Podijeli članak

HFC Zrinjski jedan je od uspješnih kolektiva u Mostaru. Klub je prošle sezone osvojio Kup BiH i završio 2. u prvenstvu. Međutim ove godine situacije je potpuno drugačija.

PIŠE: MATEO MARINOVIĆ

-Klub je osnovan 20.8. 2009 godine i on se trenutačno natječe u Premijer ligi BiH. Prošle sezone osvojili smo kup i uzeli 2. mjesto u prvenstvu. Poslije toga došlo je do velike financijske krize, došlo je do samog gašenja kluba. Osjetili smo i mi kao i ostali klubovi rukometa, košarke došlo je do samog gašenja kluba. U zadnjih 15 dana prije početka samog prvenstva preuzeo sam klub u nadi da ga sačuvamo, zbog našeg prelijepog imena Zrinjski. Nadamo se da ćemo uspjeti ostvariti opstanak u ovoj sezoni, tako da bi sljedeću sezonu mogli tražiti nove sponzore. Imenovan sam za v.d. predsjednika vršitelja dužnosti i tražit ću i dalje novog predsjednika. Koji bi mogao iznijeti klub na veću razinu i vratiti ga tamo gdje pripada, a to je sami vrh BiH nogometa. Međutim ova godina je takva kakva jeste, probat ćemo s domaćim snagama. Trebam naglasiti da su ovi momci pristali igrati bez ikakvih naknada, nego samo zbog ljubavi prema Zrinjskom izjavio je predsjednik kluba Zdravko Čagalj za Pogled. ba

Trener kluba Ivan Dragoje ističe kako je zadovoljan ostvarenim rezultatima, s obzirom u kakvom se stanju klub nalazi.

-HFC Zrinjski je u veoma teškom stanju. Osam do deset igrača koji su igrali za klub otišli su, kao što vidite igraju djeca i momci koji se nikada natjecali. Ostala su nam samo dva stara igrača kapetan Darko Raguž i Vlahu, dok golman Haris Skuhan koji ne može braniti. Ove godine imamo samo cilj ostati u ligi. Nadamo se da će se lokalna vlast probuditi, da nešto bude od ovoga kluba. Ova djeca su vjerna Zrinjskom, ali stanje u klubu je kritično. Ekipa je sastavljena od 20 igrača, što uključuje par novih igrača koji su došli prije početka ove sezone, članove seniorske ekipe koji su igrali dosadašnjih godina i nas nekoliko mlađih igraća iz akademije - ističe Dragoje.

-U klubu se dogodilo to što se dogodilo pa očekivanja i nisu baš previše ambiciozna što ne znači da svaku utakmicu ne dajemo svoj maksimum. Naravno da sam zadovoljan ekipom, trudom i željom koje pokazuju kako na reningu tako i na utakmicama. Znam da svaki od njih daje svoj maksimum za ovaj klub. Što se tiče moje osobne forme, pa i nisam baš jer uvijek može bolje. U svakoj pruženoj prilici pokušavam biti što bolji jer mi svaka sekunda na terenu puno znači i svakako da se nadam većoj minutaži u nadolazećem dijelu sezone riječi su igrača Zvonimira Grubešića .

Jedan od zaštitnih znakova Mostara su uspješni športski kolektivi. I nikad ih ne može biti previše. Svi oni obogaćuju život lokalne zajednice, odmiču mlade od poroka koje mogu naći na ulici, daju im šansu da pokažu i razviju svoj talent. Samo se možemo nadati kako će lokalne vlasti više pomoći te vratiti klub na mjesto koje mu pripada. Pogled. ba će ih svakako pratiti na tome putu.