Podijeli članak

Okrugli stol o hrvatskoj književnosti i jeziku u Bosni i Hercegovini održan je u srijedu u amfiteatru Gabrijela Jurkića na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u organizaciji Studija hrvatskoga jezika i književnosti tog fakulteta, gdje se ukazalo na značaj hrvatskog jezika i njegovu nedovoljnu zastupljenost u BiH.

„Hrvatski jezik je jedan od tri službena jezika u BiH i on bih trebao biti vidljiv na svim područjima javnog života, a svjedočimo da to i nije baš tako“, kazala je sveučilišna profesorica dr. sc. Marija Musa govoreći o temi Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini između zakona i uporabe, te politikama od 1945 .godine do danas.
Jezična politika u današnjoj BiH, kako je naglasila rezultat je ne samo aktualne jezične politike i aktualnih jezičnih politika nego istodobno različitih kulturoloških, društvenih promjena koje su se dogodile.
 

„Svakako da je rezultat i prijašnjih jezičnih politika u razdoblju o kojem govorimo, dakle od 1945. do danas. U tom razdoblju izmijenili su se ustavi, zakoni . U tim zakonskim odredbama hrvatski jezik je od 1945. proglašen kako službeni jezik u ondašnjoj SFR Jugoslaviji , a kasnije i kroz republičke ustave ta se odredba morala provoditi. Unatoč tome unutar administrativno funkcionalnog stila, publicističkog i novinarskog stila postupno sve više se gubi hrvatski jezik u javnoj uporabi, tako da prateći njegovu prisutnost od 1945 godine na dalje vidimo da je manje zastupljen u javnoj komunikaciji“, kazala je Musa.
 

No kako ističe zbivanja nakon Domovinskog rata od 90.tih  pa na  dalje su   donijela  promjene.
„Hrvatski jezik je ponovno službeni jezik u Bosni i Hercegovini i to je jedinstven jezik Hrvata bez obzira na to gdje oni žive.Budući da je i službeni jezik , jeda od tri službena jezika u BiH on bih trebao biti vidljiv na svim područjima javnog života, a svjedočimo da to i nije baš tako“, zaključila je Musa.

Da hrvatski jezik nije pozicioniran onako kako bih trebao u Bosni i Hercegovini složio se i sveučilišni profesor dr. sc. Antun Lučić govoreći  o temi Dug prema književnom naslijeđu.

„Uključuje onu tečevinu koja je još uvijek u doticaju, ali postoje momenti koji je na neki način ne pothranjuju onako kako bi to bilo dobro za književni život, ali i samu književnost kao puninu koju hrvatski jezik kao i susjedni jezici mogu prinijeti i dati na način da poboljšaju i humaniziraju svijet. Oslanjat ću se na tečevine koje su od srednjovjekovlja i renesanse preko prosvjetiteljskih nakana do suvremene književnosti, dakle na presjeku koji sagledava kako baština ona književna kada se otisnemo prema njoj kao da čamcem zaplovimo, da uđemo prema toj pučini hrvatske riječi , nađemo i poticaje koji zbrinjavaju ovu književnost, daju joj krila, širinu i snažnost posebno za naraštaje koji dolaze“, kaže Lučić.
 

Skloni da prihvatimo kako brzina života dovodi do rasparčavanja književne baštine svjesni smo da podizanjem više savjesti prema toj baštini možemo doprinijeti sa studija hrvatskog jezika i književnosti, ali i individualno.

„Prema knjiženoj baštini ne treba zastajati, ne sklanjati je u stranu nego iz nje oplođivati i tražiti individualne talente iz nje. Ona je dovoljno bogata, materinski toliko osokoljena da možemo iz dana u dan u onim osloncima k njoj i u njoj samoj zatemeljiti, unijeti zanovljavanja i ne obeščašćivati njezina tako  divna supstanca koja nam je otvorena“, poručio je Lučić.

Okrugli stol o hrvatskoj književnosti i jeziku u Bosni i Hercegovini održan je u organizaciji Studija hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, a kako je otvorio brojna pitanja o zastupljenosti i očuvanju jezika svih Hrvata u BiH, bez sumnje je poticaj i za niz aktivnosti vezanih na ovu temu.
 
Autor: G.Š./Pogled.ba