Podijeli članak

Prvo i prvo, nisam u bijegu. Ne skrivam se od ničega. Žao mi je što do ovog došlo, ali ja s ovim nemam nikakve veze. Filipa nikad nisam poznavao niti sam imao dodira s njim, počinje svoju stranu priče za 24sata Jerko Malvasija.

Od one subote kad je Filip Zavadlav krenuo u krvavi pohod s kalašnjikovim, svi izvori govore kako je upravo Malvasija bio njegova glavna meta. Svjedoci su ispričali kako je Zavadlav čak došao na vrata kuće u kojemu je vjerovao da živi Malvasija. Nije ga našao.

Jerko Malvasija je odavno poznat policiji i crnoj kronici. Osuđen je zbog dilanja nakon što ga je 2013. policija uhvatila s vozilom punim marihuane. On i sudionik su pokušali pobjeći, ali pukla im je guma. Pronađena su im dva i pol kilograma marihuane, a Malvasija je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Međutim, iza rešetaka je zaglavio na više od šest godina.

- Zašto sam ja isturen u cijeloj ovoj priči? Posljednje godine života proveo sam po zatvorima ili u bijegu. Nakon što sam pao s marihuanom, bio sam prvo u istražnom zatvoru u Splitu, pa sam tijekom ljeta otišao živjeti u Zagreb. Iz Zagreba bježim za Sarajevo jer nisam htio izdržavati kaznu. U BiH sam završio u centralnom zatvoru, pa u Zenici. Isporučen sam Hrvatskoj po molbi ministra pravosuđa 2016., robijao sam tada u Remetincu, Šibeniku, Gospiću. Na slobodu izlazim 11. 6. 2019. Nikad u životu nisam koristio slobodne izlaske ni vikende. Nisam imao ni posjete, osim nekoliko očevih dolazaka. To se može vidjeti u zatvorskom kartonu. Nisam imao kontakt s vanjskim svijetom - priča Malvasija.

Ispričao nam je što se događalo onog dana kad je Filip Zavadlav ubio troje ljudi.

- Spavao sam kući kad je počela pucnjava. Javili su mi na mobitel da su mi ubijeni otac i brat. To je bila prva informacija koja mi je stigla. Nisam se nigdje pokupio ni otišao. Pokušao sam dobiti oca. Nisam ga mogao dobiti. Mobitel mi je samo zvonio. U glavi mi je bila katastrofa. Nakon minutu su mi javili čak da sam ja mrtav. Dobivao sam poruke 'počivaj u miru', da mi je brat ubijen i takve stvari. Mislio sam prvo da se netko ruga sa mnom, da je san. Onda sam pokušao dobiti prijatelja da ode do Varoša i pogleda što se događa. Kad mi je rekao da su ubijeni Torlak, Boban i Paić te da se mene traži, da me se ubije, nisam mogao vjerovati. Sjeo sam u auto i krenuo prema ocu. Javila mi se policija i rekla da dođem u stanicu. Nisam htio doći dok mi ne objasne što se događa - tvrdi Malvasija.

- Javio mi se otac i rekao da je sve u redu i ja sam se dogovorio s policijom da dođem u stanicu jer je uhapšen ubojica. Nisam se htio predati dok ne vidim da je sve u redu s mojom obitelji i s mojom curom. Nisam od nikoga bježao ni sakrivao se. Policija me uhapsila i vezala me lisicama. Bio sam vezan, odveli su me u Omiš, nisu mi dali da uzmem hranu ni piće. Ponašali su se kao da sam ubojica. Izvršili su pretrese objekata koje mi koriste otac i brat. Dovodili su i psa. Pretresali su stan koji ne koristim 15 godina. Nisu našli ništa. Nisam htio potpisati papire sve dok ne obave pretres mog vozila, stana ili garaže. Ako već traže drogu, zar ne bi bilo normalno da to čuvam u stanu kojeg koristim, a ne negdje što ne koristim godinama? Neki su me htjeli tući, ali ja ne dam na sebe. Gospodo, napravite posao kako treba, a ne mi raditi probleme ocu i bratu! I sad kad niste našli ništa, što sada? Gdje je sada ta droga o kojoj se priča? Ako sam diler, onda bi se valjda nešto našlo, bar nekakva vaga - burno priča Malvasija.

Je li poznavao obitelj Zavadlav, pitamo ga.

- Iz viđenja sam poznavao Filipovog mlađeg brata Stanislava. Nisam izlazio ni družio se s njim, ni preko mobitela ni posrednika. Nije to moj krug ljudi s kojima se družim - odgovara.

A je li znao ubijene?

- Torlak mi je daljnji rod. Nismo mi bili nešto dobri, nismo se družili. Nismo imali dodirne točke. Bobana sam poznavao. Od njega sam uzeo motor kad sam izašao iz bolnice nakon nedavne prometne nesreće. U osmom mjesecu sam vozio crvenu Yamahu. Radio sam mu servis na motoru i bio je kod mene deset dana. Od tada, od osmog mjeseca, Boban i ja smo se čuli nekoliko puta na telefon. Taj mobitel sam dao da se vještači na policiji. Nije bilo nikakvih poslovnih ni prijetećih poruka među nama. Bobana sam znao i bio sam dobar s njim, ali nismo se družili i nismo izlazili skupa i provodili zajedničko vrijeme. A tu Yamahu za koju se tvrdi da je moja, nije. Ne znam kad ju je on kupio. Nikad nisam posjedovao ni plavog Burgmana na kojem je ubijen Paić. Nikad nisam ni vozio takav motor plave boje. Vozio sam takvog sivog možda tjedan dana pa ni ne znam zašto se priča da je zamijenio Paića za mene. Ovim putem želim poručiti da se duboko ispričavam svima kojima sam nanio bol i zlo. Želim izraziti duboku sućut svojim prijateljima kojima nisam mogao ni doći na sprovod jer me okolina proglasila krivim - kaže Malvasija.

Izravno smo ga upitali je li diler.

- Ja svoju prošlost ne mogu mijenjati. Možda jesam okorjeli jer ne surađujem s policijom, ali sada nisam diler - odgovorio je.

Bavite li se ikakvim protuzakonitim aktivnostima, pitamo ga.

- Ne bavim. Izašao sam nedavno iz zatvora, imao sam prometnu. Bavim se preprodajom auta. Otkad sam izašao, prodao sam deset auta. I u Njemačku idem da preprodajem aute. Nikad u životu nisam radio s heroinom. Stanislavu nikad nisam prodao 'cvit' trave. Ja nemam prijatelje narkomane. Ja nemam ništa s takvom klijentelom. Za travu sam imao klijentelu i bila je dobra - tvrdi Malvasija.

Negira navode svjedoka da ga je Zavadlav tražio u obiteljskoj kući.

- Tamo ne stanujem više od 15 godina. S mojim bratom nije imao kontakta. Kažu ljudi da je kucao i lupao. Imam psa koji bi reagirao na svaki šum. Susjedi kažu da su ga vidjeli, ja ne znam odakle im to. Nakon par minuta od navodnog kucanja Filipa, došla je policija i odvela mi i brata i oca - tvrdi Malvasija.

- Ja Filipa ne poznajem niti znam išta o njemu. Nisu se prebijali moji dugovi, ja nemam veze s tim. Policija mi je rekla da se netko ranije pozivao na mene, da su se u moje ime nabijali dugovi. To nije istina. Čuo sam više različitih verzija. Jedna od njih je da sam ja slao maloga Filipa ili Stanu, ne znam više kojega, da sam ih slao u kladionicu da mi se uplate listići. Poanta svega je da sam ja tu sasvim slučajno umiješan. Ja sam trenutno jedina živa osoba iz cijele priče koja može nešto reći.  Ja pozadinu ove priče ne znam, mogao sam u tom trenutku biti kod oca, moglo me ubiti - kaže Malvasija.

Zašto se onda dosad nije javio, pitamo ga.

- Svaki dan me policija zove i pita gdje sam. Imam pratnju jer se priča da ću nekome nauditi. Okružen sam policijom. Kad Filip bude mogao, neka da izjavu jer i mene zanima pozadina priče. Zašto sam zamalo poginuo ni kriv ni dužan? Imam svoj kodeks u životu: Nikad nikoga nisam prevario, nikad nikome nisam prodao heroin, nikad nikome nisam oteo ništa njegovo i nikad nikoga nisam drukao. Ne bojim se poginuti ni umrijeti jer ja nemam što izgubiti u životu. Samo bih volio znati, prije nego me ubiju, ima li razloga - ispričao je Jerko Malvasija.