Podijeli članak

Na Adventu u Mostaru nastupilo je udruženje građana Net.Teatar iz Kreševa. Tim povodom razgovarali smo s Anom Franjčević, voditeljicom Teatra. 

Od kada postoji Net.Teatar?

Net.Teatar kao udruženje građana postoji jedva pola godine, ali kao ideja, koja se stalno rekonstruira, raste i razvija, proganja me intenzivno najmanje pet godina. Vrlo često mi se čini da je Net.Teatar zapravo moja velika ludost, koja me je, nakon godina rada i života iz kofera, na kraju vratila nazad u BiH, preciznije - u Kreševo.

Koji je osnovni cilj Net.Teatara?

Osnovni cilj Net.Teatra je izgradnja snažnog građaskog društva. Čitatelj slobodno neka se nasmije, već sam spomenula da često i sama mislim da radim ludost. Međutim, vidite, teatar zaista može biti sjajan instrument društvene promjene. Ali treba znati kako doskočiti modernom robovlasničkom društvu, gdje svi žive svoj slatki mali privid slobode samo i isključivo u virtualnoj stvarnosti. Zato Net.Teatar i jeste „net“ – teatar koji postoji u nepreglednom bespuću nula i jedinica i nadohvat je ruke čim posegneš za mobitelom. Što je opet smiješno, jer Net.Teatar još uvijek nije na internetu... Ali i neće biti još neko vrijeme, s obzirom da je stvarnost van one virtualne takva da, pored toga što vodim školu glume za djecu, mlade i žene u Kreševu i Kiseljaku, pišem dramske tekstove, režiram, glumim, razvijam koncept Net.Teatra, svakodnevno učim i isprobavam kako napraviti stranicu, voditi uspješan marketing, udruženje građana – a time se nikada prije nisam bavila. Pomoć mi zaista treba, ali ju ne očekujem. Život me je naučio da budem sama svoj majstor. Zato se, ako ništa, radujem kao malo dijete svaki put kada pomoć stigne!

Koje ste projekte do sada radili i koji su vam planovi?

Za sada iza sebe imamo autorsku predstavu „U čarobnoj šumi“, ujedno i prvu predstavu Net.Teatra. Ono što je zanimljivo je to da je predstava u cjelosti nastala iz improvizacija, a u predstavi igra čak dvadeset i dvoje djece, polaznika škole glume „Net.Teatra“ iz Kiseljaka, koji isključivo svojom igrom, bez scenografije i rekvizita, uspijevaju dočarati svijet vila, vilenjaka i patuljaka, koji se bore za opstanak u svijetu ljudi koji sistematski uništavaju prirodu. Iako predstava ima snažnu ekološku poruku, kroz predstavu smo se zapravo bavili snagom dječje mašte. 

Druga predstava Net.Teatara je je upravo „Božićni duh“, koju će djeca i odrasli imati prilike vidjeti danas na Adventu u Mostaru, odmah dan nakon premijere. 

Daljnji planovi su zapravo osoviti Net.Teatar na noge i imati oko sebe tim ljudi koji dijele moje vizije – ako takvi ljudi uopće postoje. Ako se to i ne dogodi, svijet je velik, a ja se neću niti osvrnuti kada budem odlazila, znajući da sam dala sve od sebe i stvorila, ako ništa, tamo nekoj djeci lijepe uspomene. Meni je uvijek bilo bitno da beskompromisno stvaram i to je sve. A super je kada od toga još mogu i živjeti.

Možete li nam reći par rečenica o predstavi, što publika može očekivati?

Tekst „Božićni duh“ sam napisala prije nekih 5-6 godina, kada sam se nakratko vratila u svoje Kreševo iz Hamburga. Pošto nisam imala plan kamo dalje, pokrenula sam malu školicu glume i toliko se super zabavljala sa svoje tri glumice, koje su se tada upisale na glumu i koje su me svojim duhom i inspirirale da napišem tekst. Tekst je nastao doslovno preko noći. Scenografiju i kostime su mi tada radili dvoje mladih akademskih slikara iz Kreševa i čitava je uvijek bilo bitno da beskompromisno stvaram i to je sve. A super je kada od toga još mogu i živjeti.

Možete li nam reći par rečenica o predstavi, što publika može očekivati?

Tekst „Božićni duh“ sam napisala prije nekih 5-6 godina, kada sam se nakratko vratila u svoje Kreševo iz Hamburga. Pošto nisam imala plan kamo dalje, pokrenula sam malu školicu glume i toliko se super zabavljala sa svoje tri glumice, koje su se tada upisale na glumu i koje su me svojim duhom i inspirirale da napišem tekst. Tekst je nastao doslovno preko noći. Scenografiju i kostime su mi tada radili dvoje mladih akademskih slikara iz Kreševa i čitava priča oko predstave je bila poput male bajke. 

Međutim, ovoga puta smo imali sasvim drugačiji pristup radu na tekstu. Ponovno imam tri sjajne male glumice – Luciju Pervan u ulozi Njene lošosti Gospodarice, koja živi samotnjačim načinom života i svake zime ustrajno i predano radi na svojoj misiji krađe božićnog duha stanovnicima Suncograda; Anđelu Tadić u ulozi Lude, bezazlenog stvora što misli, radi i živi samo u trenutku, bez smijera i plana i Leonu Trogrlić u ulozi Dee, mudre i hrabre djevojčice, koja će promijeniti čitav tijek priče kada se nađe u nevolji, zarobljena i promrzla u pećini Njene lošosti. Zahvalila bih se od srca članovima Net.Teatra koji su pomogli pri pravljenju scenografije, posebno mojim dvjema Vesnama, koje su satima i satima farbale kartonske stijene, zatim roditeljima glumica na strpljenju i vozikanju na probe i naravno, mojim roditeljima, bez kojih bi Net.Teatar bio još uvijek ideja koja me mori i proganja, dok negdje u svijetu radim nešto što možda niti ne želim.

Na kraju, publika može očekivati predstavu nakon koje će kući ponijeti srce zagrijano ljubavlju. Jer u čemu je bit obilježavanja datuma poput Božića, ako nije u tome da malo zastanemo i pretumbamo vrijednosti, pa se ponekad sjetimo da ima i ta neka ljubav, zbog koje ne odustajemo od sebe i života?