Podijeli članak

Ostala sam u Bosni i Hercegovini, točnije u Hercegovini zato što tuđe sunce ljepše ne sija. Mogla sam da odem, pola mojih prijatelja je tamo, pola ovdje. 

Prvi put sam mogla otići 2005., pa onda poslije još nekoliko puta, ali ipak sam odlučila da ostanem! 

Često na edukacijama mladima dajem poruku idite kao studenti, idite kao turisti, idite kao volonteri, idite kao netko tko će raditi pola godine, uzimajte, učite, razmjenite iskustva, ali nastojete se vratiti. Vratiti se u svoju kuću, u zemlju i najbolje što možete primjenite ono što ste naučili. 

Nisam otišla! Ne žalim! Borim se, radim i ostajem tu! Ja sam dio onoga što zovu “izgubljena generacija“.

Ne znam što da kažem, kada u medijima ili u društvnom okupljanjima čujem kako je “preko granice” bolje, kako teče med i mlijeko, ili kada vidim one članke “koja je zemlja najbolja za život na svijetu”?. 

Članke tipa “BiH na posljednjem mjestu u… “, neću ni da spominjem daljnja nagađanja! 

Ljudi koji pišu te stvari obično nisu pomjerili se više od nekoliko desetaka kilometara unutar BiH, i projektiraju svoje jadne živote u tekstove koje pišu. Žalosno je što takve poruke pola naših mladih drže u stanju polu-paralize i iščekivanja.
 
Nitko ne bi ništa da pokrene jer se „ne isplati“ i nema pravde. Najčešće što čujem!

Svi čeznu za nekakvim uspjehom kojega bi preko noći, znate - uspjeh preko noći nije normalna situacija, to je anomalija.! 

Osim ako ne spadaš u onu kategoriju izvrsnih sportaša, umjetnika, glazbenika itd..onda imaš šanse.

Ono što treba da znate je da bez znanja jezika i nekog zanata, teško da ćete dobiti preko neki dobar posao. Učenje jezika i zanata je skuplje kada odete preko granice zato gledajte da s tim završite kod kuće. Tamo te nitko ne čeka raširenih ruku. Sve pozicije na suncu su već zauzete, ali možeš da se smjestiš negdje u sjenku.  Nitko ne voli i ne osjeća se dobro u sjenci.  Sve je skuplje i treba ti puno novca da bi uspio preko. 

Muke o kriminalu, političarima 

Kažu kako je ovdje veliki kriminal!  Eh, pa ima ga i tamo u inozemstvu... Onaj tko je išao, ostao i radio, vidio je neke stavke kako funkcioniraju.

Netko kaže kako su naši političari veliki lopovi, kako je XY nesposoban, ima nekretnina, kuće, vila, bogatstva razna itd... Onda počnu pričati kako izgledaju fizički?? Što bi nas trebalo zanimati  kakva su mu usta i je li lijep/a? Mogu ja da ga ne volim, ali treba da poštujemo instituciju... Znate... mi još uvek imamo državu, a možemo i da je nemamo.

Držite do sebe i prestanite da pridajete toliki značaj političarima. Nisu oni toliko sposobni, ni pametni! Njihov utjecaj na vaš život je minoran, ali su sjajan izgovor da nikada vi ne budete krivi.

Netko kaže “idem zbog stranačkih lopova jer sve ide preko veze”. Kakve veze ima je li na vlasti Nijemac, Turčin, Šveđanin, itd ? Tko je na vlasti nema veze s mojim patriotizmom. Ja ću gledati da se snađem u svakom slučaju i svakako ne očekujem da me netko od njih zaposli. Hvala meni ne treba! Je li vama to treba?

Je li me briga da svaki dan mora proći vremena i vremena da bi vodila računa i gubila vrijeme na neke političare, pa zemlja je u kaosu, to je činjenica! Ali nisam ja!!!  

Ako je država opljačkana, korumpirana, devastirana, što već nije... nisam ja... nisu moji prijatelji... nije moja obitelj...

Ima puno ljudi s kojima radim i s kojima se svakodnevno susrećem koji su pošteni, dobri radnici, roditelji, prijatelji i slično. Ali ne gubimo vrijeme razmišljajući što država ima ovoliko ministarstva, fotelja, razno-raznih, dupeuvlakača, uhljeba itd... 

Naučite se skloniti od takvih misli, od takvih druženja. Dođe sve na naplatu! Je li teško čekati? Što teško - to je križ Isusov kojega je nosio na Kalvariju, ali proći će, ako ne počnemo od samoga sebe, kako izići na kraj sa svime?

Mislite da političari na zapadu ne kradu? Da nema korupcije? Kradu, ali je to pravno bolje pokriveno. 
Pitajte pravnike vidjet ćete da pravda i pravo nisu isto. Kada provedete dovoljno vremena na zapadu, tek onda počnete da primjećujete njihove političke zavrzlame. Ta priča oko krađe je zapadna floskula. 
Kakve veze ima što je Gadafi ili Sadamm imao milijarde kada je narod živio u miru, zdravstvo i obrazovanje bili besplatni i biznis cvjetao? 

Je li sad bolje poslije bombardiranja? Stigla je demokracija? Nije prihvatljivo da politički vođa ima milijune, ali je prihvatljivo da zapadna sila koristi porezne milijune za osvajanje drugih zemalja?

Treba da znate da cijenite ono što imate!

Ako sjediš u kafiću i žvaćeš slamku nemoj da se žališ na državu kako nemaš posla. Sjedi tu i samo shvati da ti ustvari uživaš!

Toga nema u Europi, tamo su kafići prazni u tijeku radnog dana. Ustani i uradi nešto ako umiješ i želiš. Samo nemoj da kukaš.

Mi smo nekako naučili kukati, ili tražiti nekog drugoga tko je krivac? Pa se tko oduži sjediš jedan dan u kafiću, pa tjedan mjesec, godinu i ode u nedogled.

Puniš sebe gorčinom, mukom, gađenjem... Skloni se, izađi radi nešto, izidji na njivu zasadi nešto. Sada ćeš reći kome ćeš prodati? Nikome, sebi ostavi za zimnicu itd.

Što uspjeh znači  u životu

Pitanje je što ti u životu smatraš uspjehom? Ako je tebi uspjeh da dobijaš redovno plaću, da imaš za pojesti, obući i na more otići onda ok, ali realno to je samo zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

S druge pak strane ako želiš pokrenuti posao što ih je manjina u ovom slučaju opet imaš mogućnosti, pogotovo mladi ljudi, ja kažem da imaju sreće što im je u ovo digitalno doba sve na „izvoli“...

Znači mladi čovjek ako je dobar IT programer, bloger, pisac, prevoditelj, edukator, ili slično, može raditi od kuće, zaraditi honorarce mogu mladi kojima je hrpa stavki dostupna od kuće. I tako dalje, ali ako želite onaj uspjeh u kratkom periodu bez velikog odricaja i rada, što očekuješ-sjediti u kafiću i filozofirat ili tračati...pa onda nastavi.

Naša zemlja izgleda loše samo kada se usporedi sa zemljom kao Njemačka, ali to je opet relativna stvar. To je kao da usporediš babe i žabe. Nijemci su točni, precizni, plaćaju porez, poštuju zakon i jako se brinu o integraciji – treba imati u vidu da je par stoljeća inkvizicije učinilo čudo za mentalitet i efikasnost zapadne Europe. E je li našima što idu raditi kod Nijemca odgovara što je sve tako striktno tamo, što su ljudi točni i hladni... ali sa druge strane zato kod njih nema rupa na cestama kao kod nas. Mi smo na pola puta između istoka i zapada, kod nas ima više korupcije, ali zato je život ležerniji. Kafići su puni, ljudi se više smiju i plaču, malo je kaotično...

Mediji nam objašnjavaju kako smo nekulturni, nedemokratski, nazadni i mi se non-stop trudimo da budemo bolji i konačno uđemo u tu Europu, a oni nas žedne prevode preko vode. Učite povijest! Imamo mi i demokraciju i kulturu, ali sjedimo hipnotizirani za televizorom i internetom.

Odlaskom dajete šansu da zemlja postane gora!

Svojim odlaskom dajete šanse dodatne onima koji kradu, ponižavaju, koji su zaposlili svoju rodbinu, i slično dodatne prilike jer nas je manje. Oni fino sjede u toplim foteljama u kućama pijuckajući neka skupa vina, dok se ti smrzavaš ( ako si sam otišao onda vjerojatno dijelite troškove stanovanja), pa se skupite navečer kao siročad, jer po cijele dane radite, ne vidite sunca dođete u stan kasno, samo da se uhvatiti za krevet od umora.

Odlaskom dajete prilike da stvaraju nepovoljnu i negativnu klimu na svim područjima, toliko melankonije unose da bi čovjek rekao da je smak svijeta sutra. Ma ne idite nigdje... Borite se svim snagama. Ne dozvolite sa se još više bogate i kradu, da otimaju s gromoglasnim osmjehom kada stanu pred TV kamere u onim krokodilskim i skupim odijelima.

NE IDITE, u inat onima koji pijuckaju skupocjena vina, ne idite u inat sebi, ne idite zbog svojih roditelja, djedova, ne idite zbog ovog kamena, zbog svoje djece, borite se! Uvijek se nađe način. Ne morate živjeti s tri automobila u garaži, jedan je dovoljan, ne treba ti skupocjena garderoba, namještaj...

Nauči se biti skroman i zahvalan, sve će do doći na svoje.

JE LI TEŠKO ČEKATI? DA TEŠKO JE, ALI JE NEOPISIV OSJEĆAJ BITI SVOJ BEZ REPOVA!

Ja ne idem nikuda. Branim ovaj kamen. Volim kamen.

Piše: Žana Alpeza