Podijeli članak

Prečesto se zbog brige oko ocjena obitelji doslovno raspadaju, kvare se odnosi, a roditelji i djeca međusobno se udaljavaju, ponekad i zauvijek.

"Da ponovim još jednom: ne treba učiti sa djecom! Ne treba im spremati školsku torbu! Ne treba ni zapitkivati „kako je u školi?”. Tako narušavate odnos i krajni rezultat je uvijek negativan. Nije valjda da nemate o čemu drugome da razgovarate s djetetom?"

"Dijete mora da ima svoje slobodno vrijeme kada NIŠTA ne radi: od dva do četiri sata dnevno. Preambiciozni, tzv. brižni roditelji djecu prezatrpavaju: te jezici, te umjetničke sekcije, te prestižni sportovi… Od toga se ponajviše dobija nervoza i sve što uz to ide."

"U odnosu sa školom i pedagozima, trebalo bi da u pravom smislu budete na strani svog djeteta. Čuvajte djecu. Ne strahujte od loših ocjena. Strahujte da djetetu ne ogadite školu i učenje uopće."

"Teško je reći tko trpi jači psihološki pritisak – odlikaš ili jediničar. Odlikaši koji mukotrpno redaju petice nisu bezbrižna djeca i nedostaje im samopoštovanja."

"Ako vaše dijete nije u stanju da uči samo – za to sigurno postoji neki razlog. Lijenost nema veze s tim. Kategorija lijenosti u psihologiji ne postoji. Lijenost se razmatra kao odsustvo motivacije i volje."

Razlog zašto dijete ne može da uči i samo radi domaći može biti mnogo razloga: povišen intrakranijalni pritisak, povišen tonus mišića, psihološki problem, ADHD (sindrom pomanjkanja pažnje i hiperaktivnosti). I umjesto da iz večeri u večer sjedite s njim nad udžbenicima – bolje bi bilo da pokušate definirati i zatim tretirati pravi problem.

"Ima roditelja koji žele da odgoje odgovornu, samostalnu, uspješnu djecu. A ima i roditelja čiji je cilj – totalna kontrola nad djetetom, a u kakvu će osobu to dijete porasti to nije važno – najvažnije je da mu stave ularić i ne popuštaju."

"Prečesto se zbog brige oko ocjena obitelji doslovno se raspadaju, kvare se odnosi, a roditelji i djeca međusobno se udaljavaju, ponekad i zauvijek. Psiha tinejdžera je ionako osjetljiva, a mjeseci priprema po raznim institutima i matematičkim društvima cijeloj obitelji ostaju u lošem sjećanju: svi pate od nervoze i depresije, što provocira histeriju, bolest...

Kako izbjeći sav taj košmar ili makar umanjiti posljedice?

Smatram da se treba usredotočiti na ljubav i neprolazne vrijednosti.

Sjetite se da će se za ne tako dugo vrijeme ocjene i ispiti nestati iz sjećanja, i jedino će biti važno jeste li ili niste sačuvali bliskost, povjerenje, razumijevanje, iskren odnos sa svojim djetetom…

Jer može se dobiti petica, a izgubiti kćer. Položiti svi napredni tečajevi, upisati se na prestižni fakultet, ali nepovratno izgubiti međusobna punoća odnosa.

Autor: Mihail Labkovski

Tko je Mihail Labkovski

Mihail Labkovski je završio psihologiju u Moskvi, doktorirao u Jerusalemu. 

Započeo je karijeru kao učitelj i školski psiholog da bi u svom 30-godišnjem iskustvu radio prije svega kao obiteljski psiholog, a u posljednjih 20 godina vodi radio-emisije na temu odnosa roditelja i djece, ovisnosti, ljubavi prema sebi… Njegova vrlo posjećena predavanja o ovim i sličnim temama podsećaju na javne konsultacije.