Podijeli članak

 

Posljednji studentski rad pod nazivom 'Kad narastem bit ću televizor' poslala nam je studnetica FPMOZ-a, Ivana Babić. Ovim radom ujedno zaključujemo Natječaj za najbolji studentski uradak. Imena dobitnika bit će objavljena večeras na našem portalu, nakon što žiri donese odluku o tri najbolja studentska rada.

 

Kad narastem bit ću televizor, kad narastem bit ću TV!

 

Herbert Marcuse: "Može li se slobodnim društvom koje poštuje pojedinca nazivati društvo koje je nesposobno zaštiti privatnost pojedinca čak unutar njegova četiri zida“? Odgovor je jasan, a to je da ne može jer gubitkom privatnosti pojedinac gubi svoju osobnost, a time i slobodu. Čovjek je društveno biće, a kao takav se želi uklopiti u neko društvo te su neki spremni žrtvovati sve kako bi bili prihvaćeni i zapaženi u društvu. Globalno društvo svojim uvjetima prodire u svaki dio, u svaki dio unutar četiri zida te uz mnoge nemoralne i bolesne zahtjeve traži i potpuno odstranjivanje privatnosti pojedinca. Pri tome je nevažno je li ih on prihvatio kritički ili nekritički, ako ih je prihvatio gubi svoju osobnost, a time gubi i sebe.

 

Mediji igraju značajnu ulogu u današnjem društvu osiguravajući, na različite načine, širok opseg informacija. Oni snažno utječu na stavove u zajednici, na vjerovanja i ponašanje.

 

Mediji prodiru u sve sfere društva - u politiku, ekonomiju, kulturu, znanost, sport, svakodnevni život. Oni svugdje imaju posla i ne djeluju samo na osjećanja i mišljenja ljudi. Oni demonstriraju vlast nad njima, i to diktatorsku vlast. Svijet za pojedinca nije više samo njegova obitelj i njegov dom, on je  postao građanin svijeta. Smisao se traži i nalazi u onome što daju drugi, a pojedinac postaje manipulativni objekt. Mediji su, htjeli mi to ili ne, kruh kojim se hrani suvremeni čovjek.

 

Danas su najpopularnije reality show emisije u kojima se sve više prikazuje golotinja, psovke, lijenost te ostale nemoralne stvari. A mladi očarani tim svijetom koje nam na pladnju svakodnevno nude mediji, gledaju, upijaju, a potom oponašaju. „ U Big Brotheru se sotonizira ispovijedanje otkrivanjem svojim pobuda i strasti pred svekolikim pučanstvom i time se stvara striptiz kultura, gdje se siluje privatnost“.
Mladima se nude sve vrste savjeta kako postignuti uspjeh na najlakši način, te o drugim užitcima koji pruža jedino mladost. Mlade u svim časopisima najviše zanimaju poznata lica, najviše iz svijeta glazbe, filma, te moda, ljepota i seks. Poruka je mladima da se sve mora raditi za popularnost, a moral i gubljenje vlastitog identiteta nije bitno. Mladi, tražeći svoj identitet, oponašaju idole. Osobito manipulatori to znaju iskoristiti tako što odvode mlade u svijet virtualne ovisnosti. Mlade se potiče da postanu pasivni oponašatelji tuđih želja, izgleda, života. I tako mediji vrše nasilje nad mladima, s lukavom namjerom da od mladih naprave pasivna stvorenja koja gube svoju privatnost radi popularnosti i lagodnog života.

 

Nesretni ljudi uglavnom procjenjuju ponašanje drugih i provode svoje vrijeme kritizirajući, žaleći se i osuđujući u pokušaju da ih prisile da se promjene. No sretni ljudi procjenjuju svoje vlastito ponašanje i stalno nastoje poboljšati sebe. Svaki pojedinac bi trebao sebe preispitivati i odlučiti što zapravo želi od svog postojanja.
On treba sam odlučiti kojom stranom želi na raskrižju poći: hoće li pasti u zamku medija, vrijeme provoditi dokoličarenjem i imitirati druge ili pak svoj individualitet izgrađivati vlastitim rukama, živjeti poštujući društvene norme i moralne vrijednosti. Kao i prije sto godina, tako i danas vrijedi pravilo da je svatko kovač svoje sreće, a sreću nam mogu činiti sitnice koje se odvijaju u našoj privatnosti, a ne pred očima milijun ljudi kao što nam nudi ovaj začarani svijet bez čarolije.

 

Danas se sve više čuje usporedba čovjeka i žabe:“ Zamislite da ste žaba. Ako se voda u kojoj se žaba nalazi polagano zagrijava, žaba neće iskočiti iz nje već će uginuti zbog prevelike temperature“. Mi smo ta žaba i nama se način života polagano mijenja. Hoćemo li iskočiti iz te vode koja nas sve više i više uništava ili ćemo dopustiti da naš mozak umre?“. To je pitanje koje si svatko treba postaviti. Dijela, a ne riječi! Tehnologija mora biti racionalno korištena. Vrijeme je da se prestanu gledat utakmice, da današnja mladež siđe sa tribina i zajedno zaigra sa ostalim individualitetima prijateljsku utakmicu te tako stvori jedan novi, građen moralnim i etičkim vrijednostima, svijet.


Autor: Ivana Babić
FPMOZ-a