Podijeli članak

7. studenog navršava se 23. godišnjica kada je zapovjednik 4. Korpusa Armije BiH general Arif Pašalić izdao naređenje na kojem je evidentno kako on naređuje rušenje Starog mosta.

Povijest nas uči kako su se pored izravnog oružanog sukoba u ratu koristile i druge strategije kao što je podmetanje drugoj strani.

Ovaj dokument upravo dokazuje  kako  je Armija BiH koristila svoja zlodjela optužujući Hrvatsko vijeće obrane za sve ono što su oni učinili.

Posljedica neprepoznavanja Makijavelističke politike- „Cilj opravdava sredstvo“ hrvatski narod u BiH i njegove Oružane snage HVO su doživile nevjerovatne osude, progone, šikaniranja, poniženja, pa čak i stigmatizaciju udružene zločinačke organizacije.

Kada bi hrvatski narod u BiH imao svoje institucije i kada Hrvatska država ne bi zabijala glavu u pijesak jasno bi uvidjeli kako na strateškoj političkoj i vojnoj razini hrvatski narod u BiH ne snosi nikakvu odgovornost za sukobe između Armije BiH i HVO-a, niti imaju kakvog udjela oko podjele Bosne i Hercegovine.

Sjetimo se samo izmišljenog dogovora u Karađorđevu o podijeli BiH između Tuđmana i Miloševića, koji nikad nije postojao i koji su osmislili Stjepan Mesić tadašnji predsjednik Jugoslavije i Irfan Ajanović tadašnji podpredsjednik Skupštine Jugoslavije sa ciljem kako bi se uspostavila ekvidistanca između Hrvatske i Srbije prema Bosni i Hercegovini.

Sjetimo se Vance-Owenovog plana koji su potpisali u ime Bošnjačke strane Alija Izetbegović, a u ime Hrvatske strane Mate Boban gdje se točno vidi da su provincije Mostar i Travnik pripale hrvatskom narodu što je bio povod za izravan napad Armije BiH na Hrvate u provinciji Mostar i Travnik, ali nije za to optužen politički vojni vrh Armije BiH nego  tadašnji ministar Obrane BiH Božo Rajič koji je branio dogovoreni međunarodni sporazum.

Ova metodologija podmetanja nastavila se i nakon završetka Domovinskog rata.

Sjetimo se podmetnute auto-bombe u Mostaru iz 1997.god. gdje je dr. Haris Silajdžić izjavio da su tu bombu podmetnuli Hrvati sami sebi želeći  prikazati da je to djelo bošnjačkih ekstermista, a onda se ispostavilo kako je auto-bombu postavio islamski terorist Ahmed Zuhaira Handal inače iz Sudana sa ciljem da se osveti hrvatskom narodu.

Kada bi imali svoje nacionalne institucije i kada ne bi službeni Zagreb godinama zabijao glavu u pijesak vidjeli bi kako su za ubojstvo doministra Joze Leotara bili optuženi Hrvati na čelu sa generalom Ivanom Andabakom uvažavajući lažne izjave dokazanog silovatelja i kriminalca Merima Galijatovića.

Ali nikome nije palo na pamet kako je ministar sigurnosti Fahrudin Radončić izravno optužio Bakira Izetbegovića za ubojstvo Joze Leotara koji je inače bio i hrvatski državljanin, pa nam nikako nije jasno zašto Hrvatska država nije pokrenula proces protiv Bakira Izetbegovića na temelju izjava i dokaza s kojima raspolaže Fahrudin Radončić.

Nama je već odavno jasno da se počinitelji ubojstva Joze Leotara nikada neće procesuirati na sudu u Sarajevu i stoga mislimo kako bi Republika Hrvatska trebala preuzeti sve ingerencije nad svirepim postupkom  ubojstva doministra Joze Leotara.

Dovoljan je primjer kolika je zapuštenost Hrvatskih institucija kada su dopustile da HAVC  na čelu sa Hrvojem Hribarom financira film „Dvor na Uni“ koji optužuje Hrvatsku vojsku na međunarodnoj razini za zločine koje je počinila Srpska vojska.

Upravo takve stvari se nama događaju u Bosni i Hercegovini i iza svake stigmatizacije hrvatskog naroda u BiH stoji neko sličan Hrvoju Hribaru ili Merimu Galijatoviću. 

Najiluzorniji je zadnji primjer kada Salmir Kaplan nasilno prekida izbore u Stocu i nanosi teške tjelesne povrede predstavnicima izbornog stožera u Stocu, što je teško krivično djelo ali tada u Stolac dolazi  Zoran Pusić  (brat od Vesne Pusić,  koja se maksimalno istakla u kriminalizaciji HVO-a posebice za rušenje Starog mosta) sa jasnom namjerom kako bi  iscenirao antifašističke prosvjede u Stocu zajedno sa Salmirom Kaplanom želeći valjda ponovo prikazati Hrvate kao fašiste, a Salmira Kaplana kao antifašistu tj. kako je njegovo nasilje u Stocu bio pozitivan čin u borbi protiv fašizma.

Nažalost, iako činjenice drugačije govore Hrvati se i dalje optužuju za podjelu Bosne i Hercegovine, udruženi zločinački pothvat, rušenje Starog mosta, napad na Armiju BiH što ima za posljedicu kazneni progon hrvatskih političara, generala i ratnih zapovjednika iz Domovinskog rata, dekonstruiranje i obespravljivanje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Međunarodna politika nasjela je na politiku Alije Izetbegovića koji je sebe prikazivao kao apsolutnu žrtvu u Bosni i Hercegovini i u potpunosti omogućila bošnjačkoj političkoj eliti u Sarajevu političko i pravno nasilje, dvostruka mjerila čija će posljedica biti  potpuni egzodus  hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine.

Nikada nam neće biti jasno zašto institucije Republike Hrvatske čiji smo mi Hrvati državljani i koja ima obavezu štititi prava hrvatskog naroda u BiH nikada nije pokrenula nijedan sudski proces za zločine nad hrvatskim državljanima u BiH.

Mi branitelji mislimo kako su u Bosni i Hercegovini sve maske pale i kako svako dokazano podmetanje i montiranje optužnica mora doživjeti sudski epilog u Republici Hrvatskoj dok se ne stvore uvjeti  da Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu ostvarivati svoja prava i dokazivati svoju nevinost kroz institucije u Bosni i Hecegovini.

Nadamo se da će naređenje Arifa Pašalića dobiti sudski epilog u Republici Hrvatskoj kako bi mi branitelji mogli obraniti svoju čast i ispravnost u Domovinskom ratu, stoji u priopćenju predsjedništva Zajednice braniteljskih Udruga proizašlih iz HR HB.