Podijeli članak

Razlika u BDP-u po glavi prema paritetu kupovne moći između najbogatije europske regije, West Londona i najsiromašnije španjolske regije Extremadure 2017. godine iznosila je 168.700 eura. To je 41 posto više nego 2007. godine. Podaci koje je početkom listopada objavio Eurostat, statistički ured Europske unije, primjer su kako je financijska kriza 2008. godine učvrstila regionalnu nejednakost u Europskoj uniji, u kojoj se bogatstvo sve više koncentrira u najvećim europskim gradovima. Španjolska u tome ne stoji baš dobro, samo pet njenih regija ima BDP po stanovniku iznad europskog prosjeka, piše madridski dnevni list El Pais.

Sada je na vidiku nova recesija, koja stiže prije nego što se Europa uspjela oporaviti od prethodne. Prema posljednjem Eurostatovu godišnjem izvještaju, objavljenom početkom mjeseca, najveći glavni gradovi Europske unije i njihova šira gradska područja u posljednjih su nekoliko godina akumulirali najveće bogatstvo. Istodobno, većina regija Europske unije ima BDP po stanovniku jednak ili manji od prosjeka EU od 30.900 eura. Takva je situacija bila u 59 posto regija 2007. godine te 62 posto 2017.

Izražena razlika u bogatstvu između glavnog grada i ruralnih i postindustrijskih regija

Drugim riječima, gospodarski popravak nije smanjio jaz između članica EU, niti nejednakosti unutar svake zemlje-članice. Ni Španjolska u tome nije iznimka. Postoji izražena razlika u bogatstvu između glavnog grada i ruralnih i postindustrijskih regija. Uz Francusku, Španjolska je jedna od zemalja čije su regije najviše zaostajale za ostatkom Europe 2007. i 2017. godine, sudeći prema podacima European Parliamentary Research Servicesa (EPRS), think tank skupine Europskog parlamenta.

Prema Eurostatu, samo u pet španjolskih regija - Madridu, Baskiji, Navarri, Kataloniji i Aragonu - BDP po stanovniku bio je 2017. godine iznad europskog prosjeka. Na drugoj strani spektra, Extremadura, španjolske gradske enklave u Sjevernoj Africi, Melilla i Ceuta te Kanarski otoci, bili su na 64 do 75 posto europskog prosjeka.

"Kriza je povećala dohodovni jaz između regija. Neke sektore pogodila je više nego druge, ali mehanizmi preraspodjele također su dali neravnopravne rezultate", kaže Jose Garcia Montalvo, profesor sa Sveučilišta Pompeu Fabra.

Garcia Montalvo vjeruje da europska kohezijska politika, osmišljena da ograniči nejednakosti, nije bila dovoljna da bi se suzbile prirodne razlike. O proračunu EU-a za kohezijsku politiku, koji će od 2021. do 2027. iznositi 1,3 posto europskog BDP-a, sada se raspravlja u Bruxellesu.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) već je u jednom od svojih posljednjih izvještaja jasno stavila do znanja da regije s naglašenom međunarodnom izloženošću bilježe brži rast. Velike prijestolnice privlače nesrazmjernu količinu stranog kapitala, te su zbog toga daleko bogatije od gradova s oskudnim stranim investicijama.

"To je opći trend. Koncentracija bogatstva događala bi se i bez krize, ali tendencije su se intenzivirale i kriza je samo pojačala taj učinak", rekao je Ignacio Molina, istraživač Real Instituto Elcana.

U najbogatijoj regiji Europe BDP po stanovniku je 188.000 eura

West London je 2017. godine dostigao prosječan BDP po stanovniku od 188.000 eura, što je gotovo šest puta više od europskog prosjeka te ga to čini najbogatijom regijom Europe. Luksemburg je na dalekom drugom mjestu s prosječnim BDP-om po stanovniku od 75.900 eura. Na sasvim suprotnom kraju je Severozapaden rejon u Bugarskoj.
Prema članku neovisne think tank skupine Center for European Reform, najproduktivnije regije više nisu one visoko industrijalizirane. Lokacija blizu rastućih gradova ili onih s visokom koncentracijom mladih stručnjaka također je važan faktor.

Ovaj trend koncentracije bogatstva u velikim glavnim gradovima, koji Eurostat definira kao "monocentričan", prevladava i u istočnoj Europi. Prag, Bratislava i Bukurešt imaju BDP po stanovniku znatno iznad europskog prosjeka, dok ostatak zemlje daleko zaostaje. Italija i Njemačka su jedine iznimke od ovog pravila.

"Kriza nije toliko utjecala na ukupno bogatstvo, koliko na njegovu distribuciju. To je rezultat krize te što je još važnije, posljedica mjera štednje", dodaje Molina.

Kako se pojavljuju znakovi gospodarskog pada, postaje izazovno gdje ulagati? "Treba li se EU fokusirati na motore gospodarskog rasta ili na regije koje zaostaju?" pita se Molina te upozorava da stalno podupiranje istih mjesta ima posljedice koje nadilaze gospodarsku sferu. "Pritom mislim na depopulaciju u Španjolskoj i prosvjede Žutih prsluka u Francuskoj", objašnjava Molina.