonova, rad svih kao da su jedno, potpuni doživljaj. Nešto što se samo može pojmiti ako si prisutan.

 

Cijeli događaj je pratila uglavnom starija populacija, što je divno, njima je valjda iz nekih sretnijih vremena ostala navika za kulturnim životom. Ono što je mene rastužilo jest činjenica da je od ukupnog gledateljstva bilo tek 5% studenta i to uglavnom onih koji su tu honorarno zarađivali novce.

 

Što se to s nama događa? Ne razumijem. Hoćemo li i sutra čuti kako je dosadan ovaj grad i  kako ništa ne nudi? Hoće li sve silni studenti književnosti, likovnih akademija i sličnih usmjerenja baš tih dana imati neodgodivo predavanje u sumnjive sate ili hrpu nekih kolokvija? A svi ostali, hoće li se izvlačiti na smiješne obveze i neće osjećati  potrebu da prošire svoje znanje i na druga opća područja? Hoće li se usuditi pogledati sve što im se nudi? Jeli moguće da će i ove godine jako malo studenata radije izdvojiti novac za super kvalitetu predstavu nego za super šik moderne traperice?

 

Treba li ovo društvo, ionako na rubu,  ograničene buduće mlade perspektive ljude? Koliko kontradiktornosti u jednoj rečenici. Jer mi, studenti, smo upravo takvi. Imamo tu groznu naviku da po svemu pljujemo, a kada nešto dobijemo to ne iskorištavamo. S druge strane, u našem procvalom gradu borave učenici internacionalne srednje škole u Mostaru 'United World College'.

 

Njih je bilo jako puno. Oko šestine gledateljstva sačinjavali su ti mladi učenici koji vjerojatno neće nastaviti život u Mostaru. Oni su tu, a mi koji smo duže stanovnici 'hercegovačke metropole' i većina nas pušta korijene na ovom dijelu zemlje ipak odlazimo radije na pivo nego na predivne skladbe koje će očuvati hrvatsku kulturu na ovim prostorima.

 

Zašto ne naučimo nešto od tih mladih i puno perspektivnijih sugrađana? Zašto poput njih ne pratimo sve kulturne događaje u gradu u kojem studiramo? Zašto se pobogu kulturno ne uzdižemo? Ugledajmo se na prave uzore, slijedimo prave smjernice, nađimo put koji vodi do istinske kulture.

 

U sljedećih 45 dana, koliko traje 'Mostarsko proljeće' pružimo sebi zadovoljstvo gledanja prave umjetnosti u proljetnom Mostaru, a kasnije šetajući ulicama najtoplijeg grada u Hercegovini u ovo vrijeme širimo svoje doživljaje i imitirajmo oduševljeno inspirirajuće umjetnike.


Smokvica