Podijeli članak

Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima prije nego što me udario. No, onda sam mu vratio, rekao je tada Boban opisujući trenutak u kojem Jugoslavija umrla u očima velike većine Hrvata.

Prije točno 29 godina, 13. svibnja 1990. godine, na Maksimiru su se uoči utakmice Dinamo - Crvena zvezda dogodili incidenti koje je i dalje teško zaboraviti.

Na južnoj tribini tisuće Delija pred očima pasivnih policajaca napale su 'obične' gledatelje, jedan je mladić koji se hrabro suprotstavio na tribini gdje su mahom bile obitelji s djecom, izboden nožem, nekoliko ih je pretučeno, a kad je krenuo revolt Bad Blue Boysa sa sjeverne tribine, sve su policijske snage otišle tamo. Zbog sukoba policije i navijača na terenu, utakmica nije ni počela...

Nikad nije točno utvrđen broj ozlijeđenih (barata se brojkom 193), ali ni je li sve bilo izrežirano, planirano. Iako je znakovito da je s Delijama stigao kasniji ratni zločinac Arkan, čak bio na klupi i imao pištolj!?

- Ja uopće nisam znao da je on trebao biti na klupi, to su mi tek kasnije rekli - priznao je godinama kasnije tadašnji trener Zvezde Dragoslav Šekularac, dok su se svi čudili kako je po protokolu uopće mogao biti na klupi, gdje se točno zna tko ima pravo sjediti.

Većina se igrača povukla s terena kad su Boysi provalili u travnjak. No ne svi. Pokojni Josip Kuže, Zvonimir Boban, Dražen Ladić i Vjekoslav Škrinjar pokušavali su pomoći Dinamovim navijačima i smirivali policajce.
 

Boban je u jednom trenutku ušao u verbalni sukob s policajcima koji su pendrečili navijače, uslijedio je legendarni skok i udarac, snimka Dinamova kapetana, koji je tada već bio i te kako poznat u nogometnom svijetu, kako udara i ruši policajca obišla je svijet. Boban je kažnjen s devet mjeseci zabrane igranja, suspenzija mu je potom smanjena na šest mjeseci, ali propustio je Svjetsko prvenstvo u Italiji.

- Reagirao sam na jednu veliku nepravdu koja je bila toliko očita da jednostavno čovjek s minimalnim dignitetom i nacionalnim ponosom, ali i čovjek koji ima osjećaj za minimalnu pravdu, ne može ostati miran. U toj situaciji čovjek jednostavno ne može ne reagirati. Kasnije sam bio isprovociran. Da, psovao sam, svašta vikao milicajcima i bilo je s moje strane dosta provokacija prije nego što me milicajac udario. No, onda sam mu ja vratio - objasnio je jednom prilikom spomenuti događaj Zvonimir Boban, pišu 24sata.hr.

I dodao:

- Sjećam se toga s ponosom što sam bio dio te priče, zajedno s Boysima i hrvatskim narodom. Bila je to čista smišljena provokacija. Uvukli smo se u nju, ali dobro je da jesmo! Jer to je dovelo do stvaranja naše države. Ja nikad nisam htio ulogu heroja, heroji su ratnici koji su iznijeli teret i stvorili Hrvatsku. Zbog jednog udarca na milicajca ja nisam heroj. Da, ja sam riskirao karijeru, ali i drugi su riskirali i karijeru i život.

Draženko Prskalo bio je igrač Dinama i potvrđuje tezu da se tih dana znalo kako se nešto sprema.

- Odmah se osjetilo kako je atmosfera toga dana prenabrijana, tenzije su otišle previsoko. Još se na zagrijavanju osjetilo da je nešto drugačije, u zraku se osjetilo kako će na Maksimiru biti nereda. A kad je krenulo... u tim je situacijama teško reagirati, kamoli biti pribran. Sve se događalo brzo i neočekivano. Odjednom smo se svi našli u svlačionici, zbrajali se kao nakon rata. Gledali smo se u čudu, provjeravali ima li ranjenih. Tada je i Zvone Boban pokazao svoju masnicu od policijskog pendreka.

U svlačionici su zajedno bili igrači Dinama i Zvezde.

- Nas je u svlačionici bilo puno i svi smo bili u šoku. Čudne su to bile scene, te sve igrače znao sam kroz sportske terene desetak godina, a sada nitko od nas ne zna što se vani događa. Niti ima li mrtvih. Kao da se odjednom borimo za život. Tako smo gotovo dva sata bili u svlačionici. A s nama i brojni policajci. Prava luda kuća. Na Maksimiru je bio pravi građanski rat.
 
Jedna mu se scena posebno urezala:
 

- Znam da sam bio skupa s Bobanom, Škrinjarom i Lipovcem. No, onda su se stvari otele kontroli. Navijača je bilo po cijelom terenu, a vi niste mogli znati jesu li to sve vaši navijači ili će i vas netko napasti s leđa. Stvarno je sreća da nije bilo mrtvih.

U momčadi Zvezde igrala su dvojica Hrvata Robert Prosinečki i Goran Jurić.

- Srce me boli kada pomislim što se sve toga dana događalo u Maksimiru. Meni su na toj utakmici, ali srećom na drugoj tribini, bili sestra i zet - pričao je Goran Jurić za Goal i nastavio:

- Mi smo danima trenirali u Beogradu, a tamo javnost nije mogla znati što se sprema u Zagrebu. Ja sam to osjećao, bio siguran da će u Maksimiru biti 'svega'. Imao sam informacije iz Mostara, ljudi su bili prenabrijani. Iskreno, u životu se malo čega bojim, ali toga dana ništa nije bilo normalno. I svi smo se osjećali izgubljeno. Odmah smo na zagrijavanju osjetili napetu atmosferu, ja sam o svemu znao više nego suigrači.

Igrali su bili u neizvjesnosti, ali zbrinuti.

- Nismo znali što se događa. U svlačionici smo bili više od sat vremena. Sjećam se kako smo kod svlačionica zajedno pušili Boban, Prskalo i ja. I iščekivali bilo kakve informacije s travnjaka. Nakon toga smo otišli u prostorije Dinama gdje smo dobili sendviče i sok, pa nas je policija otpratila na aerodrom.

Nakon toga bilo u Beogradu, kaže, nije imao nikakvih problema.

- Nije nam sljedećih dana baš bilo do nogometa, ali nisam imao nikakvih neugodnosti, rekao bih da 99 posto ljudi tada nije znalo tko sam i odakle sam.

Tadašnji golman i kapetan Zvezde Stevan Stojanović za srpske je medije ispričao:

- Ništa pred utakmicu nije ukazivalo na to da će se dogoditi neredi. Sjećam se da sam bio na zagrijavanju kod sjeverne tribine na kojoj su bili domaći navijači. Gađali su me kamenjem i morao sam otići u svlačionicu. Tada su oni probili ogradu i započeli sukob s policijom. Atmosfera u svlačionici bila je mučna, kako kod nas, tako i kod igrača Dinama.

A Zvezdin trener Šekularac naglasio je:

- Bili smo iznenađeni kada smo izašli na zagrijavanje. Kod nas nije bilo straha, sve do trenutka kad smo vidjeli policiju, koja nas je u svlačionicama branila od mnoštva ljudi. Tada nam je proradila svijest i shvatili smo da su nam životi u opasnosti. Mislim da je sve to bilo izrežirano i namješteno s viših instanci, posebno situacija da Boban udari policajca. Meni je najviše bilo žao Roberta Prosinečkog i Gorana Jurića, jer tko zna šta bi s njima bilo da su navijači došli do nas.

Sastavi koji su te nedjelje prije 29 godina trebali zaigrati utakmicu prvenstva SFRJ:

Dinamo: Ladić, Cupan, Preljević, Panadić, Lipovac, Prskalo, Škrinjar, Mladenović, Šuker, Boban, Deverić, trener: Josip Kuže.

Crvena zvezda: Stojanović, Jurić, Marović, Kanatlarovski, Belodedić, Najdoski, Prosinečki, Savićević, Pančev, Stojković, Šabanadžović, trener: Dragoslav Šekularac.