Podijeli članak

Kronični nedostatak kreveta za intenzivnu njegu, zastarjele statistike i manjak kapaciteta za testiranje u afričkim zemljama samo su neki od problema. Africi su potrebne drugačije strategije u borbi protiv koronavirusa, piše Deutsche Welle.

Samo pola bolničkog kreveta. Toliko bi u hitnim slučajevima bilo na raspolaganju na 1000 Nigerijaca u bolnicama ove ogromne zapadnoafričke države. Takve su barem službene brojke WHO-a. Na istoku kontinenta, u Keniji, situacija je bolja, ali samo neznatno - 1,4 kreveta na 1000 osoba.

Kada su u pitanju kreveti za intenzivnu njegu, podaci su još gori. U ukupno 43 afričke države ima manje od 5000 kreveta na jedinicama intenzivne njege, objavio je WHO prije nekoliko dana. To iznosi oko pet kreveta na milijun ljudi - u usporedbi s 4000 kreveta, koliko ih na milijun stanovnika ima u Europi.

To su zastrašujuće brojke s obzirom na koronavirus koji se širi u Africi. Međutim, nitko sa sigurnošću ne zna jesu li ovi podaci uopće točni. Navedene statistike su zastarjele: podaci za Nigeriju su iz 2005., za Keniju iz 2010. godine, a najnovije informacije za cijeli kontinent potiču iz 2011. godine.

Mali broj testova

Zdravstveni sustavi u Africi su na rubu snaga i to sada postaje jasno. "U Keniji se zdravstveni sustav nalazi pod ozbiljnim pritiskom zbog bolesti poput malarije, kolere, HIV / AIDS-a, i već sada je u krizi", kaže Kathryn Tätzsch iz humanitarne organizacije World Vision u Nairobiju.

U ovoj zemlji broj pacijenata s potencijalno fatalnom upalom pluća raste od siječnja, a trenutno ih je nešto manje od 300. "Premalo je mjesta na odjelima intenzivne njege, a troškovi njege pacijenata uključujući zaštitnu odjeću za zaposlene su 1200 eura dnevno. To je neizmjerno mnogo za jedan sustav koji se već ionako bori s mnogim problemima", kaže Tätzsch u intervjuu za DW.

WHO već neko vrijeme upozorava da bi subsaharska Afrika mogla postati sljedeći epicentar pandemije SARS-CoV-2. Procjenjuje se da bi moglo doći do najmanje 300.000 smrtnih slučajeva, a više od 30 milijuna ljudi bi nakon pandemije moglo postati još siromašnije. Tu je i drugi problem: "Kapaciteti za testiranje su ograničeni. Mnoge zemlje su do sada provele samo nekoliko desetaka testova. Kenija je nedavno počela testirati. Ali broj potvrđenih slučajeva je mnogo veći", kaže Tätzsch.

Situacija je slična i u Kanuu, u sjevernoj Nigeriji. Dopisnik DW-a Nasir Salisu Zango objašnjava: "Liječnici kažu da vlada nije spremna za tu borbu. Recimo, njegovatelji neće raditi pažljivo jer je njihova sigurnost ugrožena. Strah da se zaraze od pacijenata je velik." Koliko je ljudi doista već zaraženo - to se ne zna.

Nema pouzdanih podataka

U Africi nema pouzdanih podataka o širenju bolesti ni o broju zaraženih. To je zaključak do kojeg su došli i istraživači s London School of Hygiene and Tropical Medicine (LSHT). "Podaci o broju osoba zaraženih koronavirusom i o kapacitetima liječenja u Africi su vrlo nepotpuni", rekao je Francesco Checci iz ove institucije. "To znači da ne znamo koliko se brzo prenosi virus. Teško je utvrditi i u kojoj mjeri klinike, liječnici i medicinske sestre mogu odgovoriti na ovu krizu", kaže Checci.

Zašto ne postoje pouzdani podaci koji bi procijenili situaciju? "Zdravstveni sektor u subsaharskoj Africi nema dovoljno osoblja i slabo je opremljen, tako da je polazna osnova za prikupljanje podataka vrlo loša", objašanjava Checci. Na sreću, postoje načini za barem djelomično rješavanje nedostatka podataka tako da WHO, Afrička unija (AU) i afričke vlade mogu donositi odluke. "Koriste se matematički modeli kojima se mogu predvidjeti trendovi i odabrati strategija za odgovor na krizu."

No i to sa sobom nosi određene probleme. „Trenutne prognoze pandemije koronavirusa u Africi temelje se na procjenama krize u Europi i Kini", kaže Checci. U Africi bi se situacija mogla ipak drugačije razvijati, dodaje. „Na primjer, moglo bi doći do većeg broja infekcija u gradskim siromašnim područjima, a manje zaraženih ljudi u ruralnim područjima."

Unatoč svim neizvjesnostima, jedno je sigurno: „Ako pogledamo prognozu za infekcije u Africi, jasno je - s nekoliko izuzetaka kao što je Južnoafrička Republika - da stojimo ispred ogromne planine kada broj očekivanih kritičnih slučajeva usporedimo s postojećim krevetima za intenzivnu njegu", rekao je Checci u intervjuu za DW.

Prevencija je najbitnija

On vidi problem u trenutnom fokusu afričkih vlada kada je riječ o boljoj njezi pacijenata: "Ovo gotovo nije izvedivo s obzirom na broj pacijenata koji se očekuje." Nitko ne zna točno u kojoj je mjeri Afrika spremna za pandemiju. Stoga prevencija ostaje jedina razumna strategija. Checci smatra da je u tome tajna za smanjenje broja zaraženih osoba.

Mjere poput samoizolacije bolesnih, držanja udaljenosti i zaštite visokih rizičnih skupina obećavaju. "Ako se te sve tri strategije dobro kombiniraju i slijede, pružit će priliku afričkim vladama da smanje pritisak na zdravstveni sustav i time smanje broj smrtnih slučajeva bez višemjesečne zabrane kretanja i ekonomske štete koja bi mogla biti gora od samog virusa", zaključuje Checci.