Podijeli članak

Blago Zadro rođen je u Donjim Mamićima-Ledincu 31. ožujka 1944., kao desetogodišnjak doselio se iz rodne Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje, gdje je završio školu, zaposlio se u tvornici “Borovo” i osnovao obitelj. Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u organiziranje obranepred nastupajućom velikosrpskom agresijom.

Zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti, po izbijanju krvaveBitke za Vukovar preuzima zapovijedanje obranom čitava Borovog Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borovog Naselja.

Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova“, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera.

Kako je taj čovjek dizao moral, kako je u rovove skakao, borio se za zemlju do zadnjeg daha, kao i što je obećao. Dočekao je neovisnu, a onda je mirno mogao dati život za nju. Prvi u napadu, zadnji u povlačenju. Kad je on poginuo, naš zapovjednik, kola su krenula nizbrdo. Legenda! Hvala ti Generale, samo je jedna od posveta punih poštivanja prema heroju Zadri.

Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. Prije toga je rekao: “Sine, pancirku ne nose moji vojnici pa neću ni ja.”

Blago Zadro pokopan je na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998. godine, nakon što su njegovi posmrtni ostaci ekshumirani u ljeto 1998. godine zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Njegov sin Robert, koji je poslije oca poginuo u borbama kod Kupresa, godinu dana potom identificiran je iz zajedničke grobnice u Zagrebu nakon što je godinama njegova sudbina bila nepoznata.

Otac i sin Zadro počivaju na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata, u Aleji hrvatskih branitelja.

(www.jabuka.tv)