Podijeli članak

'Ovaj tekst bez problema mogu razumjeti laici, a trebao bi ga pročitati svatko kome je stalo do vlastitog zdravlja', rekla je u razgovoru za tportal prof. dr. sc. Livia Puljak, izvanredna profesorica Medicinskog fakulteta u Splitu koja je u petak u Zagrebu predstavila nedavno objavljenu knjigu 'Gdje su dokazi?'

Dr. Puljak je volonterski na hrvatski prevela ovo izuzetno važno štivo namijenjeno pacijentima i javnosti, koje na jednostavan način govori kako možemo znati je li neka terapija sigurna i učinkovita.

Poznati kritičar pseudoznanosti, loše znanosti, grijeha farmaceutske industrije i tzv. alternativne medicine, autor bestselera 'Bad science' i 'Bad Pharma' dr. Ben Goldacre u predgovoru knjizi istaknuo je da bi ona trebala naći svoje mjesto u svakoj školi i u čekaonicama svih ordinacija.

U svom uvodu u knjigu upozoravate da ljudi ponekad, razočarani nedjelotvornošću lijekova, odlučuju uzeti stvari u svoje ruke pa kupuju neke neprovjerene čajeve i pripravke ili posežu za alternativnom medicinom za koju nema dokaza. S druge strane knjiga ljudima preporučuje da se uključe u kreiranje vlastitog liječenja. Na prvi pogled to može izgledati kontradiktorno.

Poruka knjige nije da bi ljudi trebali na svoju ruku uzimati terapije, već da ne treba uzeti odmah sve što im se servira. Pacijente se potiče da traže pouzdane informacije o učinkovitosti neke terapije da bi zajedno sa svojim liječnikom mogli donijeti informirane i kvalitetne odluke važne za svoje zdravlje.

Ljudi pripravke koji se reklamiraju kao 'prirodni' često doživljavaju kao bezopasne. Je li to uistinu tako?

Mnoge terapije koje se reklamiraju na tržištu nemaju učinke koji se obećavaju. Radi se o kojekakvim čajevima, kremama od biljnih ekstrakata, magnetnim narukvicama, uređajima koji liječe rak i sličnim proizvodima za čiju učinkovitost uglavnom nema nikakvih dokaza. Ljudi vole uzimati nešto što je prirodno kako bi izbjegli 'kemiju'. Međutim, i biljke su građene od kemijskih spojeva baš kao i konvencionalni lijekovi. Sve je to kemija. Sve tvrdnje o učincima neke terapije, bez obzira je li to čaj, vrsta hrane, dodatak hrani, tableta ili kirurški zahvat, mogu se i trebaju provjeriti objektivnim istraživanjima.

Bolesnici često kažu da će nešto probati jer nemaju što izgubiti. Imaju li?

Iskušavanjem neprovjerenih terapija ljudi mogu mnogo izgubiti. One mogu biti štetne ili neučinkovite, a čovjek koji ih uzima sebi uskraćuje terapije koje bi zaista pomogle. Pritom nepotrebno troši novac i gubi nadu u izlječenje. Neprovjerene terapije obično se reklamiraju isključivo nečijim bogatim iskustvom i svjedočanstvima zadovoljnih korisnika, a ne spominju se objektivni dokazi iz istraživanja. Pritom na svakog zadovoljnog korisnika dolaze na tisuće ljudi kojima terapija nije pomogla, ali im je neugodno javno priznati da su nasjeli na prevaru.

Neki pacijenti kažu da su probali neku terapiju koja obećava čudesa i da njima pomaže. Da li njima ta terapija doista pomaže?

Ljudi su vrlo subjektivni, i vide ono u što vjeruju. Neke bolesti su samoograničavajuće; one bi prošle i same od sebe sa i bez terapije. Primjer je prehlada. Postoje i bolesti koje imaju faze pogoršanja i poboljšanja – ako pacijent uzme terapiju neposredno prije faze poboljšanja, opet će terapiji pripisati nepostojeća svojstva.

Knjiga otvoreno govori i o grijesima farmaceutske industrije, znanstvenika i liječnika. Čini mi se da je to važno jer danas mnogi vjeruju u teorije zavjera prema kojima postoje lijekovi za brojne bolesti, ali ih medicina ne želi priznati jer joj ne bi donijeli profit. Što mislite o tome?


Kako biste definirali razliku između alternativne medicine i medicine?

Objektivno govoreći ne postoji alternativna medicina. Svaka terapija ili lijek čiji se učinak može znanstveno dokazati postaje medicina!

Poklonici alternativne medicine često nisu svjesni da je ona također unosan biznis te da ima itekako jak lobi kojemu je u opisu posla širenje straha od zloglasne 'alopatske' medicine i 'Velike farme'. Prema službenim procjenama samo Amerikanci na alternativnu medicinu godišnje troše 34 milijarde dolara. Što mislite o tome?

Teško je procijeniti koliko se novca troši na alternativnu medicinu jer se mnogi od tih postupaka nude na crno. Takve informacije aproksimativno možemo saznati tako da pitamo pacijente koliko troše na alternativu. Primjerice, Martin i suradnici su 2012. objavili procjenu da osobe s bolovima u leđima i vratu godišnje troše oko 2.500 kn na alternativne terapije. Sličnu procjenu dobili su Yildiz i suradnici kad su 2013. istražili troškove među oboljelima od karcinoma u Turskoj. Kada se to pomnoži s brojem pacijenata, dolazi se do velikih iznosa. Nažalost, obično se radi o bačenom novcu.

Kada bi alternativna medicina uistinu bila učinkovita ne bi li zemlje u kojima ona dominira, poput Indije ili Kine, imale značajno duže očekivano trajanje života?

Potpuno ste u pravu. Mnogi postupci koji se primjenjuju u tzv. tradicionalnoj ili alternativnoj medicini poznati su stoljećima. Međutim, tek smo u zadnjih stotinjak godina, zbog iznimnog razvoja moderne medicine utemeljene na objektivnim istraživanjima doživjeli produljenje ljudskog vijeka. Standardna medicina nije savršena, ali nitko ne može poreći da ljudi žive sve duže i kvalitetnije. Iako još uvijek ima bolesti koje ne možemo potpuno izliječiti, imamo lijekove koji bolje ublažavaju simptome i pacijentu omogućuju bolje funkcioniranje u svakodnevnom životu. To možemo zahvaliti isključivo objektivnim medicinskim istraživanjima, u kojima se terapije ne temelje na preporuci autoriteta, neprovjerenim teorijama ili religijskim idejama nego na objektivnim dokazima.