Podijeli članak

U petak, 15. ožujka, u gradu Christchurch (Novi Zeland), dvije džamije je napao terorist koji je opremljen vatrenim oružjem pucao na sve koji su bili tamo.

Grozan zločin čija je najmlađa žrtva imala samo 3 godine

Terorist je ubio 50 ljudi, uključujući trogodišnjeg dječaka Mucada Ibrahima. Ubojica, Brenton Tarrant, uživo je prenosio zločine na Facebooku, prikazujući video koji su vidjeli milijuni ljudi a koji prikazuje da je kriminalac ušao u jednu od džamija i pucao iz oružja na sve koji su bili unutra. Ovaj masakr treba osuditi svaka pa i minimalno humana osoba. Nadam se da će se zakon punom težinom sručiti na Tarranta, te da će biti zatvoren i nikada mu ne će biti dopušteno izaći: na Novom Zelandu, na sreću, postoji doživotna kazna za najteže zločine.

Novine Guardian upire prstom u Konzervativnu stranku Ujedinjenog Kraljevstva

I nije trebalo biti drugačije, širom svijeta bilo je gesti osude toga masakra, od političkih vođa i medija, do vjerskih vođa različitih vjeroispovijesti. Neka razmišljanja koja sam pročitao privukla su moju pozornost. Britanski progresivni časopis The Guardian objavio je članak koji je potpisao H. A. Hellyer, muslimanski autor, s naslovom “Mora se suprotstaviti islamofobiji koja je dovela do pucnjave u Christchurchu”, u kojem autor tvrdi sljedeće: “svaki put kad poričemo prijetnju u netrpeljivošću prema muslimanima, ili podcjenjujemo stupanj islamofobije – uključujući i one u našoj vladajućoj, konzervativnoj stranci – pružamo pomoć onima u našem društvu koji nastoje raspaliti strasti protiv naših muslimanskih zajednica.” U spominjanju Konzervativne stranke, pojavljuje se link na članak u novinama koji govori o kritikama islama od strane pripadnika te stranke (na primjer, spominje se ovakvo mišljenje konzervativnog političara: “mi ćemo biti muslimanska zemlja pod šerijatskim zakonom. ako laburisti dođu na vlast”). Drugim riječima, Hellyer povezuje protumuslimanski napad na Novom Zelandu s kritikama islama koje neki političari povremeno čine na drugoj strani svijeta.

Novine El Pais govore o islamofobiji, zašto ne govori o kršćanofobiji

U istom smislu, španjolski socijalistički list El País objavljuje uvodnik s ovim naslovom: “Islamofobni napad”. Podnaslov tog uvodnika čini ova izjava: „Govori mržnje protiv muslimanske zajednice ne mogu imati mjesto u demokraciji.”  Tekst završava ovim riječima: „Borba protiv islamofobije je dužnost i test kvalitete za demokracije”. Ova izjava je posebno upečatljiva u novinama koje nikada nisu objavile urednički poziv da se bori protiv kršćanofobije, iako je to glavni razlog progona vjernika (u svijetu, 3 od 4 progonjenih zbog svojih uvjerenja su kršćani) i bio, kao što jeste i danas, 77% napada na vjerske slobode u Španjolskoj. Lijevi mediji, kao što je El País, obično takve napade nastoje činiti nevidljivim, možda stoga što velik dio tih izraza mržnje dolazi s političke ljevice. Taj je list zapravo jasan primjer medija s protukatoličkim predrasudama: El Pais je došao do toga da prije nekoliko mjeseci uspoređuje Irsku i Pakistan, a usporedio je i Asiu Bibi – kršćansku majku osuđenu na smrt zbog bogohuljenja u Pakistanu – s Willyjem Toledom, španjolskim komunističkim glumcem koji se sučeljava s kaznenom parnicom zbog stavova poput izrugivanja ubojstvima katolika u španjolskom građanskom ratu .

Nejednaka reakcija kad su islamisti ubili 148 kršćana

Dvostruko mjerilo „progresivnih“ medija u odnosu na islamofobiju i kršćanofobiju također se odnosi na reakcije na terorističke napade. Dana 2. travnja 2015. godine, islamski teroristi napali su Sveučilište Garissa u Keniji, ubivši 148 kršćana. Teroristi su tražili kršćane i ubijali ih pucanjem i odrubljivanjem glave. Mnogi političari i mediji su prikrivali čisti kršćanofobni motiv tog masakra. U Europskom parlamentu, ljevičarske stranke pokušale su u prijedlogu za osudu masakra izbrisati svako spominjanje kršćana. Guardian i El Pais tada nisu izdali apel protiv kršćanofobije, iako je to očigledno bila motivacija tih terorista kada je riječ o okrutnom odabiru i ubijanju njihovih žrtava. Niti su se dogodili politički i medijski apeli protiv kršćanofobije, osim časnih iznimaka prije genocida tisuća kršćana u Nigeriji, a koji se odvijali prije zapanjujuće medijske šutnje na Zapadu . Zašto ovaj dvostruki standard? Jesu li životi kršćana manje vrijedni od života drugih ljudi? Gdje je granica odbojnosti zapadnih političara i medija spram kršćanstva?

Izvor: http://www.outono.net/elentir/2019/03/17/the-difference-between-killing-148-christians-in-kenya-and-50-muslims-in-new-zealand/

Prijevod: Troplet