Podijeli članak

Posljednjih dana uveliko se u europskim i svjetskim medijima kao agenda nametnula trakavica oko megakompanije Huawei. 

Početak tjedna donio je nove napetosti u globalnoj političko-ekonomskoj sapunici koja prati događaje između starosjedilačke 'obitelji' i probitačnog konkurenta odlučnog da razbije dugogodišnji status quo na globalnom geopolitičkom tržištu – konkretno, Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Američka kompanija Alphabet, matična tvrtka internetskog pretraživača Googlea, objavila je da potencijalni novi kupci mobitela kineskog proizvođača Huawei neće moći koristiti operativni sustav Android koji je pod kontrolom Googlea i danas se nalazi na tri četvrtine pametnih mobitela u svijetu. 

Huawei je jedan od najvećih svjetskih proizvođača telekomunikacijske opreme sa stotinjak milijardi dolara godišnjih prihoda i dvjestotinjak tisuća zaposlenih, a zbog povijesne veze s kineskom vojskom nalazi se usred geopolitičke sapunice u kojoj i SAD i Kina nastoje zaštititi svoje ekonomske i druge interese. Upravo zbog svoje snage i udjela na tržištu telekomunikacija  i činjenice da već skoro desetljeće se telekomunikacije pozicioniraju kao jedne od ključnih suvremenih industrija situacija oko Trumpovoga poteza prema ovoj kompaniji globalna je agenda. Upravo oko ovoga značajnog koraka od strane SAD-a stvorila se globalna situacija koja potresa cijeli svijet. Za sve one koji se bave odnosima s javnošću ali i suvremenom geopolitikom upravo ovaj slučaj je doista ključan “case“ ovih dana. Stvari se mogu promatrati iz dva navedena kuta i neki analitičari ih zapravo poistovjećuju, a upravo to može biti zamka i potrebno ih je odvojiti. 

Kada je u pitanju kompanija Huawei jasno je da kroz povijest od svoga osnivanja do danas vuče različite kontroverze i dinamiku odnosa sa stranim tržištem. Početkom globalne ekspanzije javile su se i prve nešto ozbiljnije kontroverze vezane uz Huawei 2001., kad su indijske vlasti posumnjale da se kineska kompanija nalazi u poslovnim dogovorima s talibanima, Pakistanom i Irakom. Dvije godine kasnije američki proizvođač telekomunikacijske opreme Cisco optužio je Huawei da je nezakonito kopirao intelektualno vlasništvo te tvrtke. Razne optužbe, vezane i uz izravnu industrijsku konkurenciju i uz potencijalnu špijunsku ulogu, nizale su se godinama, a Huawei je uvijek nijekao bilo kakvu suradnju s kineskom vojskom ili vlastima.

Ozbiljniji problemi javili su se 2012., kad je Australija zabranila Huaweiju sudjelovanje u izgradnji tamošnje širokopojasne mreže, navodeći moguće sigurnosne probleme. Krajem iste godine američki parlament je tamošnje kompanije upozorio na istragu kojom je ustanovljeno da telekomunikacijska oprema koju proizvodi Huawei potajno šalje informacije u Kinu. Države članice EU-a zasad su bile nešto suzdržanije iako je nekolicina njih također upozorila na oprez, posebno zbog činjenice da temeljem kineskih zakona Huawei mora surađivati s kineskim tajnim službama. Uz informacije da surađuju usko s kineskim vlastima neosporna je činjenica kako kompanija značajno utječe na tržište telekomunikacija u Europi i da su tehnološki daleko odmaknuli u odnosu na konkurenciju. Stjegonoše su kada je u pitanju 5G mreža što je tehnološki najveći domet, ali i ključ prijepora kada su u pitanju optužbe za špijuniranje od strane SAD-a. Bilo kako bilo jasno je da je u pitanju geopolitički rat čiji će rasplet značajno utjecati na odnose u svijetu.

Pogled koji je usmjeren na Huawei kao korporaciju unutar ovoga procesa ostavlja dojam da im je krizni menadžment potpuno strani pojam. Za sve one koji se bave strateškim komuniciranjem jasno je da kompanija koja ima dvjestotinjak tisuća zaposlenih, djeluje na području čitavoga svijeta mora imati koordiniranu komunikaciju, koju ovoga puta nije pokazala. Upravo nekoordinirana komunikacija krizu ove kompanije čini nekontroliranom s neizvjesnim ishodom. 

Krenimo redom, nakon što se u medijima pojavila vijest o tome kako potencijalni novi kupci mobitela kineskog proizvođača Huawei neće moći koristiti operativni sustav Android koji je pod kontrolom Googlea, kompanija Huawei nije se očitovala. Informacijsku prazninu koja ja nastala od nastanka krize do prve informacije u javnosti popunili su mediji. Takva situacija dovela je kompaniju Huawei u reaktivnu poziciju. Njihova reakcija nakon 12 sati je apsolutno ostvarila mali efekt unutar javnoga prostora.  Iz perspektive kriznoga komuniciranja od vremena nastanka krize do vremena prve informacije o krizi ovisi pozicija organizacije tijekom kriznoga komuniciranja. Prema načelu kriznoga komuniciranja organizacija u kojoj se kriza događa treba  dati prvu informaciju reagirati i informirati svoje interne i ekterne javnosti unutar tzv. „zlatnoga sata“. U pravilu komuniciranja vođenoga načelom tko prvi informira, taj i formira stavove jasno je da krizom koja ima globalne razmjere ne upravlja sama organizacija, Huawei. To je apsolutno neočekivano u odnosu na proporcije internih i eksternih javnosti ove kompanije. Podsjetimo, potrebe za ovim informacijama višestruko rastu za vrijeme trajanja krize, a posebno za vrijeme njezinog vrhunca. 

Osnovni zadatak - uvjeriti javnost, odnosno dionike da poduzmu određene aktivnosti koje mogu smanjiti, odnosno minimalizirati štetu. Nekoliko je varijabli u ovakvome slučaju komuniciranja: „Što trebamo činiti”„Što organizacija poduzima”,„Komunikacija prema van”.- Velika korporacija poput Huaweija bi trebala biti svjesna pravila kriznoga komuniciranja koja kažu da:
1.Problem neće nestati bez kvalitetnog odgovora. 
2.Dionici manje pamte krizu, a više način kako je organizacija reagirala.
3.Ne odbijati odgovarati na pitanja
4.Organizacije moraju vjerovati u svoje poruke i komunicirati ih uvjerljivo.
5.Ne zaboraviti interne dionike.
6.Unaprijed predvidjeti odgovore i reakcije na moguća pitanja.

Bilo kako bilo, jasno je da se ova megakompanija nije pripremila za mogućnosti krizne situacije i da će sasvim sigurno snositi posljedice koje će prije svega utjecati na reputaciju organizacije i tržište na kojem su prisutni. Još jedna stvar je sigurna, na globalnom tržištu sve više organizacija će naučiti na ovom  primjeru i angažirati agencije i stručnjake u strateškom komuniciranju i dizajnirati vlastiti krizni menadžment. 

Marin Čuljak