Podijeli članak

Europskim nogometom Iyayi Believe Atiemwen počeo se baviti 2016. godine kada je potpisao za Kayseri Erciyesspor, nakon toga selio se po turskim klubovima: Rizespor, Sanliurfaspor, Manisaspor, a onda je na kraju iz Rizespora, vodeće momčadi druge turske lige, stigao u Goricu s kojom je izborio Prvu hrvatsku nogometnu ligu. 

Gorica se za sada dobro drži jer u prvenstvu je trenutačno na četvrtom mjestu, a on joj je jedna od najvećih zvijezda i nada. 

Drhtao je Iyayi Believe Atiemwen (22) naslonjen na ogradu pokraj travnjaka pomalo promrznut od hladnog vjetrića koji je puhao za vrijeme cijelog treninga, ali i našeg razgovora. Nigerijac je bio zvijezda u pobjedi svoje Gorice nad Slaven Belupom za vikend (1:0) pa nije čudo što dobiva medijsku pozornost. 

Kompletan je igrač, brz, tehnički potkovan, u svlačionici voljen. 

Ronaldo mu je jedini uzor 

"Slažem se sa svima u svlačionici, sa svima sam otvoren, ali i oni su prema meni. Baš je super momčad. Najveći zabavljač u svlačionici je Džidži, njegovo ime je predugo i ne znam ga izgovoriti pa ga svi tako zovemo, a nakon njega ja", nasmijano će Iyayi pa nastavlja o dobroj statistici momčadi:

"Ide nam dobro, moguće je da budemo u prve tri momčadi prvenstva. To nam je neki cilj, a ovo je nogomet i sve je moguće", dodao je. 

Da, sve je moguće jer Gorica je trenutačno četvrta momčad na tablici HNL-a, slavi pobjede i uživa u Prvoj HNL u kojoj je debitant. A iskočio je u cijeloj priči svojim dobrim igrama baš Atiemwen. 

"Ma ne zanima me što mediji pišu, ne pratim to baš, samo igram pa što bude. Ne govorim puno, više volim pokazati nego govoriti", kratko će Nigerijac koji, istina je, nije previše razgovorljiv. No, nešto je o svojim počecima i uzorima rekao. 

"Počeo sam igrati nogomet kada sam imao tri godine, u Nigeriji ljudi vole nogomet, tako sam i ja počeo napucavati loptu. Moje djetinjstvo nije bilo ništa posebno. Prije Hrvatske igrao sam u Turskoj i tamo je nogomet dosta snažan, više se temelji na tehnici, ali meni se ovdje više sviđa, više mi se sviđa hrvatski stil nogometa."

A osim nogometa sviđa mu se tu još štošta. 

"Hrana je dobra, najviše volim svinjetinu, ali jedem sve. Grad mi se isto sviđa, živim u Zagrebu, a i ljudi su ljubazni. Trener je super, drukčiji je od svih ostalih s kojima sam radio. Dobar je prema meni, a i prema ostalima. Sviđa mi se njegova vizija igre. Jako me motivira, ima odlične govore prije i tijekom utakmica. To je njegov tajni sastojak, zato i pobjeđujemo. No...  Hladno je, ovo vrijeme sada ono je što mi se najmanje sviđa. Dolazi zima, smrznut ću se."

Bio je on i u toplijim krajevima. 

"Putovao sam po Hrvatskoj, bio sam u Splitu. Svi govore o Splitu, nije ništa posebno, ali je lijep grad", polako i na dobrom engleskom kaže Iyayi. Hrvatski tek natuca, ipak je ovdje tek godinu dana.

"Malo govorim hrvatski, mogu razumjeti što drugi govore, ali ne mogu baš govoriti. Znam neke riječi kao: dobar tek, hvala, kako si i slično", s osmijehom govori mladi nogometaš kojeg zovu Beli. 

Zato što mu je srednje ime Believe...

"Znam da to znači bijeli, ali nisam uvrijeđen, sviđa mi se. Ne znam tko mi ga je točno dao."

Tijekom karijere uzor mu je bio samo jedan... 

"Nisam imao neke, osim Cristiana Ronalda. Sviđa mi se kako igra i kakav je. Sada o njemu svašta govore, razvlače ga po medijima, osuđuju, ali ne zamara se time, fokusira se na nogomet i dokazuje suprotno. Volio bih biti kao on." 
Prije dolaska u Hrvatsku znao je nešto i o Luki Modriću.

"Znao sam za Luku Modrića. On je najbolji na svijetu sada. Volim njegovu igru. Najbolji mi je hrvatski igrač, a osim njegove igre sviđa mi se i njegova osobnost. Vidim kakva je osoba, ne poznajem ga, ali mogu zaključiti da je dobar." 
Poznaje Beli neka velika nogometna imena. 

Moses je kul tip 

"Znam igrača Chelsea Victora Mosesa, igrali smo u istom klubu u Nigeriji. On je kul tip. Ne govori mnogo, želi raditi na svoj način bez puno pažnje. Sada se više baš i ne čujemo, prije jesmo." 

Iako još sređuje život u Zagrebu, i uz sve treninge i utakmice ima slobodnog vremena. No, nije on tip koji bi kao Sammir dane provodio po noćnim klubovima, mirniji je.

"U slobodno vrijeme najviše volim ostati kod kuće i gledati filmove, mogao bih ih gledati cijele dane, akcijski su mi najdraži. Osim toga volim slušati glazbu, hip-hop. Moram reći i da mi nedostaje obitelj, ali planiram ići doma početkom prosinca. Posjećivali su me u Turskoj, ali otkad sam ovdje, nisam ih još vidio", zaključio je. 

Gorica je postala pravi internacionalni klub, u rosteru ima desetak stranaca i oni se profiliraju kao prave zvijezde. Njihov talent i tehnika sve više izlaze na vidjelo u prvenstvenim utakmicama. Osim Nigerijaca, tu su i igrači iz Nizozemske, Ugande, Gane, Poljske, BiH, Armenije... 

A i trener je bosansko-hercegovački nogometni stručnjak Sergej Jakirović koji odlično vodi momčad. Igrači ga vole, ali i on je dobar sa svima u svlačionici.

Večernji list