Podijeli članak

Njegova kompanija bila je svojevrsno čudo od djeteta u njemačkim poslovnim krugovima. Domaća verzija PayPala.

Njemački startup s potencijalom da se probije na tržištu koje je tradicionalno u šapama Amerikanaca. Investitori su se gurali da ulože u zvjezdanu mladu kompaniju. Bile su to sjajne godine.

Izvršni direktor tvrtke Markus Braun, inače bivši konzultant u poznatoj revizorskoj kompaniji KPMG, stalno je gostovao na tehnološkim konferencijama gdje je, odjeven u dolčevitu, najavljivao proboj na međunarodno tržište. Samo tri godine nakon što je osnovan, Wirecard je stavljen na frankfurtsku burzu, a 2018. uvršten je na burzovni indeks Dax, izguravši iz društva 30 najvećih, poznatu njemačku banku. Cijena dionice je rasla. Krenule su inozemne akvizicije, prenosi Jutarnji.hr. 

Muljaže

Taj Austrijanac izvukao je nekoć opskurni bavarski startup s ruba propasti i stvorio od njega tvrtku vrijednu gotovo 30 milijardi eura. Činilo se da je samo nebo granica. A onda je prije otprilike mjesec dana Wirecard postao prva kompanija u povijesti Daxa koja je propala. Bio je to novi, veliki šamar za poslovni ugled Njemačke u svijetu, poljuljan skandalima poput muljaža u Volkswagenu.

Braun je nedavno završio s lisicama na rukama, a Jan Marsalek, njegova desna ruka, navodno je u bijegu u Aziji. No, ta dvojica samo su dio šireg društva koje je godinama gradilo kuću od karata, napokon srušenu nakon što je revizorska kompanija Erste &Young objavila da ne može pronaći dokaz za postojanje gotovo dvije milijarde eura iz kompanijinih knjiga.

Riječ je o možda najvećem knjigovodstvenom skandalu u njemačkoj povijesti, zbog kojeg se prozivaju i političari i kancelarka i nadzorni uredi. Nove informacije o tome kako je kroz Wirecardovu fasadu curilo godinama, svakim danom šokiraju njemačku javnost.

Najnovija govori o tome da su kartične tvrtke Visa i Mastercard još 2008. i 2009. godine kaznile Wirecard s deset i 12 milijuna eura globe zbog opetovanih plaćanja ukradenim karticama i sumnjivih kockarskih transakcija.

Erste & Young tvrdi da je riječ o sofisticiranoj prijevari, u kojoj su morale sudjelovati brojne osobe iz više svjetskih zemalja, jer otkriveno je nepostojećih 1,9 milijardi eura u bilanci tvrtke te da su računi u dvije filipinske banke, na kojima su milijarde navodno bile pohranjene, bili lažni.

Ništa od toga nije postojalo, no 3,5 milijardi eura, koliko je Wirecard ostao dužan vjerovnicima, itekako je stvarno. Naplatiti se vjerojatno neće nikada.

Navodno nikome nije padalo na pamet da bi se moglo dogoditi ono što se dogodilo. Samo što sad svi pišu kako je upozorenja bilo posvuda.

Muljaže

No njih, čini se, nisu shvatili savjetnici njemačke kancelarke Angele Merkel koja je još krajem prošle godine lobirala za ulazak kompanije na kinesko tržište, za vrijeme svog službenog posjeta Kini. Kako se tada već znalo da “postoje problemi u poslovanju” tvrtke, kancelarka je sada na udaru opozicije, baš kao i ministar financija Olaf Scholz, kojeg bi ovaj skandal mogao koštati velikih, premijerskih ambicija uoči parlamentarnih izbora iduće godine, premda je najpopularniji političar SPD-a, za kojeg 42% glasača smatra da je najbolji izbor za kancelara.

Jučer je morao svjedočiti pred parlamentarnim odborom o svojim eventualnim propustima, zajedno s Peterom Altmaierom, ministrom gospodarstva iz kvote CDU-a. U stranci Angele Merkel se, pak, bitka za njezina nasljednika vodi između umjerenjaka Armina Lascheta, konzervativnijeg Friedricha Merza te Markusa Soedera.

Je li se dogodio propust i tko je za to kriv, osim Nijemaca, ispituje i Europska komisija, koja je ovih dana najavila istragu u Bafinu, njemačkom nadzornom tijelu. Njemačka središnja banka traži pooštravanje zakona o reviziji i računovodstvu.

Cijela mudrost Wirecarda svodila se na kupovanje malih podružnica u Aziji, kroz koje su širili svoje poslovanje bez potrebe za ishođenjem licence u dotičnoj zemlji. Inozemno širenje mamilo je investitore, podizalo vrijednost dionica.

Velike prihode kompanija je ostvarivala na proviziji za korištenje infrastrukture kupljenih poduzeća. Tako se barem činilo.

Kompanija je ovih dana priznala da zarada nije, čini se, ni postojala.

Malo pomalo, prihodi ovih subjekata postali su polovica prihoda Wirecarda, što je povećalo atraktivnost kompanije pred investitorima, ali je predstavljalo problem za revizore, koji nisu mogli potvrditi pravo stanje. Svoju imovinu Wirecard je napumpavao plaćajući visoke cifre za akvizicije malih azijskih kompanija. Revizori su tek ove godine našli dokaze nepravilnosti.