Podijeli članak

Mladen Topić student je treće godine preddiplomskog Studija novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru koji se bavi pisanjem i fotografijom.

Studira novinarstvo jer želi spojiti svoju ljubav prema pisanoj riječi i fotografiji. „Novinarstvo je zapravo savršen izbor koji pruža mnogo mogućnosti za kreativan rad, čak i kada se radi o klasičnim vijestima i informiranju. Naravno, studirati novinarstvo, a svjesno izbjegavati intenzivno se baviti, primjerice politikom, ravno je novinarskom samoubojstvu“, kaže za Pogled.ba Mladen Topić. On smatra da postoji mnogo žanrova koji dopuštaju nešto veću slobodu pa čak i književni izraz.

Prve pjesme napisao je 2004. u srednjoj školi u Travniku, a nakon deset godina pisanja tu kronologiju odrastanja u stihu odlučio je uokviriti samostalnim izdavanjem zbirke pjesama Ptice će preletjeti grad. „Gotovo svaka pjesma je nastala kao rezultat nekog događaja u životu, bilo da se radi o putovanju, o novim poznanstvima ili o ljubavi. Događaji su uzrok, oni potiču na pisanje. Inspiracija je sve što me okružuje. Kod kratkih priča stvari su drugačije, tu se uključuje i mašta“, navodi Mladen koji prvo sve ideje zapisuje na papir, a ponekad ispisuje samo osjećaje, ono što ga proganja, boli, ispunjava ili nadahnjuje.
Nagrada trećeg osvojenog mjesta na Šimićevim susretima u Drinovcima razlog je nastanka ostalih pisanih djela. „Drago mi je i što je moja kratka priča Dobra namjera osvojila prvu nagradu kao najbolji studentski rad u Mostaru jer sam u njoj spomenuo sve što me mučilo, od rata, politike, nacionalizma do zdravstvenog sustava. Moja prva samostalno izdana zbirka je dokaz da se može ostvariti sve što poželiš, uz malo sredstava i nekoliko dobrih prijatelja“, kaže Mladen koji priprema drugu zbirku pjesama.

Njegovi poetski uzori su Mak Dizdar, A. B. Šimić, Abdulah Sidran, a u posljednje vrijeme najviše čita mlađe autore, od kojih izdvaja Marka Tomaša i Mehmeda Mešu Begića kao neiscrpnu inspiraciju, kako za pisanje, tako i za fotografiju jer sve pročitano djeluje i na fotografiranje. „Nakon što sam pročitao djelo Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću autora Roberta Fulghuma, počeo sam pisati više, efektnije, zaigranije i jednostavnije. Kasnije sam mnogo čitao Orhana Pamuka, Gorana Tribusona, Miljenka Jergovića i Josipa Mlakića“, navodi Mladen. On najčešće piše o socijalnim i ljubavnim temama, putovanjima, ali i svemu što ga potakne. 

„Kada vaše fotografije na licima drugih potaknu neku emociju, ljubav prema njoj raste, kao i onda kada u potpunosti uspijete fotografirati ono što ste zamislili. Sve u vezi fotografije je živo, to je pustolovina, vječita potraga za motivima, istraživanje, proučavanje i dječja radoznalost“, kaže Mladen kojem je najdraža socijalna fotografija. „Kroz fotografiju pružate vaš pogled na svijet pa i drugi vide kroz vaš objektiv neke stvari na koje ne obraćaju pažnju. Fotografijom možete o bilo čemu ispričati priču iz vašeg kuta, prenijeti je drugima, a istovremeno stvoriti jedan zbilja vrijedan dokument vremena u kojem živite“, nastavlja Mladen koji smatra da je biti fotograf dar. 
Iako najčešće fotografira pejzaže, njegov najdraži motiv su ljudi. „Kada svijet gledate kroz objektiv, uz viziju, sve može biti motiv“, navodi Mladen. Većinu fotografija snimi na putovanjima, a kroz te fotografije se uvijek provlači ekspresionizam. „Na svaku svoju fotografiju gledam kao na slikarsko platno. Ako sam zamislio da nebo bude crveno, rozo ili žuto, onda će ono takvo i biti“, nastavlja Mladen. On u posljednje vrijeme radi foto manipulacije, gdje elemente iz više vlastitih fotografija sklapa u jednu, što potiče maštu.

„Fotografija je veoma skupo zanimanje, tako da je bilo kakav angažman poželjan jer to donosi profit, a dobre financije znače novu opremu i mogućnost neprestanog ulaganja“, kaže Mladen o komercijalnoj fotografiji. „Neki fotografi događajima poput vjenčanja ili krštenja pristupaju veoma umjetnički, ali put do toga, da počnu cijeniti vaš izraz i angažiraju vas zbog zanimljivog, umjetničkog stila ili zato što inzistirate na nečem novom, je dug i trnovit. Poznato mi je da nakon angažmana fotografi redovito odlaze na put i fotografiraju za svoju dušu“, nastavlja Mladen.
 
„Živimo u nefunkcionalnoj državi obrnutih vrijednosti u kojoj se ne cijeni rad i uspjeh. Kada tome dodamo breme prošlosti, dobijemo prilično nezdravu sredinu za odrastanje djece i mladih i život odraslih. Važno je stjecati znanje i kompetencije, pokazati zanimanje i sposobnost da nešto uradite kako treba“, završava Mladen koji smatra da znanje treba unovčiti. Za njega je umjetnost kao i za Umberta Eca odraz života. On izdvaja Dizdarev stih „Ako nam glas i nije stigao duboko do neba, vrisnuli smo bar kako treba.“ Motivira ga nastupanje otvorenog uma, neprestano izgrađivanje i kad radi nešto korisno za sebe i društvo.

Mladenova djela i fotografije možete pogledati na Facebook stranicama Mladen Topić/Pisanje i Mladen Topić/Fotografija.

Za Pogled.ba Monija Markić